HIPOKRIZIJA

kad bi me večeras samo držao za ruku, vjerovala bih da postoji sutra? ovako, sva prošlost nikakva je utjeha. kad bi mi pričao lijepu neku priču a ja bih samo slušala, našla bih razloga gledati tvoje plave oči? ovako, čemu? mi nemamo budućnosti, iako se sve češće pitam, nemam li ja budućnost? i sve češće potvrdno odgovaram! u međuvremenu, otpijem gutljaj bambusa i usporedim vrećicu slanih kokica sa onom od neki dan! nema više onih čeških sa sirom. po tri u paketu, za ciglih 12 kuna! kako bih rado zamijenila ritual pijenja bambusa i hrskanja kokica za neki mir, zagrljaj tvoj i šutnju! stalno pričam zadnje vrijeme. to obično činim kad znam da nema ničeg, pa nit budućnosti. a ona mi je upravo sada bitna. rekla sam nedugo jednom dragom čovjeku da o meni nitko nema vodit brigu osim mene. ja se ne mogu osloniti na kćer kao on na sina! i trebam ruku u ruci, zajednički račun za plin i struju, jedan auto jer nemamo za dva tanka benzina. užasno se bojim takvog i tog života ali znam da je on upravo najbolji mogući! ne pristajem na potpunu samoću iako je ona najizglednija. kako živjeti između mogućeg i potrebnog? koliko je računice u svemu tome? možemo li uopće više istresti sve figurice iz džepa i bez fige ih poredati, jedne naspram drugih...ne kao neprijatelje spremne za borbu prsa o prsa već kao prvi ešalon...ljubavi, potom drugi...poštovanja, zatim treći...umijeće mogućeg? može li ta vojska spasa pomoći tebi i meni pri nalaženju nečeg što smo davno izgubili...ponaosob, pa onda i zajedno? ima li nade za nas? zašto u svakoj izgovorenoj riječi tražim sumnju, umjesto potporu? jer je nema! možda ne znam uživati u koracima koji nas naprosto vode, a ja bih htjela znati kamo? jer znam kuda želim doći! najsmješnije je kada dvoje ljudi, misleći da rade isto, idu svaki svojim trakom i onda ko na ranžirnom...jedan kolosjek ode lijevo a drugi desno! istina, vagoni i vlak i dalje voze...ali svaki u svom smjeru! makar i na rezalište, u skladište i nedođiju. je li moguće da je važno samo da si na kolosjeku? i da se voziš. ovih dana će mi vlakovi krenut u svim smjerovima...vagona ko u priči, al bez sadržaja, smisla...čak i bez tereta! kažu da je ambalaža bez sadržaja tara, neto je sadržaj a bruto...e do toga nikako da dođem? kako volim ovo bloško prostranstvo besmisla! redovno mu se vraćam ko zadnji ovisnik po posljednji, onaj zlatni šut!

p.s. zapisano večeri jedne od ovih dana, koja je mogla biti sinoć, može biti i večeras...a sjutra? hm...bome može i sutra!

(večeras ipak idem opet gledati film zvijezda je rođena! vrijedi film, a vrijedi i društvo!)

moja popodnevna kava..volim kad si skuham dobru kavu! a volim i kad sjednem za svoj lap po nekom pitanju a onda onak, posve slučajno naiđem na ovaj zapis od neki dan tj veče koji sam naprosto napisala u word . i zaboravila! kad eto danas je uskrsnuo predamnom? valjda s razlogom? pa sam ga pročitala..i hitila van! ako ništa, meija će biti zadovoljna (iako ne mnome) da ima nešto čitat na blogu! njezina volja, moja zapovijed!

predstava je zarana, već u 18h. valja mi oprati suđe pa krenuti! sigurna sam da, kad se vratim, na zapisu će biti pregršt komentara o...ružici koja je upravo sinoć razmišljala slično? ili božici koja je sve to odbacila osobito priču o vlakovima. o vozovima da ne govorim, njima nije mjesto na tračnicama! i mogla bih tako, sjetit se još ljudi kojih ima među živima...al čemu? meni je dovoljno da sam ja. o kako sam danas sebična. riješila sam i svoj životni problem (osiguranje) danas! lova će stići za koji dan! tko je rekao da život nije dobar? i tko treba ljubav? ta kravama je dosta malo trave da pasu i zimi...nešto sijena! sretne šarene krave. i milka je zbog toga finija! trust me!

p.s. kako imati tolike godine i ne biti cinik? ako mi netko da suvisli odgovor, časim ga...milkom!

Njega nema, pa imaš blog (nažalost).

Kad bi... drveće hodalo!

O ima dart ima...evo upravo hrlim ljubavničkim sjedalima u kinu! Pjesnik tj. pisac samo piše a stvarnost...nek si je svak sam nacrta... gibam...uzmite si nekaj za grickanje...dugo je veče

https://www.youtube.com/watch?v=IknYcK0DjZM

;))

dva puta pogledala film, bradley, gaga...fenomenalni su! a mjuza...baš za mene! i danas sam luda za rokerima. čaša bijelog vina nakon bila je prava poslastica! čak tolika da sam još ljepše zaspala. nekako zadnju godinu dana imam problema sa spavanjem (često se budim) ali ne volim piti nikakve tablete... to pripisujem stresu koji imam zadnju godinu dana nakon operacije djeteta. no, djete je konačno dobro...upravo danas putuje u pariz! poklon za 36. rođendan. nek živi i uživa...ovdje mi pada na pamet cesarić i njegov slap:

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati....

tak je i moja kaplja pomogla je tkati!

hvala ema za mjuzu!

eh, prvi dan proljeća...neki će mi čestitati i imendan! ali, radovala bih se tome kad ne bih znala da nakon proljeća dolazi ljeto...dugo, toplo, vruće, prevruće! zato ću maksimalno uživati u proljeću kako bih skupila snagu za preživjeti (hibernirati) ljeto!

eh, hvala za mjuzu...sinoć me nakon kina dočekala hrpa poruka i mjuze...noći u bijelom satenu, janis i coco, hooters sa žutom ružom i poslastica za kraj...detroit blues band...tears...lijepo je kad si s bivšima ostao dobar! imam tako puno dragih mi ljudi...što znači da sam i ja njima draga! lijep je to osjećaj

ha ha...sad čitam da je jučer (srijeda) bio međunarodni dan sreće! sad mi je jasno zakaj sam jučer bila tak sretna!