HIPOKRIZIJA

ponukana zapisom jednog mog frenda o ljubavi, eto da i ja napišem jedan zapis na temu abecede lljubavi...od A do Ž!
Kad muškarac ženi donese uloške iz dućana jasno je da ju voli! Nisam mislila da će to biti najveći dokaz ljubavi! Nisam to mislila niti za kruške. A i smokve su na toj listi. I kad je ljubav u pitanju, to je za mene od A do Ž (the and)! Sva slova abecede od A do Ž si sami napišite a možete ih i crtat. Ja toliko puta jesam. Iako je teško, teže ih je ne crtat i ne disat. Ljubav je jedina vrijedna živjelja. Ljubav prema djeci, prema roditeljima, prema bližnjima...prema partneru! I nije u redu tjerat nekoga da 30 godina bude s istom osobom. Treba pustit ljude koje smo voljeli ali nas više ne vole. Ili mi njih! U tome je najveća sreća, krenuti dalje! Time smo bliže...sebi! nekoj drugoj, novoj ali staroj ljubavi. Nemojte nikad osuđivat ljubav ma kakva bila. Ona samu sebe obično osudi na propast. Neminovno. Nema doživotne ljubavi osim one prema djeci. To je ta neupitna, neuvjetovana ljubav. Svaku drugu treba zaslužit, bilo da ju dajemo ili da ju primamo. O zaslugama odlučujemo sami. Voljeti i biti voljen najveće je postignuće. To jest čudo! Koje se događa ako vjerujemo u čuda. Ja vjerujem i zato mi se toliko puta dogodilo! Večeras mi ljubav pružila kiša! Otvorila sam ruke i rekla: dođi! The end! jer svaki kraj je novi početak!
(c/p moj zapis sa fejsa od prije dvije godine)

danas, nakon onih jučerašnjih bojnih pokliča i velike ljubavi prema domovini (to je ipak prilično imaginaran pojam) ja se vraćam stvarnim potrebitim ljudima...i mislim da je taman vrijeme i mjesto za ovakav jedan ljubavnički zapis! i planetarni a ne samo lokal patriotski!

Da...ljubav je sigurno najplanetarniji osjećaj...i ja u pravilu volim sve ljude koji se prema meni postave kao prema osobi....ženi...ljudskom biću....kako god nekome paše ali....da je pozitivno.Razgovaram sa cvijećem....razgovaram sa životinjama...pa ne znam kako se ne bi prema ljudima ponijela pozitivno.Osim ako oni to ne žele....nisam za to da se bilo koga na što siluje.
:-))))

Hy Sara,Ljubiš li koga.prekjuče,danas, sutra.Engleski mi nije jača strana,ono prvo bi bilo Haajj !

numero, hi, ...i tebi! a može i po vuku, haj! nama ne treba engleski, mi se sporazmemo rukama i nogama, ha ha! drago mi te vidjet ovdje...a što se ljubavi tiče, valja biti spreman moj horacije! dok god smo spremni, doći će i ljubav! a trenutno...ha ha...skupljam naljepnice (penzionerske kataloge gdje je što jeftinije), životinjsko carstvo sličice i ostale gluposti! ali čim smo u ovim letima tu, znači da nas ima! a tko zna, koliko sutra već iza ćoška...možda i nama neka ljubavna "bomba" eksplodira?

kad smo već kod haya...znaš da hay (hei) na engleskom znači sijeno...i kužim ja kaj je tebi sve na pameti? ;) :)

arapo, isprika što sam te zanemarila ali starog znanca morah pozdraviti! a tvoja je svaka na mjestu...šteta što su ljudi zaboravili pričati ovdje?

večeri su osobito duge...tamo, u stvarnom životu!

i da, volim čitati svoje zapise od nekad! oni mi govore tko sam bila (i ostala) unatoč i uprkos! uglavnom su to biseri koji završe pred svinjama...ali to ne umanjuje njihovu vrijednost! oni postoje neovisno od svinja...no, kad ne bi bilo svinja ne bismo razaznavali razliku med njima? svinje su nam potrebne u svakodnevnom životu kako bismo znali tko i što nismo! iako su i one dio hranidbenog lanca i ne govorim o svinjama kao životinjama. uvijek su me užasavale metaforičke svinje. no čak više od njih užasavaju me oni koji ih prepoznaju, poznaju ali mirno prolaze kraj njih, pače...ponašaju se kao da su svinje kao karakter nešto posve normalno, pače...poželjno u društvu? jeste li znali da klipovi koji se nama ljudima podmeću su tako dobro došli svinjama, jer oni, kukuruzni klipovi, upijaju blato u kojem dotične žive i tako im omogućavaju lakše kretanje u svom praščaku! koji je to paradoks života? neki ga zovu i suživot?

uvijek mi se iznova vraća ona prokleto istinita izreka m. luthera kinga: "na kraju nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja, već šutnju naših prijatelja"