HIPOKRIZIJA

“Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način! (rečenica Ane Karenjine - Tolstoj )”

Poanta filma Kolovoz u okrugu Osage je upravo u gornjoj Tolstojevoj rečenici. Izvrstan film, izvrsna ekipa glumaca (M.Streep, J. Roberts, S. Shepard)…to je film kakav volim! Ovaj pogledala i drugi put, vjerojatno ću još! Brutalno iskren i životan, kakav je i život sam! I mjuza baš kak ima biti (isto iz filma)! Nezaboravno veče doma kakvih će biti sve češće a zna se i zašto?! Korona je sve prisutnija i bit će toga sve vise, jer ako pogledate koliko HR obavlja testiranja vidjet ćete da je to trostruko manji broj od testiranja npr u Sloveniji, Češkoj, Austriji? Zato oni i imaju puno veći broj pozitivnih a i mi kad budemo imali 1200 testova umjesto 400 bit će daleko vise….”pozitivaca”! Btw THAI masaža obavljena jučer, danas ponešto boli! Poanta je (sada i to znam) da je mlada i sitna rastom korejka sjela na mene (što je bit i smisao dotične masaže) , obuhvatila me cijelu tj moja leđa i krenula po meni! Akupunkturne i akupresurske točke i sve je to trajalo jednu uru! Svaka cast, uvijek kažem ono kaj je dobro valja ponoviti! Sva sreća da su to male žene jer ne znam baš kak bi bilo da je drugačije? Kakogod, preporučam! Jedino možda nije baš najbolje vrijeme za takve “istočnjačke” masaže s obzirom na virusiće? Preporučam i film, u kućnoj filmoteci!



Link

Link

i da, neću gledati "brak na prvu" jer je iza mene i onaj...na drugu!

moj moto? pa otprilike ovaj komentar koji sam ostavila kod ivana a.
"posve suglasna s tekstom ivane (ali ne i objavom tuđih golišavih fotki)! i sama (iako sam žene i ženama nije imanentno baš takvo ponašanje) već dugo godina uživam u životu i vezama! ali, kad pređeš 60. i prestaneš radit, sigurna sam da ćeš poželjeti s nekim i razgovarati (jer se sexat uglavnom nit nećeš moći). bit će ti pusto (kao i većini muškaraca kojima je posao sve) i tada ćeš patiti...jer nikad nisi naučio biti s nekim i dijeliti sebe (a ne samo tijelo, ili su te vezale bračne obveze pa si to izgurao) i zato ljudi u nekim godinama žele ruku u ruci, zajedničku šetnju, izlazak, objed, dodire...zajednička buđenja! to nužno ne znači zajednički život, ali je puno praktičnije. čovjek bi trebao biti svjestan svojih godina, mogućnosti, nemogućnosti.,.želja? no, ima ljudi koji pod stare dane otaljavaju život i jedino kaj su pusti prolaz za hranu! oni nikad nisu nit imali potrebu za razgovorom i mišljenjem drugih ljudi, dodirom....osim ruke, koja služi daljinskom!"

to je moj pogled na život danas! kad odu svi (djeca, bračni partneri, posao) ostane čovjek sam sebi! bitno je koliko se čovjek sastane sam sa sobom (ja sam to učinila nakon svojih pola stoljeća)! i začudiš se jer sretneš jednu novu osobu...to više nisam ona ja prije udaje, prije djece...to sam jedna druga ja koja je sve to odradila i ostavila iza sebe! istina, dugo još cca 10 godina sam bila zarobljenik posla tj. vremena! nikad nisam imala vremena za sve što sam htjela i morala! jurila sam kroz život i tek tu i tamo zastala. polako kad zastane, čovjek sagledava svoj život onako objektivno, bez puno emocija, iako je upravo bio pun najviše toga!

ali, ne ostajem zarobljena u prošlosti...ona je tek dio mene. komad koji je otišao ali ostavio traga! živim i danas, mirnije ali sadržajnije. čak i kada stojim na mjestu, nikog ne volim, nikog ne dodirujem...puna sam! ponekad i praznine a ne samo punine!

ono što imaš u sebi, nemre ti nitko dati! što daješ ne mora uvijek biti primljeno? ali znaš da možeš i hoćeš. to jest smisao života...koji traje i ode! dok ne ode, nek traje. ne otaljavam ga. zahvalna sam na bistrom umu i zdravoj pameti, na fizičkoj stabilnosti...što će mi više? na koncu, uvijek mi ostane i daljinski!