HIPOKRIZIJA

dobila sam novo rješenje za mirovinu (drago mi je da je veća) i tražeći staro da vidim kolika je razlika naletjeh na neke stare stvari. mailove, pisma, opraštanja, ljubav, tugu...na koncu i smrt! moj pokojni, dok je bio živ, često mi je znao reći, nakon naših svađa i mirenja, suza...sve je ok, nitko nije umro! a onda, on je ipak umro...od tuge! nije znao, nije mogao...a volio me, kao i ja njega. tužno je to kad se ljudi vole a ipak se sjebu i zajebu posve! pa me onda u tom moodu sustiglo i jedno drugo opraštanje, bez oprosta! tri godine kako si otišao, danas sam pročitala tih par rečenica naškrabanih na pol lista otrgnutog papira. kao da si otrgnuo sebe i mene iz neke knjige. koja je trebala biti napisana, a nije! najteže su te priče koje su obećavale, koje su bile divne, lijepe...nestvarne čak! danas sam šetala livadom gdje mi je moj dragi često znao ubrati neko cvijeće. i trešnje su opet u zorenju! jedino su grane previsoko. on, onako stasit i prav, znao ih je dohvatiti. pa ipak, sada s odmakom, znam da nije mogao drugačije. jesam li mu oprostila? pitao me to u pismu, hoću li mu oprostiti? nisam, nit neću. ali zaborav čini svoje. danas, na DI DAY brojim dane (bje to 8.6.), pače godine tvog odlaska. nema više dolazaka! možda smo i mogli (prije trebali) drugačije, ali obično ljudi shvate i vide što su trebali i što nisu, post festum. rijetko kome se posreći da greške može ispraviti i uživati u blagodatima...sebe...njega? neka, imam pregršt toga iza sebe. ljubavi puno i čitajući danas sve te mailove, pisma, bilješke jedne davne ljubavi sretna sam što je postojala. nema te više, kao što niti moje ljubavi nema dugo već. otišla sam od tebe i tek tada si shvatio koliko sam ti bila. šteta što to nisi znao dok je bilo vrijeme. sada te nema više. i mene jedva da ima. pa ipak, bila sam dio svega toga...i boli...i ljubavi...i sreće! ne trebaju mi slike, video koji smo ionako uništili...ne treba mi niti tvoja niti moje kćeri da me sjete na to kako nas je bilo. znaju one da je to bila velika ljubav. bile su nijemi svjedoci toga. mi do srži u tome. pa ipak, ne osta nit traga...tvoj pepeo razasut, moja duša negdje u svemiru...sve u svemu, kao da nas nije niti bilo. a opet, riječi koje sam danas čitala sa bijelih stranica papira jasno govore da nas je bilo više od svega što postoji! ostalo je to ipak negdje u tragovima...tvoje...moje dnk! možda konačno sjednem jednog dana i sve to pročitam pa potom i zapalim? čovjek koji nema budućnost ne treba mu niti prošlost. a ja sam samo žena čovjek!

ha ha danas me sustigli tj. jučer moji bivši...trojica na jednom mjestu? puno previše! i sva trojica lijep samnom pričaju, jedan se i podnapio pa baljezga...kako smo mi bili dobar par i kako je on sjebao stvar etc etc...a ova cura je svakom ponaosob bila previše! čak i ovaj najbolji, reče mi: ti si bolja osoba od mene! i da znaš da jesam! nije prepotencija, al ne sretoh ja sebi para! šteta!