HIPOKRIZIJA

Ne može svaki dan bit nedjelja, iako danas jest! Već neko vrijeme nekako su mi svi dani isti? Ili možda prije, sliče...jer ne liče! Iako sam jučer ličila. I danas ću. Pol metra zida. I gletanje mi ide. Što mi ne ide? Uglavnom, ništa jer ide mi sve! Čak i kad nejde. Jučer mi se jedan čovjek najvio na oso buco! Dijeliti hranu s nekim je gotovo pa sveti čin. Po tome se držim onog poslanja ih biblije, iako ne dijelim kruh. Odvajam otpad pod obvezno. Otkad to činim nemam smeće, gotovo da je teško naći tako male vrećice za otpatke? I sve je sve manje. Čak i želje su se stisle ko veš u pranju! Ni to mi dugo već nije uspjelo? Nekako pazim kako perem veš! Općenito, sve više pazim. Imam konačno vrijeme. Tek sad kad pomalo već curi ko onaj pješčani sat koji gledaš pred sobom. A nije da sviram neku partituru već samo neki preludij. Iako ne znam čega ili koga? Moja predigra nema više prvi čin, drugi stavak...naprosto egzistira samo tako, kao predigra! Vječna predigra, života...znanja...sposobnosti! I ovdje sam tek preludij jer kako inače protumačit izostanak ljudskih priča, sudbina, sreće, tuge? Nastojim u tom svom preludiju svaki dan odsvirat neki dobar akord i izazvat titraj, bilo sreće bilo tuge. Ili poneke strasti? Kao večeras npr u Route 66. Blues jam dečki nenadjebivo sviraju. A dobro i izgledaju! Sve više razumijem muškarce koji gledaju mlade djeve. I meni je sve ljepše i draže gledati, iako mogu i dirati! Oni (muškarci) su postali tako plaha bića da se više ništa ne usude? Život bi bio tužan da čovjek ne čini svaki dan nove uspomene i sjećanja! I da, kad smo kod nedjelja, uvijek mi pada na pamet Parni valjak i njihova prokleta nedjelja. Btw jel ima netko na ovom sajtu tko voli valjak i ide na koncert u travnju? Prije četiri godine sam bila s jednom dragom mi blogericom. I baš smo uživale. Otada ih volim, onako tajno!

p.s. nikad nisam mislila da baha može netko izvodit na harmonici? pa sam se ugodno iznenadila od ove moje puljanke! evo kako zvuči taj preludij (srednjovj. lat. praeludium) → predigra)? Izvrsno!

Link

Bila sam na prvom oprostajnom koncertu parnog valjka prije puno godina kad su rekli to je to i nikad vise. Otad je taj nikad vise postao trakavica od puno nikad vise. Tako da vise nikad ne idem. Ali idem danas u lisinski ponovo slusati kodo bubnjare. Karata jos ima. Preporucam. Slusala sam ih vec jednom i to je bio najfantasticniji glazbeni dogadjaj ikad. Uz neke druge, dakako. :)))

https://m.youtube.com/watch?v=b8kuXyVZ5v8

Kako sam svojedobno jednog iz Valjka i znala nahraniti....znam da uvijek imam mjesta na koncertima ali...ja ne mogu biti u toj masi ljudi...ne ide mi to.No...obožavam ih ...naravno !!!

hvala nijesveuimenu, kćer me svojevremeno upozorila na njih i ona isto ide stalno kad su im koncerti! ali, meni je to nekako preskupo (mislim da je cca 300 kn) jer sam ipak penzićka...ali da su izvrsni jesu!

bok arapo...nisam niti ja neka od koncerata...u stvari sam u svom životu bila svega na par...davno t. turner (mislim da je to bilo krajem 80.g. u velikoj gorici) još u onoj državi, pa koncert gitarist točak-a u lisinskom, kad sam bila mlada žena, potom na stonsima zajedno sa kćeri na hipodromu, salamon burke u VŽ, parni valjak prije 4 godine...i thats it! ako izostavim bečku filharmoniju u lisinskom i česte druge koncerte ozbiljne glazbe, reklo bi se da ni ja nisam baš neki fan rock koncerata uživo? uglavnom puno koštaju i kako kažeš, previše je ljudi...a ja se isto užasavam mase, nemreš sjedit i moraš stajat, svi nešto melju, jedu, piju...hm..prebučni su.nekoć sam bila hipijevka al danas sam ostarjela rockerica tak da...draže mi sjedit doma ili u nekom klubu gdje nema previše ljudi! ako odem na koncert valjka, mislit ću na tebe!

Ja jos uvijek volim otici na dobar koncert. Nedavno sam u Beograd putovala da cujem NIcka Cavea. Bilo super. A Kodo bubnjare sam vec slusala i mogu opet.

eh, nijesveuimenu, možda je moj problem što ja glazbu doživljavam uglavnom kroz ples! čim počne neka dobra mjuza ja počnem vibrirat..a pomalo godine i zub (star šezdeset i više ljeta) učinio svoje...nekoć sam išla najmanje svaki petak na čagice a nerijetko na izlaske i 2x tjedno, potom 2x mjesečno a sad bome odem jednom do dva puta mjesečno i to bez nekog oduševljenja iako uvijek shvatim da mi baš to treba! kad počne neka metalica ili što god tipa RNR poput t. turner...ACDC...neki queen, credence...ufati me ko da imam 20 let (znaju to oni koji me poznaju)! kako imam pola kranjske krvi bojim se da sam malo preškrta za otić npr na neki koncert van RH i dat neke silne pare? no volim ljude koji si priušte gušte...ma koliko ih stajali (ne samo materijalno)!

urbi et orbi...sretna sam, dolazi mi sutra dijete iz bijela svijeta! imat ću je par dana samo za sebe, kod sebe! kako ponekad tužan razlog može biti nečija sreća? to je jebeni život!

Hvala ti Sara ako se u nekom dobrom trenutku sjetiš ovakvih kakva sam ja:-)))

BTW...uživaj sa djetetom:-)))