HIPOKRIZIJA

kraljičin zdenac je zakon! meni barem, uvijek bio. dovoljno uspona uz stepenice a ipak ne prezahtjevan. a i potok je stalno prisutan, voda koje ima na sve strane žubori cijelim putem. ona je uživala, kao i obično. najveći dio staze upravo je gacala po vodi. dobra klopica u lugarevoj kući (jer je kraljičin dugo već zatvoren), kasačko pivo, dobro društvo dragog i starog frenda...sve u svemu, savršen dan! podsjetilo me to na moje putešestvije u tom pravcu već godinama, pače, desetljećima! odlika nas škorpiona je što smo postojani u nekim stvarima i ono što nam je dobro, toliko utabamo staze da smo ko slonovi! uvijek po istom. pomalo dosadno, ali opet toliko potrebno. jer, moje vodenjak tog svog škorpiona bez problema odvede u avanturu ili nešto novo! sve u svemu, nenadjebiva kombinacija. zato mi nit nemre nijedno muško slijedit. ja sam uvijek muškarcima bila too much! zato su obično bježali glavom bez obzira od mene. ili ja od njih, ali ne na isti način! reklo bi se da je stil bitan. imala sam ga uvijek, a bome imam i danas, svoj osebujan, kako glede glazbe, knjiga, filmova, ljudi...eh, ljudi su mi najveći egzemplar! šaroliko društvo od biti a ne imati mi je uvijek bilo prioritet. svatko treba sebi složiti prioritete! moj je da hiberniram ovo ljeto. živnut ću u jesen. plaćam visoku cijenu svoje osobnosti! eto, zadnji put sam na moru bila sa svojim parnterom 2005. g....dakle, gotovo 15 godina prođe! istina, bila sam 2x s nekim svojim partnerima, pa još par puta u pokušaju...ali u stvari, nikome baš ne odgovara moje plandovanje u lipnju i rujnu, a ljeti hiberniram! dugo se nisam s nikim tako slagala kao sa mojim pok. partnerom. životnim! bio je to jedan osebujan, divan život! s usponima i padovima, ali uvijek smo se voljeli! dugo i puno. kad takvo što proživiš i preživiš, teško me ne samo zadivit već i uopće zainteresirat? jednom mi jedan čovo reče: pa ti si svugdje bila, sve si doživjela...mora da je tebi jako dosadno u životu? nije, ali me pomalo zamara ta predvidljivost!

p.s. neću pustit bonamasu iako sam kanila...pustit ću jednu drugu stvar...ovih dana mi baš nekako sex i sve sexy na pameti..a ovo je stvarno sexy!
Lily was here - Candy Dulfer / Dave Stewart
Link

i tako, napisah ja podulji komentar i ode on u vjetar! očito za drugo nije nit bio! pa ne trebaju svačije oči vidjet niti čut to kaj imam reći!

i da, što ti hoćeš, iako ništa nećeš?

a ja, što ja hoću, iako neću? sve su me misli ostavile...i tako je dobro!

za sve tužne ljude večeras, dok uz otvoren blakon dopiru zvuci in musica s jaruna stavit ću jednu pjesmu koju sam zatekla na ovom blogu davne 2012.g. nadam se da se autor neće ljutit ali ne znam niti tko je?

SIVA PJESMA NAJSIVIJA
Odmičem pokrivač osame
s olovnih udova
i odljepljujem se s mukom
od ležaja gorkih spoznaja
Smrznut pogled
u ogledalu istine
Na obrazu suze nesanice
zaleđene...
Led u žilama, tupost osjećaja
Preda mnom je
još jedno novo svitanje
što kao magla se vuče
uz visoke bedeme
krivih prosudbi,
beskonačnog očekivanja
i uzaludnog nadanja
/mislim da je blog by korala/

"And the truth... will set you free. E da. Nikad nisam kužila o čemu ta rečenica priča. Kakva istina? Oslobodit će me od čega?
Djelovala mi je previše apstraktno, bezvezno čak.
Sve dok jednog dana nisam skužila. Treba govorit istinu, ma kakva god ona bila, jer se tak lakše kroči putevima života.
Al' da je jebeno teško, teško je."
Istina boli
Istina je tako rijetka, a laž...i prijetvorništvo...hm...i nije pjesma siva, najsivija...ona tvar u čovjeka svaki dan i opet i još više posivi od...muke!

frenč poljubac u gro planu, kadar široki...fuji...ništa me više ne može iznenaditi! nije mi to baš drago, jer to znači da me nema?