HIPOKRIZIJA

to što ne pišem ne znači da mi je duša prazna! iako jest! sinoćnji plesnjak bje jedna druga pustinja! no, red je bio otić frendu za otvorenje, popit očajni vranac i otić doma u pol 12. večeras će mi valjda route 66 popravit mjuzu barem! a i frend je dobar. uglavnom, sve pomalo i polako postaje otužno! oće to s godinama kada više nisi nego li što jesi. ali ipak, i ovakva većini sam previše! najbolja mi je rečenica: neću ostvariti tvoja očekivanja, ne mogu te slijediti etc etc! u stvari, najbolje i jest da slijedim samu sebe. a mene moja pesa! koja isto stari. volim taj ležerni ritam, podsjeća me na porgy i bess! dobar je to život kada ništa uglavnom ne moraš, kada znaš da nitko ništa ne očekuje od tebe. a niti traži! ti još manje. pa ipak....
nekad me pralo što nemam s kime pričati? danas je to gotovo pa prihvatljivo! pače, radije sam solo i pričam sa sobom nego li da pričam s bez veze ljudima. tišina i dalje caruje mojim domom, ne trešti radio po cijeli dan kako bi dao privid nekoga i nečega! istina, ponekad se uhvatim kako slušam kako je tiho. osobito kada niti mobitel ne zazvoni. nekako reduciramo sve, sebe, druge, nepotrebno, potrebno...dobar je to osjećaj kad se okružiš samo svrsishodnim i svrhovitim...kako stvarima, ljudima, događajima. koncentrirana redukcija. koja istina nije uvijek ugodna, pače, ponekad je vrlo neugodna. a onda, posve sam si dovoljna. neki dobar film, čaša vina, dobar ručak, kava i cigareta su mi još uvijek gušt....nasmijala se moja kćer neki dan kad sam joj /preko skypa se razme/ rekla da imam još poneki gušt...i da sam prešla 60. i da je nebitno oću li kapnut od ovog ili onog...važno je da još guštam! sve više razmišljam kad odem, da to bude dobro. ili barem što manje loše? u stvari, sve manje čeznem za bilo čime. čak i za njime! prihvatila sam i shvatila da je ovako dobro i da vjerojatno bolje ne može! rekla bih, tek sada je u životu to prava mjera stvari. jadno je i jebeno kad moraš potratiti cijeli život na trku s...obitelji, djecom, poslom i svim stupidnim stvarima koje se zovu sadržajem! a sada staneš i promatraš vlat, kukca, oblačak koji kreira nebo, vrtlog vira neke vode i shvatiš koliko si toga propustio. a tek sebe? a onda uhvatiš komadić svega toga za sebe i držiš...držiš...dok i to ne pustiš!

Link