HIPOKRIZIJA

imam jednu novu zanimaciju! isprva je to bila zezancija al onda sam vidjela da to ljudi em čitaju, em google nagrađuje! postala sam googlov vodič 5. razine! wow...nude mi da se pridružim na svjetskom skupu dotičnih u USA, mislim da je san jose u kaliforniji. uglavnom, zabavno je to...odeš negdje na kavu, pa te on (google) pita kakva je tvoja recenzija? pa ja napišem...ak je dobra, pohvalim i pridijelim neke komplimente i sitne opaske, a ako pak nekaj nije dobro i to napišem! pa ljudi to čitaju, čak mi i povratno odgovaraju,....zahvaljuju, slažu se samnom etc etc..ima i raznih pitanja npr da li neka postaja ima rampu za invalide ili WC i takve gluposti, ali kako mnogi ne znaju o kakvoj postaji se radi, dobro je napisati kaj je? meni je ta aplikacija simpa zato što me stalno podsjeća gdje sam sve bila...kafići, restorani, šoping centri, kino...pa ispada da non stop šalabajzam! a evo, sad se mogu i prijavit za svjetski skup google vodiča! ako ja slučajno zaboravim napisati /a najčešće to ne učinim/ tada me on podsjeti...gdje sam bila i po tjedan dana unatrag! simpa je to...imaš dojam da koristiš nekim ljudima jer dobivaš povratne informacije, neki vlasnici zahvaljuju i tak...na koncu danas je cijeli svijet jedno globalno selo!
btw provela sam krasan vikend (iako je petak počeo loše sa kvarom auta ali ova cura sve rješava ili sama ili uz pomoć frendova), plesala dugo u noć kak dugo već nisam (do 2 ure), subota i nedjelja su bile na drugi način krasne...sve u svemu, eto i ponedjeljka...danas mi je dvomjesečnica kak imam dečka! wow...neki broje godine ja mjesece...kod mene je to onak turbo protočno! baš sam jutros razmišljala kak sam u zadnje četiri godine imala četiri dečka (od 3-6 mjeseci druženja a s jednim sam čak i živjela skoro 6 mjeseci) a k tome je bilo i par prolaznih avanturica oliti druženja! tak da danas slavim mjesečnicu. ispada da živim jedan dinamičan život što je u stvari istina! i volim da je tako, uvijek ću imati vremena plaziti po kući ko zombi i zanovijetati, bilo ovdje bilo nekom mačku ili pesu u brk? ili njemu, ako se kojim slučajem zalomi da potrajemo? sve u svemu, život je lijep...osobito zadnjih dana kada trusim svoju životnu ušteđevinu kao da ću sutra krepat? neka...na koncu to je moja lova i nikom nisam dužna podnosit račune. to je taj dobar osjećaj...i da, nisam tri dana bila na iskrici...to je još najveće postignuće! bravo ja!

p.s. sva sreća da za uskrs neću biti tu, jer su već počele gužve i sve one procesije oko žderanja, pijenja, pilića, kokica, jajčeka i ostalih poganskih običaja! morti i ja ofarbam koje jajce svojoj unučici, to je primjereno toj dobi! iako je ona baki rekla da joj baka kupi za ročkas (koji samo što nije) svemirsko odijelo??? turbo napredna neka mala a nema još niti četiri ljeta!

that's all folks

možda je i CIA

Sara:-))))
Bitno je da ti živiš onako kako ti voliš...i ako u svemu tome uspiješ i nekome pomoći na bilo koji način i još možda i zaraditi....kaj ćeš više.....samo daj!!!!

eh, slovko...i onak se sve zna, pa kad već dobivaju svu tu plaćicu u toji CIA ili SOA ili kako već im drago, nek barem imaju materijala za kaj delat! kaj bi oni radili kad bi svi ljudi sve skrivali? iovako se sve sazna, ali najvažnije je da čovjek sam zna sve kaj treba...ostali nisu niti bitni!

Špijuni su uvijek bili cjenjeni, naučito oni dvostruki...

bok arapo! drago mi je da se slažemo u tome da svatko ima pravo na svoje! na koncu naše misli, ideje nam nitko ne može uzeti, osim mi sami sebi. a ja se npr ovdje zabavljam i tako dok pišem neki svoj blog...pišući o sebi, volim se često našalit i sa samom sobom, malo pisat baš tak da dignem živac ljudima kojima baš treba takav neki poticaj u vidu mene da bi se uopće osjećali živima (eternis, jaromil i slični) koji naprosto nemreju bez mene. ja sam ti jedno spadalo i zajebantica...na koncu, ne treba ništa, pa niti sebe a niti život doživljavat preozbiljno? ja tako doživljavam život kako često pišem, ali često i karikiram. ta kakav bih ja to pisac bila (a tendiram to biti) kad bih pisala istinu, samo istinu tako mi bog pomogao? na koncu, u ovim nekim letima život je više farsa i burleska nego li što ima smisla, osobito u ovoj "lijepoj" našoj gdje sve vrvi od nakarade! ali, mogu biti i vrlo ozbiljna (što često i jesam) i odgovorna, što dokazuje moj život i dosadašnji moj život! nisam postigla bog zna kaj, ako se pod bog zna kaj ne smatra npr odgojiti čovjeka! i to dva puta čak! za mene je to najveće postignuće koje čovjek može napraviti! a i odradila sam svoj puni radni vijek u poslovnom smislu, puno ljudi me zna, cijeni...i mislim da sam dobro odradila svoj posao! skrbila sam i o pok. majci, pok. ocu se nikad nisam zamjerila...imam dosta znanaca i par prijatelja koji su u stanju sve učinit za mene! čak i moji bivši dečki su dobri samnom i moj ex suprug, čujemo se svakih par dana! jednom rječju, ne idem u crkvu, al evo ovako se ispovijedih! ja zadovoljna svojim životom i jedino čime nisam (al i to popravih i popravljam) jesu moje financije ali i to dovodim u red! sve u svemu, nemam repova...osim prema sebi! no, zato danas i živim tako da udovoljim sebi...svi drugi su konačno postali drugi!

ma znaš kaj slova, nekad su i špijuni bili bolji! ha ha...sjeti se samo onih hladnoratovskih, kak su USA i SSSR ratovali glede toga...pa onda traljavi englezi i francuzi te ostali europljani koji im nisu bili niti do koljena (bio je izvrstan film šakal na temu špijunaže i ubojstava). a i juga nikako da iščezne s naslovnica naših novina...još uvijek svi pričaju o udbi, jugo komunizmu i sličnim glupostima...a oni su naprosto delali u tišini i uglavnom se za njih nije niti znalo! eto, nažalost uhićen je i julian assange i njegov wikiLeaks...i po meni ovaj svijet je stvarno posao nakaradan! i smiješan, al mi nekako ne dolazi osmjeh na lice!

ha ha...jedna od poruka koju sam danas primila glasi otprilike ovako: Caoo a solo m... 45g visok 196cm/96kg/24 iskren trazim gospodju za razgovor pa sto bude....
pa se ja pitam jesam li to na stočnom sajmu gdje su gabariti...visina, težina mjerodavni ili je ovo ipak dejting sajt? pa iako sam u profilu napisala da sam u vezi i da ne dejtam, eto kakve poruke primam? zakaj je ljudima tako teško čitati? o pisanju da ne govorim? no, off sam

ups...malo sam se i zacrvenjela jer sam tek sada vidjela onu zadnju brojku od 24 cm (čak niti ne piše cm)...pa se sve nekaj pitam...da nije morti kakva druga mjerna jedidnica po pitanju...njega?

a ovi potonji centimetri su baš bitni za...razgovor?

ako je ljubav u pitanju, veličina nije bitna...

Jadan dečko, valjda zbog 24 cm želi samo razgovarati.

ma ti 24 su godine :-)

Nljubo... Čitaj malo pažljivije.. Čovo je lijepo napisao da ima 45g

ok...

A ..da to nije IQ????

hm...ni to nije iskljuceno...

Ako je....onda mu treba oprostiti....ne zna šta radi!

Neka potraje. Pa da mjesecnice postanu godine :)

viš viš arapo,to mi nije palo na pamet a trebalo je? jer, čovjeku je do razgovora a u tome je bome bitan IQ!

tnx alex, ako zbog ničeg lakše je brojat...ovak moraš svaki mjesec pazit i preispitivat...a onak...godine samo lete!

đusi...slovko...složila bih se da za razgovor veličina nije bitna! al kak veliš đusi, morti je dečku fakat neugodno?

a ljubav? gdje je ljubav? eh, sinoć sam imala puno ljubavi za jedan event u klubu zagrepčana! da, baš taj klub...degenov kojeg nije bilo ali je bila jedna lijepa izložba sa malo zakuske...a dečki koji su svirali (ex crveni koralji, ex bijele stijene, gospon b.bulić koji se baš razgalio na pianu i još ponetko) su me bacili u mali delirij jer su svirali stare, prastare stvari...društvo simpatično sa pesima, sve sami zagrepčani i zagrepčanke...a ja nisam zalutala! bila pozvana od svog dragog i tak...vino, atmosfera, razgovori...sve pet! čak smo se toliko uživili da se nismo doma vratili tramov već taxijem jer su bili već sitni sati...malo nam je bilo prelepo! dugo već nisam bila u nekom tak pitomom okruženju sa simpatičnim (uglavnom starijim) ljudima!

i sinoć sam se potužila jednom svom dragom bivšem kak u stvari nemam s kime razgovarati? on se pak pohvalio kako on ima? hm...možda nit razgovori nisu više što su bili, barem moj pojam o tome! ovdje na blogu ga nikad nije niti bilo. nekoć, prilično na pvt...bilo je zanimljivih ljudi, riječi, raspra...ponekad mi je zastajao dah? no, kako sam ja dugo godina bila razmažena glede toga (moj pok ex suprug bio je fenomenalan a i ja zajedno s njim glede razgovora ugodnih i rasprava)...ispada da najkvalitetnije sada razgovaram sama sa sobom ili eventualno sa svojom pesom! sva sreća da se ta glad poprilično ugasila. u ovim nekim godinama dovoljno nam je npr pogled na pučinu, neka rijeka ili neki drugi krajobraz i sve manje nam trebaju ljudi! u stvari, tako su nemaštoviti, isprazni i dosadni! osobito ovako plošno i virtualno druženje bilo tu, bilo na fejsu...nema više! u stvari jedva čekam da mi istekne premium pa da opet mogu u miru ovdje pisati...bloškim "mušterijama" nikad ne presahnem kao inspiracija? ne kužim kako im ne dojadi? kad nemaš svoj život, uređuješ tuđi! kad imaš čežnju za nečim (nekim) što je bilo i znaš da nikad više neće...ispunjen si! tek s vremena na vrijeme sjetiš se i osjetiš svu tu punoću praznine! no pun si, prepun...ko ona čaša u koju nalijevaš i sve se prelijeva jer ona ne može primiti nove sadržaje jer je već puna! racionalan čovjek rekao bi, treba zatvoriti pipu i prestati dolijevati zalud vodu? no, ratio uglavnom i pliva na kaosu emocija tak da...uzalud vam trud svirači!