HIPOKRIZIJA

otužnog li bloga! nisam (nisu) izmislili neko drugo, bolje mjesto...pa ja ko po nekoj navici, ko onaj slijepac koji ide istim putem jer mu put pokazuje bijeli štap, pijanac koji pamti put do kuće po opipu i koljenima, koliko je puta posrnuo? utabanom stazom! kažu da su slonovi dugovječna i jako pametna bića, sisavci! put kojim oni prođu, prolaze generacije...prije i poslije! oni koji se zagube...ili izgube, ne kaže se zabadav...slon u staklarni! biće je skrenuo (ne u glavi) sa svoga puta? iako mislim da je nekoć ovdje upravo bila staza slonova a onda je neka budala izgradila staklarnu! pa se sad čude čemu ovim putem prolaze slonovi? a oni znaju da je to njihov put! špajz servis, češki kristal i ostale gluposti...zadržite za sebe! no pasaran!

Otužnog i nesmislenog ispisa. Reci mi , što zapamtiti za starost?

Zanemeri komentar. Nije mi bila namjera kvariti tvjoe raspoloženje, ali mi se više sviđaju tvoje reminscencije pa čak i one iz 2010.g.

medo, dobro došao...još bolje me našao! btw nisam navikla na tvoj obisk...i meni se 2010. puno više toga sviđalo...na meni ali ne u meni...u tvom pisanju...ali ti si u stvari, isti! kao i ja...dva pola...sjeverni i južni! i neka se okreće! nikad nismo ni ti ni ja bili svi u pisanju...ja barem ne, nikada! to je ipak samo komad ili komadić mene! na koncu, živjela sam bez bloga do svojih pola stoljeća...posve dobro! živim već više od desetljeća uz svog blog...posve dobro! kad će đekna krepat ne zna se? zna se da oće!

Sara...sutra je novi dan :-))))

i zašto bih morala nešto pamtiti za starost? ne moram više ništa...uglavnom želim! no i to sve manje, ne zato što moram već ne želim! ispunjen život...mrtve slike živih događaja...eh, nikad kraja do konca!

ma danas je arapo možda taj dan...zašto čekati na sutra? kak veli v. krmpotić:
"jednog dana, u svim smjerovima, krenut će velika vijest: to si ti. istoga časa, iz svih smjerova, vratit će se odgovor; ti si to.
a znaš li kad je taj dan? taj najtajniji od svih dana, dan kojega samo ja znam? znaš li kad je taj dan, gdje je sakriven? ako znaš, što čekaš na sutra?

da, kao što rekoh...danas je moj sretan dan! to kaj su na stazu slonova postavili staklarnu....nije moj problem! a i to što je većina s ničim (da ne kažem malim ha ha) zadovoljna i zadovoljena!

Znaš. Mai. kad starost, kao ja, nastoji još učiti, to postane teško. Pita me najdraža supruga na svijetu, zašto nas toliko događaja nervira. Odgovotio sam da imamo višak informacija. Bez objašnjavanja.
Nekad je starost bila tiha i mirna. Ako je bila zdrava, bila je i sretna.

bravo Medo..
višak informacija je brilijantan touch..

ne zato jer nam informacije škode
već zato kud nas odvode.

zgubimo sebe prihvaćajući sve dostupno

hm...medo, govoriš o svojoj starosti! ja u mojoj starosti i nadalje čagam u 2 ujutro na stonse i njihov satisfaction! i to mi čini neopisivu radost! i sexam se još i uživam u tome...i to je moja starost! nekoć su ljudi živjeli u selima i vjenčavali se uzajamno iz istog, najdalje u drugom selu! takva im je bila sudbina...najdalje izbor do prve susjede! a ja živim u gradu! pa sam tako konzuumirala gotovo sve blagodati grada...i kad tako živih, odživiš nije ti žao što si u starosti! dapače, konačno ulovim malo mira...i volim biti doma tu i tamo, volim sjedit u fotelji i gledat neki film i grickat kokice...volim pojest dobro jelo (još imam sve svoje zube)...rekla bih, život je lijep! kako ne kanim ništa nosit sa sobom, sve svoje potrošim i svoj život, na koncu! to je za mene smisao života! živjeti po mom a ne kako nekom drugom paše? neki to sovu samoživost...netko to zove egoizam...ali moji ex di pokojni supruzi znaju da sam im puno dala (i danas se čujem, eto danas je zvao iz važnih razloga jer brine o ženi, iako ima drugu ženu...s kojom se razveo prije 30 godina pače, koja ga je ostavila)...djeca skrbe i žive bolje od mene...pesa ima 10 godina života samnom i nitko joj ne bi rekao...kao niti meni! biće da smo si život i ja ...dobri! pobrinula sam se za pristojnu penziju, imam gdje biti...a bit će i za starački dom kad onemoćam! i puno...puno ljudi koji su me jako voljeli i danas me vole! i ja njih! meni dovoljno...a tebi?

perce, ti si dohvatio sve dostupno i znaš kako to djeluje na čovjeka? govoriš u svoje ime o sebi ili o...drugima? kao i obično!

i sav taj višak informacija svaki dan pomalo poneku zaboravljamo! ne znam koliko ti često koristiš svoj mozak svaki dan (ako ništa za prelazak ceste i razaznavanje crvenog od zelenog, opasnog pesa od neopasnog, lošeg vozača od dobrog, veće ili manje cijene u dućanu...ima milion razloga zašto još trebamo i želimo koristit mozak svaki dan)! ja sam više toga zaboravila nego što su neki ikad znali! meni moja pamet i informacije ne smetaju jer sve više razgovaram sa sobom a ne s drugim ljudima.. nažalost, istina jest da mi je to uvijek bio problem...tj njima je bio problem što me nisu mogli pratit unatoč diplomama i inim znanjima.jer uglavnom s njima nemam što govorit? posljednji čovjek s kojim sam imala zdušno kaj i o čemu pričat je pokojni. njima je vokabular par riječi, gesta...imati, nemati...otići na posao, šljakati bez mozga (sumnjam da je itko od vas npr arhitekta i da nekaj pametno dela ili je delao )...i tak...sve u svemu medo, dobro je da imaš voljenu suprugu i s njom moš nrp umjesto samnom spikat...ja da imam voljenog čovjeka doma sigurno ne bih s tobom il s perom zborila? s perom mogu crtat...al to mi loše ide! istina, volim se i glasno sexsat, al u svojoj kući tak da...nemamo mi o čemu pričat, osobito ne nakon deset godina nepričanja ovdje?

jbt više komentara od teksta zapisa? to ni dobro...kidam nalijevo, iako sam uglavnom na zapadu i lijevo!

iako se radi o tvom zapisu (što poštujem)
osvrnuo sam se na Medin komentar.
ničime nisam doveo u pitanje ono što si rekla.
to je tvoja brija.

mene se dojmio komentar

Mai, pretjeruješ u zamjerci, skoro često. Bar za mene. Mnogi pjevači, glumci, književnici, političari a i obični ljudi imaju najdraže supruge i svejedno imaju najraznovrsniju i gustu komunikaciju s drugima. Ovo, što ponekad napišem na blog, već sam davno raspravio s najdražom. Takva je i reala. Pričamo....ponekad bez veze i nismo u pravo, Tako i učimo. I mijenjamo se, ako treba.

i da..
sve čime se ti služiš meni je strano, čak ponekad i bolesno

zašto ti je medo, moja opaska o tvojoj supruzi i vašim razgovorima bila neka opaka zamjerka? pače, rekoh da mi je drago! to što bih ja radila sa svojim suprugom (pričala tamo a ne ovdje) nije tvoj problem, kao što nije niti moj to kaj ti pričaš ovdje umjesto s njom! kaj ispada da čovjek nemre reći niti svoje mišljenje, a upravo ga ti uvijek sebi uzimaš za pravo da govoriš o drugima a ponajmanje o sebi...dobro je to upravo pero neki dan primijetio!

perce, što je bolesno a što ne, ostavljam tebi tvoje a meni moje! može?...mene ne muči tvoje bolesno, možda samo tu i tamo spomenem kad me neki ljudi bezrazložno zvređaju, sole pamet i sl...pa ja samo uzvratim...istinom! e sad, zašto je nekima istina bolesna, to valjda oni trebaju sebi odgovorit? meni moja bolest, vama vaša...ja ne dođem vama solit vaše rane tak da ne kužim koji vam je to gušt dolazit ovamo prosipat sol i pamet? nije još poledica...radije čistite ispred svoje kuće...ak ništa da malo vježbate kak bu to kad bu fakat poledica!

i da, fakat je ovo već viđeno...ja ću ipak svojom stazom slonova a staklarnu ostavljam vama!

bez nas ti bi bila samo još veća nula.
i to znaš, zato i provociraš.
da ti se javimo :)

trebala bi nam bit zahvalna
jer ipak ima netko tko prati i to kaj ti drobiš

mai, ispada da naš svaki navod , nešto zbog principa a nešto zbog nerazumijevanja , uvijek nalikuje na neku vrst svađe. ( imao sam utisak da mi malo zamjeraš što sam bloger a oženjen..čitaj me..nema dvosmislenosti ni tajni...sve stariji medo....neka me.

he he perce...znaš, i nula je broj..i to poveliki! ajd zamisli da npr tvoja plaćica ima veći broj nula...gdje bi ti bio kraj? i kužim ja kaj tebe muči pero, al mene to uopće ne muči...tog jutra možda me malo to mučilo (nužda) al otrpila sam ja to i ostavila tamo gdje je tome mjesto. al ljudi poput tebe moraju vrijeđat pa se onda čude kad ih "uvrijedim"...istinom? btw opet si došao na tuđi prag i govoriš mi da sam nula! ajd za promjenu radi sranja u svojoj kući a ne po tuđim kućama?

medo, od dana kad sam saznala da si oženjen (po tvojoj prijateljici meiji ispada da ti ja poznam ženu, što je bila onomad notorna laž)...nemam ništa niti protiv tebe a još manje tvoje supruge. ali, poznato je moje načelno mišljenje što mislim o oženjenima koji su na dejting sajtu! i to je sva priča...ako se ti u njoj nalaziš, to je tvoj problem! ja svoje mišljenje ne mijenjam...rekla bih, dobar nam suživot na iskrici! i večeras mi ni u peti nije bila misao da ne trebaš tu biti, već jedna druga...iza koje opet stojim. a to je; ako ljudi imaju kvalitetan žviot (bilo brak bilo vezu) i imaju razgovor izmeđzu sebe...partneri su si i najbolji prijatelji i trebali bi moći razgovarati o svim temama...tada kad sam to imala nikad mi nije bila potrebna iskrica jer ona je kvazi komunikacija! pa svatko nek ubere iz ovog kaj želi...prestara sam da mijenjam neke stavove!

razočarat ću te jer neću.
ja to ne radim.
ostani upamćena kao svoj na svome.
iako se na tuđem daš smetati

a sad stvarno želim laku i dobru noć...svima pa i sebi!

i znam da se sad (i jedino sad) osjećaš živom.
zašto?
jer se netko bavi onim što si rekla.

sve bi to bilo u redu da si rekla ono što je ispravno.

neke se stvari jednostavno ne govore javno jer su nastale u povjerenju.
ti očito nisi osoba koja zna što je to

i ja sam to znao i prije
ali se mene nije tu ništa pitalo

Svaki roman je kvazi komunikacija, po blogerski. Adio ...( ne bi trebali ići gledati " Ljubavnu priču" sa suprogom? )

pero, baš mi ne daš da idem spati? da se ne bavim zvučnikom kojeg sam očito update-njem nekak zeznula ne bih se bavila tobom. ali, kako se ti baviš mnome eto i ja tebi da nešto odgovorim. znaš, bilo je ovdje (i još ima ljudi) koji su mi se jako povjerili i nikad nisam ovdje lanula neku njihovu veliku i tešku tajnu! zašto? možda zato što su bili fer prema meni! ja dobrim uzvraćam ljudima, ali dvostrukim zlom onima koji me uvrijede i učine zlo! takvi smo mi škorpioni...pomalo osvetoljubivi! dakle, ne diraj me, neću te dirati! a tvoje mišljenje da je meni važno što mi tko kaže, moš mislit...ja sam poznata već desetljeća po tome da ne želim niti brojim komentare, dapače..kad mi blog ima puno komentara (a jednoć je bio čak i rekorder) ja znam da nekaj nije dobro! ne može puno ljudi misliti dobro kad se nađe na jednom mjestu...uglavnom je to sranje! dobre stvari se čine pojedinačno a ne u čoporu ili grupi...povijest nas tome uči. ja bih fakat bila jadna kad bi živjela ovdje od toga što će netko napisati na moj blog! znaš, kad imaš ispunjen život kao što sam ga ja imala...ne treba ti publika. uvijek sam težila odnosu jedan na jedan, što ne znači da nisam bila kozer...u društvu! i obično sam bila omiljena u društvu...no obično mi neko društvo krene nakurac jer su slabog kapaciteta (rijetki su ljudi koji su me pratili da ne kažem zadivili)...i uglavnom pričam jedan na jedan! zato valjda i imam kroz život kvalitetne partnere s kojima sam uglavnom posve dovoljno razmijenila sebe...a to želim i dalje! iskrica, fejs i slični portali sigurno nisu mjesto gdje bih orgazmirala...niti umom niti fizički! to ipak činim negdje drugdje! to što ovdje napišem često briljantne umotvorine da i sebe iznenadim, što mogu...takva sam...pametna, svoja, individualac etc etc...i takvima ljudi uglavnom ne trebaju! više mi je moj pas (isprika ali je tako)! a sad fakat odoh, iako je ovo ipak moj blogu pa mogu šarati kaj hoću...bez fotke i bez linka! znaš kaj si ti meni pero? tek neki lakmus i okidač...pa napišem ono što je u mojoj glavi...niti tebi niti drugima...to je moje iako nije samo moje! nek si uzme tko god hoće...dobro reče marcuse; ono što doživi jedan čovjek, doživjeli su svi ljudi! ajd laku noć

ja . ja i ja...

uživaj u samoći.
sa takvim pristupom teško da ćeš i moći drugačije.

laku noć

Sorry...ja kao i obično želim samo ublažiti nešto što nekoga žulja...nisam mislila ..a još manje htjela nešto loše.No...bude kako bude...ti najbolje znaš kako sama sa sobom!

dobro jutro arapo! nemaš zašto sori...tvoj komentar je bio na mjestu..na koncu svaki komentar je tamo gdje ga je autor želio ostaviti. jedino kaj često i blog i koment budu izvor nesporazuma! eto npr tebi se moj blog činio nekako kmičnim pa si ostavila sjajnu misao h.ohara iz prohujalo s vihorom da je sutra novi dan! a ja sam nekako inspirirana tom izrekom, stavila sjajnu misao v. k. o tome kako ne treba čekati sutra...jer....citat gore! no, od svega mi najsjajnije kaj je moj benigni i pomalo osebujan zapis (samo ja znam zašto i kako) pače, svoju radost i divan jučerašnji dan pretočila u slonovske staze. usput spomenula i staklarnu...i uglavnom kad drljam nešto činim to naizust u jednom dahu...pa što bude bude! iako često čitajući post festum skužim da je misao bila jako dobra! pa tako i sinoć...jedino šteta što ju svatko drugi razumije na svoj način? medi je bio okidač za pitat me za zdravlje, peri za uvrijedit i prozvat me bolesnom i nulom i tak...no dobro je da je jutro pametnije od dana! sad bih mogla napisati i blog u vidu komentara, ali neću!

ha ha medo, nisam sinoć uočila tvoj komentar o love storry...pa mogu samo reć glede gledanja tog filma rekla bih da smo svi mi koji smo ju gledali...uljezi! ili voajeri...jer, nekako se loše osjećaš gledajući tu sjajnu ljubav a da pri tome ne ljubiš barem tako i toliko...a još gore ak si solo...cmizdrš sam tak! i da, nemam ništa protiv tebe..nas dvoje otkad smo na ovom bloškom prostoru svaki ima svoje priče! u nekima se jako dobro razumijemo i gotovo da smo od iste potke, a u nekim drugima pak se toliko razlikujemo i znam da nikad nećemo dospjeti dalje od svog universuma! neka i bude tako...nismo cvijeće, al neka raste tisuću cvjetova tvoje i moje radosti makar bila ona i tuga!

eh, nemrem ja ostat dužna (osim bankama), pero! u pravu si...jako volim sebe i stalno pišem o sebi za razliku od tebe i većine ovdje koji jako rado pišete o drugima, normalno u negativnom kontekstu! jer, voleći sebe znam da mogu voljeti i druge! i voljela sam ih dugo i puno...istina, zadnje tri godine baš mi se nije uspjelo zaljubit, ali i tome se nazire kraj! jer, da ne volim toliko sebe (napisala sam jednom tj c/p članak o egoizmu i ljudskoj potrebi za tim) ne bih mogla voljeti niti druge! kad sretnem druge zanimljive ljude koji su vrijedni moje ljubavi, prepustim se...često oni postaju moj centar svijeta i posve zanemarim (da li) sebe! ne brinem ja za sebe zbog svog jastva, a ne bi trebali niti drugi...bilo bi bolje kad bi svatko brinuo o sebi...jer drugi istinski ne brinu. osim kad treba spustit kakvu kajlu, podmetnut nogu i sl...no ne bavim se time. imam previše toga u svom životu da bih se zanimala tuđim! iako imam force za sto života, ne trošim je više zalud! langsam ispijam kavicu a misli i riječi samo lete...neki ne napišu u godinu koliko sam ja samo u jednom komentaru...ali to je njihov, a ovo moj problem! zato i plaćam ovaj prostor...da napišem što želim a ne da slušam druge ljude što oni žele...ili ne žele!

" volkswagen hrvatska "