HIPOKRIZIJA

Zašto se čovjek odupire ljubavnom zovu u ovim godinama? Zar zbog svih onih teških dana nakon, kada ju je pokušavao zaboraviti? Ili možda zbog svih dana koji će doći...nakon? A iskušenje je tako neodoljivo. Nekako se uvijek sjetim Mostova okruga medison. Knjiga mi je bila otkriće (i danas stoji u mojoj polici s knjigama), a potom je došao i film. Možda je vrijeme da knjigu opet pročitam jer stoji već dugi niz godina od zadnjeg čitanja? Film sam odgledala nekoliko puta. On ima za mene jedno potresno značenje, jer sam dugo i često poistovjećivala svoju sudbinu sa sudbinom dotične Franceske. Razlika je jedino bila što sam ja učinila to što ona nije! I nisam nikad požalila, iako sam puno i često patila zbog te velike ljubavi. Meni tek knjiga i film daju potpunu priču. I to mi je još i danas posebna priča, kao i moja koju sam odživjela. Takve stvari (a nisu uopće stvari) vas potpuno obilježe za cijeli život. Dilema o činjenju ili ne činjenju u životu je vječna. I to da ćeš svakako požaliti! U toj dilemi, ja ipak radije činim pa požalim! Tako će biti i ovaj put! Upravo živim jednu lijepu priču, od jutarnjih razgovora telefonom, porukica, šetnji, gotovo obaveznog odlaska u kino srijedom, zajedničkih ručkova, buđenja u zagrljaju! Čak su nam i politički stavovi slični! Ima još toliko force u nama, vitalni 60-godišnjak, vitalna cura od šest banki (ono sitno ne brojimo)! Ništ nam ne fali, a ono što imamo jest i život mimo. Ja svoje plesnjake i blues druženja te unučicu, a on svoj bridž i tenis s dečkima. Usudimo se! Koliko još? Dokle? Može li više? Ne usudim se planirati. Naprosto živim i uživam u svakom dodiru, poljupcu, druženju! Možda je zadnji, ponekad kao da je prvi...nisu to godine kak veli Maza za neke spektakularne početke, ali su možda za neke dobre...svršetke!

i znate kaj, nikad me nije mučilo što tko drugi ima reći...što npr nudi a. bučević iako su mi neki ovdje svesrdno preporučivali dotičnu uvjereni kako netko drugi nam može složit lego kocke u glavi? oduvijek sam znala da ih mogu samo ja, kako složit tako i razbacat! i ponovo slagat! svježi narcisi u vazi još traju. slažem jedan lijepi mozaik ovih dana, možda sam sada vještija u legačima jer me unučica poučava kako da ih složim, rastavim i opet složim! to ja zovemd cjeloživonim učenjem...učila sam od roditelja, školi, od djece, od života, od partnera...od sebe! učim i od vas ovdje...već više od desetljeća i mogu vam reći da ste me dobrano poučili! neke stvari učimo da bismo činili a neke da ne bismo!

sretna sam zbog jednog koncerta muzičke akademije, jazza, sutra u klasičnoj gimnaziji i večeri poezije moje frendice u j.turk! ali sam nesretna jer ne znam što da izaberem od toga dvoje, jer je u isto vrijeme? nesretna sam ja još i zbog drugih stvari...kao npr ove nesretne državice i naroda, gladnih u svijetu, ratova i one djece koja pate...ali, gradeći svoju sreću ne činim nikome nesreću! to je poanta života...živi i pusti druge da žive. i ponekad se sjeti u svojoj sreći, nesretnih!

https://www.youtube.com/watch?v=aszIgThW8JA&list=RDaszIgThW8JA&start_radio=
1&t=11


ovaj link u čast ovog pokojnika danas

a šaljem i zagrljaj ljudima koji ga se ne boje primiti (kad ste se zadnji put grllili?)
kažu da je danas dan zagrljaja!

pri ručku...evoluirala sam! kako to znam a da ne pitam a. bučević? popila sam kavu s mojim starim i dragim frendom đ. s kojim se nisam dugo vidjela! i pita on mene, kako je p. (zajednički znanac), jesam li se čula...vidjela? pa ispričam ja kako jesam i kak je to zgodno druženje, trenutno uglavnom virtualno, unatoč mojoj vezi! pa ispričam i priču o g. i pita on mene (s razlogom jer se dugo znamo i zna kako sam stroga bila nekoć) da li bih se ja "potrošila" s p. unatoč g? ovo potrošila nije uopće u vulgarnom smislu već je naprosto poželjan sex u nekim godinama kada ga ima sve manje? pa sam mu i odgovorila, pri tome pomalo začudih i sebe: bih! pa me malo utješio u mojoj bojazni da se g. eventualno vrati i potroši sa d? dakle, poanta je u uzimanju života sa svim njegovim lijepim stranama i stvarima. jer sutra? hm...što je sutra? kako sutra izgleda? i ima li ga uopće? o tome ću misliti sutra, možda i drugačije? dobra mi bila ta kava, rekla bih edukativna. dok god imam ja moje muške frendove ne treba mi savjetnica ala a. bučević! a još manje bloška rasprava o tome jesam li trebala ili nisam trebala činiti što god to bilo važno u mom životu?

kako je lijepo doći doma gotovo u kasni sat! nakon prekrasnog jazza još krasnijih mladih ljudi sa muzičke akademije! valja ih podržati kada god imaju neki neki koncert! ideja je bila moja, slučajno sam nabasala na taj koncert u klasičnoj gimnaziji, besplatno! ali je zato pokoja čaša vina nakon koštala skoro pa 100 kuna! a u tramvaju smo se smijali ko djeca! čak smo si i neugodnu istinu rekli kroz smijeh! prekrasno veče! a tako je dobro svratit ovamo, pročitat bljezgarije koje te uopće ne dodiruju! tako sam postala imuna na blog!