HIPOKRIZIJA

ovaj tjedan je blog toliko napredovao da to valja zabilježit! mojim prvim zapisom u ovoj godini! a koliko je sadržaj minoran govori više o stanju bloga, kao i mom stanju! zanimljivo je da je čak omjer fifti fifti blogova sa slikama (slikovnicama) i onih sa zapisom (tekstualni)! ciglih pet rečenica maksimum! da ne pijem kavu i razmišljam o svom bitku, došlo bi mi da se vubijem od tolike gluposti prisutne na blogu! e da je to barem sva glupost koja me okružuje? posvemašnja, gdje god da se okrenem! od obiteljske situacije koja je blago rečeno hladna ko da sam na antartici, do one zavijene smogom u gradu zagrebu! ne samo glede meteoroloških stanja već i glede dna države u kojoj živim! nemam rezervnu, iako sam nekoć mogla lijepo birati slovensko državljanstvo, ali nisam! janezija mi je uvijek bila bljak državica čiji mentallitet mi se nikako nije svidio. nažalost, imam prilično tih gena, ali što mogu! nosim se s tim iako ne i ponosim! no, sve to me ne sprječava da sam sinoć vodila male noćne razgovore! simpatično nakon dugo vremena! mislila sam da toga više nema tj da nije moguće! ne zanašam se, ipak sam ja samo priučena tome. svojevremeno je vojo šiljak bio majstor malonoćnih razgovora! magla, suton, siječanj...hm...to me ipak (kao ni toliko toga osobnog) ne sprječava da se smijem! zadnjih dana se jako puno smijem! volim kad se smijem, i zahvalna sam na tome!

ha ha u što se pretvorio blog? u čestitanja ročkasa, pričanje sa samim sobom bez ikakvog smisla i svrhe! btw moja ex frendica vrbica morti se ne pojavlljuje ovdje za ročkas budući se cura udala pa joj "suprug" to baš i ne dopusti...čuva se za premijeru? malo sam zločesta, al što mogu kad ljudi sami od sebe rade bedake?

i kad volim istinu! možda ću stoga i uplatiti premium od 1. veljače...nije da mi fali druženja, imam ga posve dovoljno, čak štoviše, zadnje vrijeme baš uživam...ali ponekad dobim volju ponešto napisati, iskomentirati, reagirati etc etc...a tih 90 kn je čista simbolika...na koncu ove godine navršava 14 godina kako sam tu. za mene to više baš i nije dejting sajt jer sam uglavnom sebi dovoljna a ljude koje srećem više srećem drugdje nego tu, ali ipak...iskrica je za mene postala kultno mjesto. osobito blog, iako se srozao totalno i to više nije mjesto koje je nekoć bilo! ali meni je drago doći...pa ću valjda i dolaziti...barem slijedeća tri mjeseca?

ako ništa da trkeljam ko što npr krelec trkelja! ili slovka...ima ljudi koji su sami sebi dovoljni i ne ištu (ne nužno, ali ne znači da ne bi željeli) društvo pod svaku cijenu! ima pak skupljača komentara kojima je jedino bitno da im dođu ljudi pljeskat na blog! čak se i meija umorila od toga! ha ha...evoluirali smo svi pomalo. oće to s godinama!

danas mi jedan nick, onak iz busije (jer se deaktivirao) pošalje poruku, istina pristojnu, čak je vi napisao velikim slovom...dakle, poruka otprilike glasi...zakaj vi već 10 let imate 59 godina! ha ha...baš sam se n asmijala...jer nije to napisao zato kaj ga smeta mojih 6 banki već stoga što on ima 50 i nešto sitno, a bolje izgledam od mnogih i većine njegovih vršnjakinja sa pet banki!

ljudima ipak uvijek nešto nedostaje! pa i meni. ovih dana, da ne kažem i mjeseci, moja unučica, moja kćer, moj čovjek! eto, da mi on ne nedostaje, iako ga imam, ne bih bila ovdje jutrom....već bih s njim pila kavu i čavrljala...hranila golubove ili kakvu drugu znanstvenu inovaciju? a onda opet, znam kad bi bio stalno tu, da bih željela pobjeći barem na kratko od njega....to je to prokletstvo, kad osjetiš zajedništvo i želju za biti s nekim, a onda opet ppoželiš svoju slobodu, zrak koji dišeš...valjda će u domu biti drugačije? znaš da nemaš kamo, znaš da je to tvoje obitavallište i šlus!

izgleda da sam opet, konačno ove godine, dobila dar govora? u prazno..ali neka. valja svoje misli podijeliti sa svemirom...ponešto se i vrati!