HIPOKRIZIJA

OTUŽNOG LI DANA!

Post festum, nakon 11. rujna (koji mi višestruko znakovit kako svjetski tako i privatno), mogu samo reć da je i danas jedan D day. Stoga ću metnut par riječi J. Lukovića i njegovu predivnu misao o....ne samo izborima? Ovaj moj komentar i zapis se ne odnosi na nikog od nas ponaosob, on se odnosi na...sve nas! Svi smo mi krivi i zaslužni što smo tu gdje smo!

Ipak, danas ga posvećujem posthumno svom najdražem prijatelju koji mi je dotični zapis davno već komentirao na današnji dan na fejsu, a danas ga više nema! sedam godina dugo je naše prijateljstvo započeto upravo ovdje! bili smo kao brat i sestra, stoga ti hvala dragi prijatelju na sedam godina našeg drugovanja i tvoje ljudskosti! bili smo al i ostat ćemo..zauvijek! hvala ti

JOSIP LUKOVIĆ: DOBRODOŠAO

"....Kažu da se život sastoji od gomile sjećanja, a činjenica jest da se juha ne radi od samo vode i mrkve, već je potrebno i meso, začini, rezanci… ljepota je u raznolikosti, a ne monotonosti kojom je, tako suprematistički, ocrtavala se stvarnost njihovog doba. Kažu da u svakom dobu, događa se trenutak pomračenja, trenutak kada kompas podivlja i kada ulične svijetiljke zamjene zvijezde. Kažu, tada osjetljivija bića teturaju, poput utopljenika ridaju na koljenima brdima ruina na atlantisu potonulom u boci, i tada se pretvaraju u prafinske svijeće koja sagorjevanjem osvjetljavaju put. Kažu da mnogi ostanu samo trenutak zasljepljujuće svijetlosti zakopane u vremenu i prostoru, ali kažu da postoje i one iskre, koje te nemirne duhove stave pod svoje okrilje i zajedno tvoreći legiju, tihom revolucijom kreiraju svijet. ”Kakvih li lijepih misli” – promrmlja A. – ”Ali znaš, dogoditi će se to, kad tad. Samo je pitanje, hoćemo li mi biti ti koji će uhvatiti pero i ispisivati stranice povijesti i stvoriti si stvarnosti kakvu zaslužujemo, definirati svoje doba i biti lijepo sjećanje generaciji, ili ćemo biti samo male grančice otpale od rodnog stabla, koje sada pasivno plutaju na toj rijeci koja ima još jednom doći.....”

Hoće li...hoćemo li?

Baš te je opet krenulo... filozofiranje . Dobro se sjećam starih dobrih vremena kada je i meni tak znalo bit. Ta vremena su nažalost prošla... a kaj moreš!

ti đej, ti stvarno lupiš i ostaneš živ! kaj stvarno nemreš nit pijetet imat prema pokojnima? dragi prijatelj kojeg sam upravo na iskrici upoznala, čovjek od glave do pete, zagrebački dečko, iz tvog kvarta (dubrava) kakvog treba tražit...e otišao čovjek od infarkta a nije napunio niti 60 godina! e vidiš, takvima kapa dolje...a tebi...ajde pliz nemoj više dolazit, stvarno je neukusno (najblaže rečeno) to kaj ti trabunjaš! ono što je ljubav i prijateljstvo, za tebe je filozofiranje, a sori, tvoj prostaklu i primitivizam nemaju granica...no to nek ostane tebi! ja tebi nisam dolazila na blog dok ti je supruga preminula iako sam imala štošta ružno reći...pa sam se suzdržala! daleko ti kuća bila!

https://m.youtube.com/watch?v=o4cwDJVCfZQ

Iskreno, meni su tvoje objave još iritantnije nego tebi moj komentar... zato ga tako iritantno i napišem, namjerno. No radi mira u ovoj iskričavoj kući, zaobilaziti ću ubuduće tvoje objave u širokom luku... tak da možeš lakše disati. Sretno!

btw to se najbolje rješava ignorom, kaj ne? ti si mene već stavio....dakle, meni preostaje da učinim isto! pravit ćeš društvo eternisu!

vrijeme je dragi prijatelju, da se oprostim od tebe! dugo, gotovo cijelu noć smo se družili...prelistala sam naše uspomene, nađa druženja, fejsovo dugogodišnje prijateljstvo....more fotki i sjećanja...osmjeha...tvog mog! sve to nije mi dalo spavati, ali oprostih se valjda s tobom! kao što reče medo danas u svom zapisu, postoje razlozi zašto neki ljudi uđu u naš život...to sam shvatila još za života. shvatila sam i da si morao otići! dugo nisam vjerovala u prijateljstvo žene i muškarca, a onda, upravo s tobom sam to potvrdila! do viđenja, dragi prijatelju!

ispratit ću te uz tvoju stvar na koju smo tak zdušno čagali godinama...samo za tebe, ruke su u zraku!

https://www.youtube.com/watch?v=Mfp0X1aSjk0