HIPOKRIZIJA

nažalost, otišla je jedna od rijetkih žena koje sam štovala i čitala!
dobro je to napisala rudanica, kapa dolje objema! bravo žene!

http://www.rudan.info/gospoda-vjestica-mani/#

koji je smisao u ovom trajanju, bez konca i smisla? a opet, kad iz ovih ili onih razloga je prekinut, stupa panika! patnja, je li moguće da nas samo patnja drži budnima? ona stvarna i ona očekivana? jer, ima li još radosti? osim u nekom finom kolaču iz amelie, nekoj finoj kavi u j. franku, finom ručku koji mi netko skuha...svakodnevici kada mogu spavati do mile volje, kada mogu sve to što prije nisam mogla. je li moguće da smisao životu daju te naoko besmislene sitnice kojih često nismo niti svjesni. tek kad izostanu? ljubav? ljubav već davno ne stanuje ovdje? a bome već skoro pa godina niti sex! nije da mi ne fali, ali nije mi presudan? mogu i bez njega, ako moram! a izgleda da moram? tek do prve prilike...ili će to možda biti neprilika? ne znam! dobro je to da ponešto i ne znam. jedan razgovor ugodni u petak? ostarili smo, neki se i zaljubili u međuvremenu...ali, ostalo je to nešto. sjećanje koje niti jedno novo zadnjih četiri godine nije potisnulo! prošetalo je i nešto ljudi kroz moj život...al ljubav ne! ne znam je li i to ondak nekoć bila ljubav? znam da osjećam njezin nedostatak i danas! kakogod, ima me...više ne jurim, polako zastajkujem i nekako više osjećam te mirise i okuse života! nepce radi i nadalje, nadražaji i podražaji...hm..hm...čekam te?