HIPOKRIZIJA

accuweather kaže sjutra pretežno oblačno! na koncu nisam uspjela nazvat redara zbog jednog parkiranog vozila na pješačkom. možda i zato što je u stvari to tako nebitno, jadnika neće prizvati pameti i kulturi a ja ću čineći građansku dužnost, zarazit se dirajući govno! a i kaj bi redari radili u popodnevnim satima?nekoliko neodgovorenih poruka, jedan neodgovoreni poziv. kako ljudi olako shvaćaju život i misle da mogu samo tako banut? pa on se ipak samo ne događa, valjda i mi činimo svoje sinapse po njem? puno želja i malo očekivanja. ne govorim o odlasku na godišnji već o povratku! kako djelić trenutka promijeni tijek ne samo dana već moguće i života! uhvatila me vrtoglavica al ne od ljubavi. a bome nit od života! bilo je i vrijeme da mi se vrati, ne bje je 20 godina skoro. a jedan mladi čovjek završio u ludnici bez razloga i smisla? ili ga ja nisam uspjela ubrat? jel netko zna da je pisalo zašto? i što je to pisalo na tom famoznom plakatu da to što on ima pa je tamo a mi drugi nemamo? ja npr? zašto sam ja normalna a on nije? jel sve u fizici? priznajem, matematika i fizika su mi slabe strane. možda kad uđem u kadu mogu suvislo objasnit arhimeda ili kad pogledam zemljinu kuglu keplera ili kopernika? kolika je moja srednja udaljenost od sunca? već više od deset godina! počela sam se vrtit oko svoje osi al ne i oko sunca. u svom tom sasvježđu nisam ga uspjela naći. ili sam ga možda ko krijesnicu pustila u tamnu noć...nek slobodno svijetli svaku noć negdje drugdje, nekom drugom? laka noć svim lutajućim dušama koje su i današnji dan privele kraju a da nisu ugasile svoje ili tuđe krijesnice! i da se nisu one ugasile!

nekad i mene muče ovakvi strašni problemi kad si mrknem crnog vinčeka u količinama koje nadilaze moje tjelesne moći optimalne apsorpcije :)

i tako je svejedno gdje si moj čovječe, jer nisi tu u mom srcu, jer te nema! ili kako bi rekao svećenik sosei:

„tek što si mi rekla:“dolazim“
Čekao sam; kao što se želi
puni mjesec ujesen, da nam zasja
nakon drugih pomrčina uveče.
- ja luda!“

bravo ete, iskoristio si svoje prvo i zadnje pravo da mi dođeš i popljuješ! znam da imaš još pljuvačke al ne na mojoj anonsi!

sara:-)))
Dobro vam jutro svima i ...na sreću ...probudila sam se i moja krijesnica još svijetli.Do kada će???Ne želim ni znati...voljela bi samo da se ugasi tiho ...polako ...bez ikakvih suvišnih događaja.

jutro arapo! ako budemo te sreće, kamo sreće...onako namah i iznenada! no, kažu da sam još puna i prepuna života i da nebum tak skoro...i ne muči me kada, već kako? kad dugo živiš solo, sve je dobro dok je dobro. no, kad to prestane bit i kad se zdravlje naruši ne preostaje drugo nego...vegetirati! a tada (barem što se mene tiče) uvijek postoji nizozemska, kao rješenje za svaku vegetaciju, pa i ljudsku! ta želja s nizozemskom i eutanazijom je moja oporuka koju sam ostavila djeci! nije baš neka tema ujutro...dobro sam, dapače, spremam se na desetodnevno ljetovanje, rekla bih puna želja i očekivanja i tak...ali stvarnost jest da danas jesmo sutra više nismo!

i da...kako je novac prolazan, upravo ovih dana mi se odjednom pojavilo 5 tisuća kn po nekim osnovama /povrat poreza i razlika mirovine/ i kako je došlo tako je i otišlo...a ja pomalo sretna zbog toga! isprva sam razmišljala kaj sam sve mogla za te novce, a onda sam shvatila da mi ništa ne treba...da svega imam dovoljno! osim ljubavi partnera a za nju mi novac (barem ne veći) ne treba! i tako je dobar osjećaj kad sve manje trebaš...osim par sitnih radosti koje mi život znače i kojih se ne odričem! ne zanimaju me više niti pariz, niti sve destinacije svijeta....više volim moje šetnje, moj dom, moju pesu...i poneki izlet u nepoznato! duha...tijela...prirode...iako je sve tako poznato! ugodan dan i tebi arapo...kao i ostalim ljudima koji hoće ili neće priznati sebi (pa ii drugima) da je život uglavnom negdje drugdje a sve manje kod nas?

ali taj koji je kod nas, kod mene...e njega živim svaki dan iznova...punom sobom! sad kreće jedna masažica, pa jedan šoping, pa popodne ugodna kavica, šetnjica...uf....lijepo je kad si živ i zdrav i kad to voliš!

Naravno da ne treba o tim morbidnim stvarima stalno razmišljati...ali...nekada treba donijeti neke odluke koje je moguće donijeti u svezi s tim...kao npr...ta Nizozemska.I ja sam donijela neke odluke i to rekla svom sinu..on će to sigurno poštivati..ali...u pravilu ..ne razmišljam o tome.