HIPOKRIZIJA

ovaj mjesec sam učinila tri dobre stvari! barem one koje su vrijedne spomena pa zato to i činim, zapisujem da ne zaboravim! iako kažu da najveća djela ostaju neznana, niti zapisana niti cijenjena, a najveća su zato što postoje! bila sam kuma jednoj curi kojoj brak (treći) baš i nije trebao ali u cijeloj priči on je najmanje loše što joj se dogodilo! nije lako u takvoj priči biti kuma, ali bjah! potom sam obišla jednog dragog čovjeka, rođenog zagrepčanca koji je stjecajem okolnosti (moždani) završio in midle of novere! prodao stan u zagrebu, izgubio posao i kupio kuću, ali dotičnu nije uredio već sredio štalu za svoje stanovanje, negdje duboko u unutrašnjosti hrvatske, gotovo pa u sloveniji! pa sam mu nakon godine dana otišla u obisk. kaže, nitko ne dolazi, svi su ga prijatelji zaboravili! nešto cigareta, nešto kave, pokoje pivo, moja štrudla od jabuka i još poneka sitnica. nema penziju, nema plaću, već samo ono što dostave iz crvenog križa...i poneki prijatelj! njegov pas i moja pesa baš su se lijepo družili, gotovo kao i mi! iako sam učinila dobro djelo nekako mi više u glavi odzvanja moje nedjelo...otišla sam i prije no što sam mislila! nekako sam se osjećala uljezom, a nekoć..tamo u zagrebu, bili smo znanci, gotovo i frendovi i družili se po plesnjacima! pa sam ovih dana (tri dana od nedjelje) ugostila kod sebe doma jednu dragu mi frendaču koja je morala operirat mrenu! istina, danas mi je već bilo too much, pa vozi pa kuhaj pa pravi društvo, pa podnašaj dim cigareta, sapunice na tv koje nikako i nikad ne gledam...počneš ponovo cijeniti svoj samački život! eto, reklo bi se da sam učinila tri dobra djela. drugima! pa sam večeras učinila i jedno dobro sebi! atrij povijesnog muzeja u centru zagreba još uvijek mi je jedno od dražih mjesta za popit cugu! dobro vino, dobro društvo...volim svoj život.... i zahvaljujem mom anđelu čuvaru (pokraj glave su mi čak dva) koji me i danas izbavio! nije važno od koga, čega ili zašto! naprosto jest! on je uvijek tu kada treba! čak i kad ne vjerujem u njega, on učini neko dobro djelo! valjda mi se vrati poneko moje? neka, dobro je činiti dobro!

ko ko daa! ko ko daa! Zapisuješ na prostor koji će za dan biti zaboravljen. Tobože da ne zaboraviš, a ne zato da svi vide! Mada nikog ne zanima!

da, i ona....sara, uvijek je tu! već 10 let od dumovca naovamo. samo pogledom komuniciramo. al nećemo do balona, nekima je letenje too much! poštujem različitost! ali volim sličnost! volim svoju razdraganost! komadićak sreće koji dolazi i odlazi, ovisno o vjetrovima valjda? ili je to karma? anyway, krevet je pust i velik...i ovu noć! tako je dobar osjećaj to sebi priznati! drugi čak i nisu bitni. poneke rečenice moramo izreći na glas proradi nas samih! bitno je da ih čujemo! oprostite na žamoru dok vjetar mrmori zavjesama! toliko ljudi onkraj prozora i...tuge! volim i svoju tugu a ne samo razdraganost, ona me upravo podsjeća na suprotnost!

eh darth, kad bi ti svojim kokodakanjem imao štogod za reć, morti bi te kokice i poslušale i pomislile da si tako željeni pijetao? ovako, ništa novo u kokošinjcu u kojem ipak kokice kolo vode!

btw dart...zavoli i ti svoju silnu tugu koju nosiš, iako znam da je moj savjet izlišan!

ubi me jutros ova alergija...kišem ko luda! jedva čekam to more...dosta mi više cijelog ljeta u zagrebu! počinjem dane odbrojavat...tam barem nema ambrozije!

btw uvijek sam se pitala /ovak uz kavu/ zakaj ljudi nemaju svoj život? jer da ga imaju, ne bi mogli niti htjeli čačkat po tuđim?

Sara:-)))
Zato i kažu da treba raditi dobra djela jer se čovjek bolje osijeća.Em je nekome zaista pomogao što materijalno i još važnije socijalno u punom smislu te riječi...i sebi je opet pokazao da je sretan što nije u takvom stanju kao ljudi kojima je pomogao.Na tome treba biti zahvalan mada...nije palo s neba...puno truda je uloženo u to da čovjek ima svega po malo i da nije u potrebi.
Bravo za te...uživaj!

Crni kim..
Za alergiju...

hvala na savjetu wasy, bloški nadriliječniče!

fakat arapo, svaki put kad učinim nešto za nekog osjećam se jako dobro, čak skoro kad učinim i za sebe! nažalost, ne volim nekog tražili i moliti da učini za mene, tada se loše osjećam!

btw čitajući zdrnija i jimijasolo danima već pitam se kaj ljude naganja da ovdje pričaju stupidne viceve? očito im nedostaje smijeh a ne znaju kako ga drugačije iskamčiti...i sebi i drugima? no, neka...kak se ono veli, svako magare ima svoje veselje. eto, moje veselje pisanja smeta darth-u pa se on osjeća poradi mog pisanja ko u kokošinjcu! čak toliko da je prokokodakao, što moram priznati moja bujna mašta odmah zamišlja! i tak...idu dani! dobri i loši, kak ima biti, smjenjuju se. sad je red dobrih!

Ma volim te sara! Vicevi nisu stupidni, nego teški za shvatiti! :-)

Uvijek ćemo imati Pariz!

E jeb..ga..
Nad,.ili ispod..
Ipak znam neš malo o tom..

darth, vicevi su divni i smiješni ako čovjeku dođe da ga ispriča i neki drugi čovjek se nasmije na njih, ali su stupidni kao nadomjestak komunikacije! moraš fakat biti "plavša" da to ne razumiješ?