PUZZLE (pieces of happiness)
vozila se kući nakon večeri u kojoj su, zahvaljujući njoj, drugi složili puzzle što i kako žele? pa se i ona pitala: a što ona želi? ne više i ne prečesto biti upravo u takvim društvima koja ne znaju niti što žele? a dugo već je upravo u takvim društvima. kako svjestan čovjek može biti u nesvjesnim druženjima? ne daje li on svojom svjesnošću upravo alibi toj nesvjesnosti? i večeras je to učinila. nije čak niti znala što očekuje, jer nije očekivala ništa! bio je to možda samo povod da obavi jedan drugi poslić kojem se ovih dana posvetila. iako je i u tome entuzijazam splasnuo. možda zbog tri sms poruke koje je dobila sinoć. nije muškarac, ali boli kao da jest! općenito, kao da je rasula sve puzzle iz kutije na topli i meki tepih te sjela nanj! prelazi dlanovima preko dotičnih kao da ih pita: što biste vi sagradili? koji biste lik bili? dugo se već nije igrala puzzli...to je igra u kojoj jedan ( tvoj) dio ulazi u neki dio drugog dijela! i ta dva dijela čine jedan. gotovo da se ne prepoznaje gdje jedan prestaje a drugi počinje! i onda počnu tako zajedno, puzzla po puzzla stvarati neki novi oblik i svijet. nepoznati, jer uglavnom poznat nam je naš. ali onaj puzzla stranac nekako kao da zna gdje da nam se podvuče i kako da nadopuni naše prestajanje i izgradi svoje počinjanje! i tako to u oba smjera. i počnu tu igru stvaranja a da ne znaju više gdje im je početak a gdje kraj? jer ga nema. osim kada sve puzzle potroše i nestane šarenog toplog tepiha. nastane tepih od puzzli i novih oblika koji su se izgubili u novoj slici. kad jednom potroše sve puzzle,nema im druge nego krenuti s igrom ispočetka. normalno, u tom rastvaranju izgubi se pokoja pločica puzzle i kako se pokoja gubi tako i cijela slika gubi prvotni smisao! nastaje sve više rupa koje nikako ne uspijevaju popuniti. ispočetka ih to čak i veseli, jer misle kako će popuniti novim likovima i djelima? ali, ne možeš zakrpati sve rupe koje se tijekom vremena pojave. one zjape i podsjećaju da je nekoć tu bio neki lik i djelo. zašto se sve više osjeća kao tek komadić neke puzzle? sve je manje slagalica a sve više pitanja: koji dio ide u koji utor? potom je sve manje i pitanja, jer valja odustati. odustati od igre spajanja i dijeljenja. ne možeš nešto spajati što se ne da dijeliti. tako i oni, svi njezini puzzli. možda je i bilo nekih podudarnosti, možda je bilo pokojeg ulaženja i prožimanja, ali...ali...vremenom sve se više puzzli pogubilo, sve je više rupa zjapilo i sve je manje bilo to što je trebalo za biti. ostao je tepih, topao i mekan! ali prazan, bez duše, bez šara...baš kao pravi tepih o koji obično otareme noge ili zaronimo s njima. svjesna da je tepih ipak samo...podloga! a puzzle su...igra koja skoro da nema kraja! uvijek možeš, ispočetka!
p.s. rečenica iz filma kojeg upravo gledam (prije ponoći)...bliska sam s tobom, ali ponekad imam dojam da ja udišem helij a ti kisik! toliko o zakonu spojenih posuda i naglasku na...ponekad! jer uglavnom ipak očito jesu bliski!
02.04.2019. u 23:26 | Editirano: 03.04.2019. u 9:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Upravo sam odgledala film...izvrstan film baš po mojoj mjeri...i ove moje puzzle!
Autor: sara_tera | 03.04.2019. u 0:08 | opcije
i sinoć sam odgledala jedan film, u kinu, u sigurnim rukama! teška priča o udomljavanju i udomiteljima! i onda vidiš kako to izgleda u jednoj sređenoj državi kao što je francuska! kada ljudske drame ipak su manje dramatične ako je država sređena i ne postavlja pitanja npr trudnici i majci koja je rodila i ne želi ostaviti dijete već ga želi dati na udomljavanje. pa taj bebač koji je ostavljen...pa ti udomitelji koji čekaju, čekaju...i uglavnom ne dočekaju! ako niste za banalne priče dojmljivo, upečatljivo. kamera čak govori više o d bilo kojih riječi, izrazi lica, geste svih tih ljudi. socijalnih radnika koji to rade zato što žele i s drušom! potresena sam izašla iz kina. valja ga pogledati...kao i na plaž chesil. film iz nekog drugog vremena koje je danas nepojmljivo, da se dvoje ljudi ožene i tek u braku prvi put vode ljubav! i kako to postaje trauma! i englezi su majstori filma kao i francuzi!
Autor: sara_tera | 04.04.2019. u 9:15 | opcije
blog je postao prazno mjesto bez događanja, sadržaja a bome i ljudi! neka, sve valjda ima svoj vijek i smisao trajanja! meni je drago što ja trajem i dalje...u svim svojim načinima i mogućnostima...pa čak i ovoj bloškoj! nikad mi nisu trebali ljudi, ali ovdje mi ipak nekako fale! nemam kome (ili ne smijem) pričati prostote i prljave maštarije...ovdje sam to mogla baš onak, bez zadrške. osim toga, ovdje ipak ponešto ostane tajna i misterij...i meni samoj!
Autor: sara_tera | 04.04.2019. u 9:17 | opcije
dragi me opet iznevjerio...pretpostavio je tenis našoj kavi! ali vidim da uči na greškama, te se nadam da neće bih od momaka koji nauče tek post festum? reče jednom davno jedan divan čovjek, a bloger: a praštati, kako je samo znala praštati! no, sve ima svoj vijek trajanja, rekla bih ja!
Autor: sara_tera | 04.04.2019. u 9:20 | opcije
kava (ona sporna) popijena, druženje i razgovori ugodni obavljeni...sad se zadovoljna (i zadovoljena) mogu bacit u svoj četvrtak! volim kad mi je dan miran...za razliku od jučerašnjeg...jutarnja kava na jarunskom placu u dobrom i korisnom društvu, potom ručak sa dragim, popodnevna kava, jurnjava po city centru, emezzeti, king kros, potom kasna predstava u kinu...jbt ko da sam imala rolšuhe? istina, skinula sam ih kad sam otišla u krevet tak da....noć je pak bila mirna!
Autor: sara_tera | 04.04.2019. u 9:23 | opcije
pridodala sam još pokoju puzzlu jučerašnjem i današnjem danu! ponekad sam vrlo zadovoljna sobom i svojim postignućima! a onda pak, vrlo ljuta na sebe što dopuštam ljudima da mi budu važni, a to ne zaslužuju! jedan dugački razgovor inter nos puno mi je značio! ona i ja smo u suglasju...a to mi je u stvari, najbitnije! kad shvatiš tko i što ti je važno...ostali-ostalo, jebite se o svom trošku! ne znači da sam sama sebi dovoljna, ali kako stvari stoje....dostatna sam si!
Autor: sara_tera | 05.04.2019. u 16:37 | opcije
počela sam drobit mobitele...prije godinu dana jedan novi sam upravo skršila (u tri godine četiri mobitela) a ovih dana stiže novi...huawei...prozor u svijet! ha ha...sva sreća da ipak sve više gledam use nego li van sebe!
Autor: sara_tera | 05.04.2019. u 16:39 | opcije