HIPOKRIZIJA

Svoju abecedu sam uglavnom napisala 2011.g. i objavila na ovom sajtu u vidu blogova! Dobre priče, još boljeg sadržaja i primjerene dejting sajtu! Vidim da nekima i danas fali jedna moja objava o dobrom kurcu, barskom stolcu i sexu u kuhinji? S obzirom da smo na dejting sajtu mislim da je ovo pravo mjesto za reprizu, tim više što neki izmišljaju a ja im želim priuštit originalnu priču! Kod mene svaka priča je baš kao abeceda, od A do Ž! A i naslov je izvorni, kao što je i sve kod mene izvorno! Ja nisam licemjer da pišem ono što biste vi htjeli čitati i podilazim i dodvoravam vam se! Nisam omiljena upravo iz tog razloga jer živim svoj život i imam svoje priče! Vi ste ipak samo čitatelji koji nikako da napišu (odžive) neke svoje priče? I možete samo nagađati jesu li te moje priče doživljene ili su ipak samo plod moje mašte?Vidim da su se i novi dobro uklopili, stoga uživajte! Ja jesam i bum al u svom životu a ne u tuđem!

DOBAR KURAC

Neke stvari koliko god željeli sačuvati, ne uspijevamo. Gotovo da se ne mogu sjetiti jel mi se on dogodio lani ili preklani. Čak nemam niti taj zapis? Iako sam se usred noći digla i zapisala tako dobar blog. O tako dobrom kurcu. Ispada da ga nemam? Ili ga bar ne mogu naći? Zapis, a ne kurac. Iako nemam niti njega. No nije bitno. Bitno je da neke stvari i događaje imamo zapisane u svom čipu. Pa tako i ja njega. Njegovana. Po imenu već sam imala dojam da je drugačiji. Kasnije sam ustanovila i zašto. Poslao mi je na samom početku našeg druženja jednu prekrasnu fotku na mobitel. Une. Tada sam poželjela biti tamo. I naša kava u Novom Zagrebu nije bila nimalo obećavajuća. Dapače, jedva da sam poželjala naći se opet. No bila je još jedna kava. Pa potom još jedna. Iako me fizički odbijao (ne volim neuredne muškarce) bilo je nešto u njemu. Što me privlačilo. Pomalo divlje, pomalo bahato. Intelektualno je bio vrlo zanimljiv čovjek. Iako i u tome prilično divlji. Zašto me ta divljina privukla ne znam niti danas? No ispod tog oklopa divljeg spiljskog čovjeka osjetila sam mekoću i dobrotu. Dragost kojom je pričao o nekim stvarima, događajima. Bio je to nasilnik s likom dječaka. Poželjela sam sresti ga. Tog dječaka. I jesam. Istina, srela sam muškarca. Na jednom od pića jedne ljetne večeri, bila je oluja. Onako baš ljetna. Počeli smo piće u Novom Zagrebu, al ljetno nevera ispriječila se. Prozori su ostali otvoreni. Nema smisla da oluja uništi stan. I tako smo mi završili neplanirano u njegovom stanu. Iako sam tvrdila da nema šansi da ostanemo, ostala sam. Barem toliko da smo uz neko piće poželjeli jedno drugo. Kuhinja obična, tipična muška iako vrlo uredna sa barskim stolcima. Sve je došlo tako spontano. Vani je lijevalo, sijevalo, grmilo. Nas dvoje samo smo znali da želimo jedno drugo, da želimo voditi ljubav. Fatalna privlačnost bila je na djelu.Tu. Na barskom stolcu. Bez zadrške. On kako reče, dugo nije. A i ja sam bila željna. Dobra kurca. Koji je to doista i bio. Nakon dugo, dugo vremena. Možda nekom mjeseci baš i nisu dugi, ali meni jesu. Gotovo da sam požalila što nikad do tada nisam imala barske stolce u kuhinji. I sada dok to pišem gotovo da osjećam njegovo prodiranje ume. Nije trajalo dugo, ali je bilo moćno. Ludo, divlje. Voljela bih to pokazati Pognioci, možda bi tada znala o čemu pričam. Pa ona ne bi pričala gluposti poput one neki dan na blogu kako nisam poželjna. Potom smo otišli, niti u njegov niti u moj krevet. Svatko na svoju stranu. Iako je on želio da ostanem. Možda sam tada pogriješila? Pobjegla sam, kao da sam se bojala sebe. I stidjela. Bio je to užitak pomiješan sa sramom. Onako biti uzeta, uzeti u kuhinji...za barskim stolcem? Ta to ne priliči jednoj dami i jednom akademski obrazovanom građaninu šefu u prilično uglednoj firmi. No zov je bio jači. Drugi dan smo otišli na Sljeme. Šetnja i ručak. Što god smo započinjali nije bilo dobro. Potpuni fijasko. Kao i moj krevet. Jaukao je od bolova. Tako je to s nježnom biljkom od kurca koji nije vičan žestini. Moj prijatelj očito dugo nije bio s nekom ženom pa se raspomamio. Pa je pretjerao. Pa ga ozljedio. Danima ga liječio, mazao kremicama. I tko kaže da svaki kurac može biti kurac? Tu je priča bila gotova. Jer su uslijedila verbalna zanovijetanja. Osim što je on propustio i put u inozemstvo. Valjda mi to nije ni danas zaboravio? Iako sam ja još jednom pokušala. Otišla sam u posjetu mu gdje su mu korijeni, put jedne prekrasne rijeke. Možda bismo se opet dohvatili ali njegov ranjeni kurac gotovo da je zajaukao na sami pogled a kamoli dodir. I bio je drag, dapače, ljubezan domaćin u svom okruženju. Srbi su ipak građani drugog reda, ma koliko mi šutjeli o tom. Iako je bio zagrebački dečko, pomalo me to smetalo. I njega. Nije bio niti njihov niti naš. Nije lako tako živjeti, makar u velikom gradu. U njemu je bilo tako puno gorčine. Možda ne bih tako lako odustala od njega da je bio neki drugi. Ja koja nemam predrasude prema drugim nacijama, ispalo je da me ipak pomalo sprješavalo? Unatoč krasoti Une, ubavom krajoliku jelo je bilo preslano i papreno, on razjeban od posla i želje da bude kao mi, znajući da to ne može. Jer rat je učinio tolike tragedije. I njegove rane su bile još svježe. Bili smo dva svijeta koja su se na trenutak srela. Strasno poljubila, pojebala. Gotovo da smo ostavili komad života zajedno? No, slijedećih dana već smo krenuli svaki svojim putem. Istina, poslije smo još par puta popili kavu...onako u prolazu. Pričali i trudili se, ali nije išlo. Nije mi baš mogao oprostiti što je njegov mali prilično stradao u našem žestokom okršaju. Iako je nadam se shvatio da je sam kriv što je bio prežestok. Tako je to kad imaš barske stolce u kuhinji. I želju neutaženu. U međuvremenu je izliječio svoj nježni kurac. Ali, bio je tako dobar da sam mu odu napisla na blogu. Nadam se da mu služi? A valjda i nekoj ženi? Bilo bi šteta da ne!

davne 2012. godine dok je bog još hodao po blogu, na jednom medinom blogu (ne biste vjerovali kako je nokoć ovdje znalo bili suvislo) ostavila sam ovaj komentar (uguglaš i eto ga):

"jednom sam pročitala (ha ha) da je saznavati život iz knjiga ipak stvar iz...druge ruke! (Autor;mai_sarai 14.11.2012. u 21:33)"

a ja volim i danas život saznavati iz prve ruke! i pisati priče kako biste vi imali život...iz druge ruke!