HIPOKRIZIJA

moj kvart žiškov i peseki u prekrasnom parku


ovaj majmun u izlogu napravljen od olovaka privukao je moju pažnju! originalno!

(SL
prag noću ostavlja bez daha!


još malo mene kraj municipala


ove stolice su mi se činile zanimljivim (možda zbog suživota)


karlov most i ja


eh, ne mogu ja bez mene


ovaj kipić s pimpekom mi taman za ovaj naš sajt

pogled na prag s vltave
(slike obrisane tj. tinpic ne postoji više)
Možda je i ovo bilo kao i prethodnih desetak? Unučica mi je Pražanka, nije nit čudno što je i baki Prag pri srcu! Pa ipak, nije sve bilo tako idilično. Bilo je lijepo, kao i obično, obići neka poznata mjesta koja obilazim već zadnjih desetak i više godina. Još je ljepše bilo vidjeti zadovoljnu i zdravu kćer nakon teških dana operacije i postoperativnih sranja. Često smo se družili, onak čoporativno na ručku, doručku, piću...obično u kvartu Žiškov! Jedan od kvartova pri centru grada ali prilično na zlu glasu još iz doba sovjeta! Tram broj 9 podsjećao me kao da sam na Remizi, mojoj dugogodišnjoj adresi. Prag ima toliko toga da čovjek živi i devet života ne bi sve vidio što je značajno. Ovaj put sam imala dva iskoraka, posjetila sam Stromovku, al to bje tek jedan od desetaka prekrasnih kraljevskih parkova i vrtova. Doživjela sam i stari trg sa njegovim crnim kulama iz Harya Potera, noću ispijajući neko črveno vino što je poseban ugođaj, čak i kad nemožeš previše razgovarati? I vožnja brodom Vltavom sa širokim pogledima na Prag bila je prekrasna. Sve u svemu, prelijepih šest dana sa mojom kćeri, fina praška klopica, šetnje, druženja. Čak je i moja pesa ovaj puta bila (prvi put) u Pragu! Nažalost, njoj se baš i nisu dopali svi ti krasni parkovi i šetnje, već je silno željela doma i najsretnija je bila kad smo se približili zagrebačkom smrdljivom zraku! Uvijek ostanem zatečena Praškom ljepotom, grad koji odiše toplinom i ljupkošću mitteleurope! Čak mi je nešto kruna i eura ostalo pa sam posjetila i šoping centar Flora. Trebala sam kupiti neke sitnice za kuću i još poneku sitnicu jer je tamo sve to jeftinije, ali na koncu...sve sam to dobila na poklon od kćeri! Tako je ostalo i za krpice! Par zgodnih fotki koje dijelim i ovdje, iako sam ispucala cijeli fotić i punila bateriju u dva navrata! Lijepo je bilo imati i bodygarda, vozača i nekog tko mi pomaže s prtljagom i svim tim sitnicama, gotovo je sve bilo kak ima biti? Ćak i ono što nije bilo i što neće biti! Jedno lijepo putovanje i boravak u uljuđenoj i sređenoj Evropi gdje tramvaj vozi svake 3 minute, gdje ljudi sjede u parkovima na travi i pijuckaju, svi se smiješe, turista nikad dosta iako puno previše. Sve u svemu, šarenilo Praga, unatoč toga što je otkriven prije više od 30 godina kao nova turistička destinacija, ne prestaje! I nadalje odudševljava, plijeni, jedino što sam ja umorna od sve više svijeta, gungule, rulje..modernih nomada koji često bezglavo jure ili bauljaju...nesvjesni niti sebe niti onog pokraj sebe? Svi fotkaju, selfaju i zaborave upijati i uživati u stvarnosti! Sve manje imam smisla i volje za takve putešestvije tako da sumnjam da ću ove godine opet tamo? Kao i svaka idila, i ova ima svoj završetak! Neću o njemu, jer svaki završetak je neki novi početak! Mi smo opet tu, doma! Vidim na blogu rasulo oliti rasap, ali blogeri nikako da se late pera i naprosto ostave traga? Sebi, njima, nama...naprosto sebe za sebe! Ne razumijem zašto ljudi stalno očekuju da netko drugi učini nešto za njih...izađe na izbore i promijeni vlast umjesto njih? Napiše neki suvisli blog koji je čitljiv i pri kojem komentari nisu ulizivački ili prostačko uvredljivi? Zašto ljudi nisu u stanju (ne samo na blogu) preskočiti (ako već ne slomiti) svoj ego? Ta učili smo raznošku još u osnovnjaku...zaletiš se i skočiš. Pače, preskočiš! Ti kozlići baš i nisu bili tako preveliki i na njima smo se učili kako to učiniti! Normalno, kad su došli gimnastičarski konji, bilo je sve teže! Ako ne prakticiraš ljubav, toleranciju i suživot nećeš jednog dana moći niti sa sobom! Zašto muškarci ne mogu podnijeti da žena ima svoje mišljenje? Čak niti ovi obrazovani i gradski dečki? Zapušteni, ostarjeli, poružnjeli, nesigurni i čangrizavi, naprosto potrošeni u svakom pogledu kakvi postaju nakon pedesete ili šezdesete, kome su još zanimljivi osim ženama koje se i nadalje trude, iako im je trud uzaludan? Zar su nas doista tako dresirali i ne možemo to promijeniti? Prije ćemo odustati od sebe nego li od njih a oni su već davno odustali od sebe!
p.s.
Ističe mi premium i sumnjam da ću ga produžiti, jer mi je ljepše pisati za sebe samu. Ovdje stvarno dugo već čovjek, ne samo da nema što pisati, već nema što, niti s kim, komentirati! Jedva da imam više s kime i govoriti? Nije to moje siromaštvo krivo već upravo bogatstvo govora, spoznaje, osjećaja, misli...ma svega dovoljno, čak i previše! Vjerojatno mi je ovo zadnji zapis u kojem donosim više slika nego li riječi. Slike nisu tipične i teško je bilo izabrati od nekoliko desetaka slika prekrasnog Praga, ali odabrala sam neke baš meni „svojstvene“ kao što je majmun od olovaka u izlogu, ogromni stolci, pimpek koji nedostaje ovom sajtu osobito kao muda, malo mene i vožnje Vltavom! Prag je Evropa uvijek bio i ostao, za razliku od nas na Balkanu! Čak nas i Janezi mogu zajebavat na granici i ne puštat u tu istu Evropu satima zbog tzv Shengena! Vratih se svom domu koji je ipak negdje drugdje a ne ovdje u jadnoj Hrvatskoj! Moj dom ima ulicu, prozore i vrata, naš suživot i radost pogleda bez riječi, dom koji mogu smjestit bilo gdje drugdje pa i tu gdje jest!

Ha ha nemate pojma koliko vas volim jer vas kužim!

A tebi čovječe hvala na ugodnoj virtualnoj večeri... I nakon tri godine možemo satima pričati... I slušati! Žao mi je samo što su ljudi ovdje uglavnom zavidni drugim ljudima umjesto da sami čine to što drugi čine!

A i naslov je baš prispodobiv..žal mi je što vam je žo!

Sreća nije prelazna al je zato prolazna!

That's all falks

Nema nama spasa. Imali smo šansu 90tih ali smo si pucali u glavu. Sada bauljamo po EU šuplje glave