HIPOKRIZIJA

dobar roštilj (frend je stalni gost pa ga gazda zvao), još bolja mjuza! nisam mislila, al me frend pozvao...vanjska terasa, nebo ponad nas...i veče završavam s njim, mojim gotovo najdražim j.mayallom! kao i ovaj premium! nenadjebiva mjuza...a i dečko koji je pjevao večeras imao je tako sexy glas...da ti se koža naježi! eh, zato valjda i volim još uvijek muške više neg žene! ha ha...toliko je puteva, no moji svi vode...to the end! svakog dana umirem ponovno i svaki živim kao da je posljednji! ou je...a riječi...o da...riječi su isto, ipak samo riječi! zovu na dodire, snove...u konačnici i spavanje, kada nestaješ i gubiš svijest sa sobom! samo neka bude brzo i namah, bez boli i patnje koju čovjek ne zaslužuje! no, bog (ili tko već) ne ispunjava sve želje, ponekom poneku i da! meni je današnja i večerašnja ispunjena u ovoj stvari j. mayala!

John Mayall & The Bluesbreakers with Gary Moore - So Many Roads
Link

I živi Sara...živi punim plućima.Da ja imam život kakav imaš ti..mislim na društveni život....ova me Iskrica nikada vidjela ne bi.Nisam za nju znala do pred 4 g.kada sam se totalno otuđila od ljudi.....jer bas i nisu bili ljudi.Naravno ...samo neki...ali...dosta važni.Nisam imala volje raditi tebe hoću...tebe neću...i ...maknula sam se od svih.Nije to dobro ali....toliko smo jadni ...toliko volimo drugima zagorčavati život da ...ja nemam riječi.I onda jedna napiše da kada čita moje zapise da bi najradije počela pisati recepte.Pa ko ti brani draga moja..piši recepte.Ja sam imala tako ispunjen život da mogu pisati o svemu na dugo i naširoko no...nemam force...rekli bi Dalmatinci.I ..zašto bi ja pisala ono što netko misli da bi trebala.Pa to ne znači da nisam ljubila i bila ljubljena.Jesam ...i to kako.Bila sam tako ljubljena da sam to poželjela podijeliti sa svima na svijetu...bar na tren.Nisam uspjela..nemoguće je.
Uplati tu premiju i ...budi tu gdje jesi ...osim ako nisi smislila nešto bolje.Ako jesi...ja ti želim svu srecu ovoga svijeta...i ...dođi kada osjetiš da smo ti potrebni...tu smo...valjda!

d. jutro arapo! tnx na tebi...svijet je bolji od takvih ljudi! i u pravu si, zakaj bi ti bila na ovom svijetu zbog tuđih želja i ispunjavala ih. živimo obje očito svoj život, koji je bio ispunjen. i ja se mogu "pohvaliti" da sam imala veliku ljubav, možda i preveliku koja je prerasla nas oboje? i nikad nije gotovo dok ne umreš. moja najveća ljubav i čovjek mog života je pokojni. to ne znači da ja više ne živim...o da! živim sa sjećanjima što sam i kakva bila u toj ljubavi i valjda baš zato ne mogu živjeti bez nje. i danas ju tražim, i nalazim...u stvari svuda oko sebe! volim ljude čak i kad me razočaravaju! a glede premiuma, nekako mi se neda...mogu ja pisati i bez premiuma jedino kaj onda drugi ljudi nemreju čitat (uglavnom)? a nekako se pitam tko uopće ima volju čitati me jer kao što veliš, stalno imam neki dojam da su ljudi jalni, ljubomorni...na tuđu sreću! ja volim kad bilo tko objavi neku svoju makar i sitnu srećicu.. i teško mi je pročitati kao npr jučerašnji tvoj zapis...jer je bio iz duše i srca. izgubila si očito dragu osobu. moj zapis dijelom bio je inspiriran upravo takvim susretom sa smrti koja nas čeka tu negdje, jedino je pitanje kada će zakucati na naš prozor ili vrata. i nije problem u smrti kad dođe vrijeme da odemo, već u patnji! patnja čovjeka je nešto najgore što se događa...a kamo god se okreneš nekako je ima. i previše! zato volim pobjeći od nje...eto npr ovaj moj frend od sinoć...prije izlaska otpeljao je sestru koja se raspada od raka doma iz bolnice...frendica mu ima pet banki i dobila grdu račinu etc etc...i veli on, a kak ću bez mjuze sve to izdržati? nebum ja otišla sa bloga...blog je meni ovih više od 10 let kao moj drugi dom....ja sam tu doma i ne može me nitko otjerati osim kada sama odlučim otići. a ljudi? o bilo bi za njih zdravije da su manje zločesti...nije da ja i kod sebe ne vidim poneku zloćestoću, ali tada znam da sam loše i znam da mi nisu drugi ljudi krivi za moje loše! ja volim istinsku komunikaciju a ne kreveljenje...radije ću šutjeti nego s ljudima pričati tek toliko da pričam...to zna čak i moja pesa! dobro je kad pustimo svakom da bude to što je...čak i kad nije! danas sam mirna...idem na dva grobeka...jedan od njih je mojoj majci i ocu...potom ručak sa prijateljem. kad već nemamo partnere (životne) dobro je da imamo prijatelje i ljude s kojma možemo pričati. nas dvije pričamo...i jedna s drugom i s drugim ljudima! to je dobro...čak i kad oni ne pričaju s nama!

da, zaboravih reći da ta cura sa račinom od frenda, ima curicu 10 let, majka je samohrana, dijete ne zna za oca...i sad kako ta žena da ode i ostavi to dijete? teške su takve ljudske sudbine a njih na svakom koraku...kad se ne događa nama, događa se nekom pokraj. i sama sam imala dramu dva puta u životu kad su mi djeca i njihovi životi visili o niti...i danas svaki put kad zazvoni mobitel protrnem i proleti misao...nije valjda nešto loše? ljudi su nekako bolji kada pate u životu. u dobru se nekako izohole, pogledajte samo ove naše političare? tek kad ih nešto klepi dođu k sebi i vide ljude oko sebe. a iskrica je sajt koji pomaže ljudima da se ne osjaćaju sami. kad mi je bilo najteže te 2007.g. dok mi je prvo dijete bilo na operaciji srca u USA ja sam (unatoč dva ex muža) bila tako sama i jedino ljudi s iskrice su mi dali utjehu. nevjerojatno ali istinito...nepoznati ljudi ovdje su me tješili svaki dan! valjda sam zato tako i vjerna iskrici...kad te netko ne iznevjeri kad ti je najteže, čuvaš ga kao neku dragocjenost! ljudi su ipak ljudi, ma što tko mislio o tom. kad je bilo tko dolje u knock dawnu, neću ga cipelom još potegnut već ću, ako mu ne mogu pružit ruku, proći mimo u tišini a moje dobre misli sigurno će pomoći. vjerujem u svemir i dobro oko nas, unatoč nepravdi, bolesti, jadu i svemu lošemu što uglavnom proizvodi čovjek!

e danas sam baš požutila! ne od muke, već od kupovine....žute sandale platforme mi nisu bile dovoljne pa sam si kupila i žutu kožnu jaknu! onak, dojadila mi moja crvena (a već se i raspada) pa me primilo žutilo...tipična predstavnica iskrice sam postala! ha ha...koliko mi je samo radosti donijelo tih par krpica odnosno kožica...ha ha a nisu čak niti muške! moj pratilac je bio zadovoljan mojim žutilom, pače...reče da mi jako dobro pristaje! kak mene može ovo malo veselja razveselit! a k tome jeftinjak, sve sniženo i u pola cijene...volim kad kupim nekaj kaj ne košta puno. prošla su ta vremena kad sam za cipelu davala po tisuću petsto kuna, kožnu jaknu tisuću etc etc...ove kožice ionako nikom ne služe već mom malom penzionerskom zadovoljstvu!