HIPOKRIZIJA

Na rubu pameti
Autor: Miroslav Krleža
Roman “Na rubu pameti” prvi je puta objavljen 1938. godine u Zagrebu, a drugo njegovo izdanje svjetlo dana ugledalo je tek 1954. godine. Ovo je jedini Krležin roman pisan u prvom licu jednine, iz perspektive doktora prava koji s buntovnim stavom dolazi u sukob s društvom, jer jedino u takvom otporu vidi smisao života. Krleža svojim specifičnim stilom na ironičan i sarkastičan način pristupa ljudskoj gluposti i ljudima koje smatra maskama, koje se ponašaju u skladu s javnim ludilom, amoralni i koristoljubivi pojedinci koji ne prežu ni pred čim, pa čak ni pred ubojstvom.
Ovaj roman svojim sadržajem prije svega ocrtava jednu Krležinu karakteristiku, a to je idealizam. Bezimeni antijunak buntovnik je protiv jednog takvog naoko idealnog svijeta, koji konačno želi iskočiti iz tog lažnog ideala i početi djelovati u smjeru svojih ideala. Na svom putu svojevrsne preobrazbe shvaća da je svijet prepun jednakih ljudi koji kao ovce bez vlastite pameti slijede jednu shemu, bez ikakvog propitkivanja, pogotovo dok je takvo ponašanje nagrađeno statusom u društvu. Tek se rijetki nađu koji imaju jednake “poglede na svijet” kao i protagonist. Počevši od večere u vinogradu Domaćinskog, preko niza drugih apsurdnih okolnosti u kojima je naš antijunak optužen i stavljan na margine društva, Krleža želi prikazati besmislenost ljudske gluposti, kako se ona vodi nekakvim svojim zakonima, koji najčešće postaju općeprihvaćeni moralni i društveni zakoni.
Krležin osebujan stil prepoznatljiv je posebnom uporabom interpunkcije, ili bolje rečeno njenim izostavljanjem. Ekspresionistička “bujica riječi” prisutna je u ovom romanu kroz protagonistovo pripovijedanje u prvom licu, te je ovakav postupak nizanja riječi neizostavan. Sukladno tome, kako ni u struji svijesti ne postoje interpunkcije tamo gdje postoje u pisanoj formi, tako i Krleža oblikuje svoje tekstove. Osim kulta bujice riječi, Krleža posebno njeguje lingvistički doživljaj teksta. Česta uporaba internacionalizama preuzetih iz njemačkog, francuskog, engleskog ili latinskog jezika ukazuju na pišćevu nevjerojatnu poliglotsku učenost, ali i njegov postupak kojim suprotstavlja jezičnu situaciju svoga vremena, u kojem se vode razne borbe za afirmaciju i uspostavu hrvatskog jezičnog standarda. Krležina ljubav prema kajkavštini prepoznatljiva je u svakom njegovom djelu, pa u romanu cijelo jedno poglavlje posvećuje kajkavskoj lamentaciji junakovog zatvorskog druga.
Da postoji nekakva opća pouka ovog djela, teško je reći. No niz zaključaka koji vrijede i za današnje društvo možemo izvući iz dogodovština doktora prava, antijunaka romana “Na rubu pameti”. Djelo počinje tzv. odom ljudskoj gluposti, koja upućuje na temu, i koja objašnjava jednim dijelom naslov romana. Glupost čiji su predstavnici kojekakvi društveni pseudoneprijetvorni i pseudomoralni ljudi, beskrajna je i ide u krajnosti. Na svom putu štete glupost će se ipak dotaknuti onih koji joj se ne klanjaju, nego idu protiv nje. Još je gore što je glupost samodostatna, hrani se sama sobom, a time nadjačava mudrost koja pak šuti i trpi glupost. Sve se svodi na jedno – ili se pokori društvenim normama koliko god bile “glupe” ili ćeš biti proglašen luđakom."

P.S.
Gornji citat (Krležin) nije izazvan opaskama nekih mojih bivših frendova na jednom drugom portalu gdje pišem, već jučerašnjom stupidnošću sa križem i bolesnom djecom (koja groteskna država) koja se odigrala na gornjem gradu! ali, kako takove ljude srećem sveudilj, i vaša mala kaplja pomogla je tkati misao o njegovu (Krležinu) zapisu kao primjerenom i poradi vas, svih nas koji nismo bili tamo?
Jučer mi je bivši donio pet litri prekrasnog pelješkog domaćeg vina koje je naručio i kupio još dok smo bilil skupa! Reče: znaš da ja crno vino ne pijem! I posipao se pepelom? Dobro je kad čovjek uči na svojim greškama! Poneki nešto i nauče, iako takvo muško još nisam srela? Žene su u tome puno vještije, ako već nisu naučile, barem hine da jesu. Anyway...znate kaj sam napisala bivšem nakon što sam probala vino? Vino je fenomenalno...ne samo za bogove već i za ljude! Možda se konačno i napijem (sada imam razloga)?
btw to nije zato što su me banirali na jednom sajtu poradi gornjeg teksta, gdje pišem već 10 let već stoga što sam dobila svojevemeno kompliment da sam bolji čovjek od njega? ali on nije od sebe, jer nitko ne može pobjeći od sebe!

p.s.p.s-a
počet ću ovdje pisati. svoj blog. istina, nije isto pod pseudonimom ili pod vlastitim imenom i tuđim prezimenima...ali tko mari? što mi se još može dogodi osim da me baniraju na fejsu? big dil!

gornji zapis objavljen je na fejsu na današnji dan, 6. travnja 2018., i baš me dobro podsjetio ·na taj moj dobar uradak!

danas ću ga samo dopunit podsjećanjem na čuvenu rečenicu iz još čuvenijeg filma: amarkord:
"Svi smo mi povremeno ludi". dakle, između "...
ili se pokori društvenim normama koliko god bile “glupe” ili ćeš biti proglašen luđakom."..
pa danas radije biram da budem proglašena luđakom, a i u sjećanje na pisanje mai sarai i slobodu govora na ovim prostorima?

Treba pisati. Pisanje oslobađa. Moja podrška. Kome smeta neka ne čita:-)

gospojo sara, nekak sumnjam da ste vi napisali ovaj tekst o Krležinom romanu,bez zamjerke..Zašto tako mislim? Zato jer tekst ima glavu i rep, i razlikuje se od vaših verbalnih dijareja u kojima mnoge rečenice nemaju smisao..Ako ste ga napisala ipak vi (dozvoljavam tu mogućnost u postotku od 30 %), tada vam mogu reći samo: svaka čast! Vrlo suvislo i pismeno napisan uradak! (isto tako postoji mogućnost da ono kaj smo bili nekad nismo i sada,pa tako i pismenost može s vremenom doživjeti kolaps)
Ne bilo mi zamjereno..Nemam ja niš protiv vas niti vaše histrionske narcisoidnosti..Ta, vrlo ste rijetka osoba ovdje koja još meandrira na granicama nekakve polusuvislosti, za razliku od većine jadnika i jadnica ovdje koji nisu ništa manje od vas opterećeni osjećajem vlastite važnosti, a pišu stoput nepismenije od vas!..
lijepi pozdrav.

još samo ovo: šteta što ste svoj radni vijek (po vlastitoj izjavi) proveli na zaglupljujućem rutinskom poslu u hrvatskoj lutriji,jer,da ste počeli ranije pisati i promišljti , vjerojatno bi možda dosegnuli karijeru nekakve respektabilne književnice..A ovak, možete se slikat sa piskaranjima po portalima.Ali sve kaj hrani Ego je pozitivno. Valjda. Za neke ljude. :P
I j kažem,pišite i dalje..Nekad pročitam vaš blog, vidim odmah kaj bi moglo biti zanimljivo,već iz prvih par rečenica.Ako su prvih pet rečenica zadovoljavajuće, pročitam i ostalo...:)

TREBA I PJEVATI!