HIPOKRIZIJA

ponukana nekidan percetovom opaskom na mom blogu o tome (kao kletvi) da: uživaj u samoći, današnjim slovinim zapisom o lažima; predrasudama koje se zdrni jako trudio sabrati ravnomjerno muško/žensko, što je poptuni promašaj...jer ljudi su (žene a i muškarci) ipak nešto drugo, potom đusinim blogom o prijetvornosti i ljudima koji nisu dorasli...pao mi je na pamet ovaj uvod u knjigu pod gornjim naslovom kao spasonosna rečenica i postulat u životu: Imati hrabrosti ne svidjeti se drugima!
c/p
"Ovaj filozofski roman vrlo je brzo postao bestseler, a na Zapadu je proglašen japanskim književnim fenomenom – jedan filozof i jedan pisac udružili su znanje i vještinu kako bi odgovorili na mnoga egzistencijalna pitanja u obliku dijaloga između filozofa i mladića, formi podučavanja poznatoj od Sokratova vremena. Filozofske se ideje oslanjaju na teorije Alfreda Adlera, jednog od trojice velikana psihologije 19. stoljeća. Iako su Adlerove ideje manje poznate od Freudovih i Jungovih, itekako su aktualne i primjenjive te nam mogu pomoći da preuzmemo odgovornost za svoj život i pronađemo svoje mjesto u zajednici stvaranjem uravnoteženih međuljudskih odnosa. Možemo li živjeti bez potvrde drugih? Možemo li biti sretni bez obzira na okolnosti? Je li tijek našeg života u našim rukama? Određuje li nas prošlost ili tek naša težnja prema ciljevima u budućnosti? Na nježan i razumljiv način ova knjiga nam pokazuje zašto se često vrtimo u začaranom krugu svojih negativnih uvjerenja, nesigurnosti i ponašanja zbog kojih ne napredujemo te pokazuje kako ponovno vratiti uzde svog života u vlastite ruke. Ona će vas podučiti da je za sreću potrebna hrabrost, za ljubav i zajedništvo individualnost, a za promjenu – svjež pogled na život."

IMATI HRABROSTI NE SVIDJETI SE DRUGIMA
Autori: FUMITAKE KOGA I ICHIRO HISHIMI

i da, imam hrabrosti napisati blog i otići! netko će reći da nije pristojno...ali nisam zalupila vratima...pa tko voli, nek izvoli? morti netko od vas dobije iznenadni napadaj hrabrosti? ha ha

Otkada su i žene ljudi? Kada mi se neka svidi je opalim toljagom po glavi i odvučem u svoju pećinu (moram pitati eternisa jel tu č ili ć).

Si skuhala ručak?

ti tarzan, ja đejn! a čita..! jel nas tko čita?

tarzane, izgleda da nas puno.... čita, jer iako obično nema puno komentara, ispada da svatko ima ponešto reći svojim blogom a propos mog bloga...ko slikom na sliku, a inače uopće nisu blagoglagoljivi? nevjerojatno koliko moja malenkost izazove čita (nja)!!

i za kraj, prije spavanja...da citiram tj parafraziram gornje navode...za sreću, koju imam u životu, je potrebna hrabrost, dakle, imam i hrabrost! za ljubav i zajedništvo individualnost, a imala sam toliko ljubavi za tri života...što opet potvrđuje da sam individualac! a za promjenu – svjež pogled na život...mogu reći da mi je .život stalna sinusoida i stalno se mijenja, od knock dawna do neslućenih visina u koje nas samo ljubav može vinuti...cijeli život sam se usudila, drznula čak...posegnuti za ljubavlju, ispunjenjem života i nalaženju smisla! mog, ne ničijeg tuđeg iako sam i te kako ostavila traga u tuđim životima! o tome svaki dan svjedoče ljudi oko mene...prašuma ljudi a samo neki su, moji ljudi! u ovih 12 godina mog bloganja nitko nikad nije ništa ružno i loše napisao niti ovdje o meni...barem ne oni koji su me stvarno poznavali i bili mi ne samo znanci već i prijatelji! prolaznici ionako nisu vrijedni spomena u našem životu...ali ima ih toliko puno, pače...mravinjak pravi! ja i nadalje ko diogen tražim svijećom čovjeka a nisam u bačvi!