HIPOKRIZIJA

tutanj me probudio i skočila sam iz sna? nisam znala što je, ali kad sam vidjela moju pesu kako podvijena repa trči po kući, znala sam da nije dobro, da je vjerojatno potres! uzela sam što trebam na brzaka, i pošla prošetat pesu! bez panike, sa maskom i rukavicama...i jednom torbicom sa najnužnijim...lijekovima i slično! nedjeljno jutro kad uglavnom nema ni pesa vani, ljudi već stoje oko zgrade unezvereno gledaju, prčkaju po mobitelima! korona nam je taj čas svima bila u drugom planu jer smo osjećali da je ovo gore? drugi me zateko vani, čudan osjećaj kad stojiš na zemlji i osjećaš njeno podrhtavanje! treći, blaži me zatekao doma...nije dobro, ali valjda tako mora biti? majka priroda nam daje upozorenja koja obično ne slušamo? i čovjek po ne znam koji put shvati, kako je malen pod zvijezdama! držte se, moji sugrađani, prijatelji...što nas ne ubije to nas ojača (tako kažu) iako mislim da nas sve to polako ubija! gledam umotanu dječicu jutros s brižnim roditeljima i sjetim se rata kada smo onako sneni jurili u skloništa. i gledam te susjede, koje uglavnom ne poznajem...eto nam loše prilike da se srećemo? došlo nam vrijeme opasnog življenja. ali, lap radi, struje ima, plin je tu za skuhat kavicu...stanje redovno...do prvog izvanrednog?
(zapis sa fejsa 22.3.2020. 8h)

p.s. i iskrica (konačno) proradila! ova dva dana jedino mi ona falila?

voljela bih da se prozovemo...dovoljno da samo napišemo: tu sam!

dobar vam ovaj dan, blogeri!

:-))

čitam zapis od 21.3. (zamisliste, bje to prvi dan proljeća i svega prije tri dana) kada smo dan ranije imali 128 zaraženih. tada je pisalo da ćemo za "... tjedan dana, 27.03. ako nastavimo ovako imat ćemo 515....". Danas je 24.3. i štošta se dogodilo između, ali i dalje brojimo. Nažalost, danas smo na 361....i bojim se da ćemo dosegnuti onaj grozni broj? nekoć su bili tako dobri bomboni 505 sa crtom! i ovih dana primam krasne porukice sa svih strana...ljudi se šale, ljudi imaju duha...ma ljudi preživljavaju! osim ove mladed djevojke koja je jučer otišla. strašno da mladost odlazi. a još je strašnije bilo gledat u nedjelju one mlade majke sa dječicom u naručju...gole, bose...na ciči? i o tome je netko napisao dobar zapis, a ja podijelila jer je i mene sram! i tako...

nevjerojatno je kako čovjek žeđa tj čezne baš za onim kaj nemre tog časa imati? jučer sam ostala (ne pamtim kad mi se to dogodilo) bez banana i jabuka, jedine voćke na kojima sam ostala zadnjih par mjeseci iz poznatih razloga (šećer) i otišla uredno čekat u red pred konzumom (jer su lokalni dućanić posve zatvorili)! i odustala nakon čekanja od cca 15 minuta vani. i otišla doma i cijeli dan razmišljala samo o bananama i jabukama! jbt kaj je čovjek smiješno biće! i danas prvo kaj sam otišla jutros u kaufland po banane i jabuke...i još ponešto (samo popis molim). i izlazi van iz dućana jedan mlađi muškarac s krcatim kolicima onak na tri kata? pa ja pitam začuđeno...a čemu to? sebičnost je preplavila ljudske guzice i uglavnom ljudi funkcioniraju kao pravi crvi! čast izuzecima...i ljudskoj solidarnosti!

i ja sam u nedjelju učinila jedno dobro djelo, ponosna sam na to ali neću pisati o tom! u ovoj situaciji, treba misliti i na druge a ne samo na sebe? lijepo je kad sretneš ljude koji misle i na druge a ne samo na sebe! zahvalna sam svima njima...kao i svima koji se ovih teških dana trude učiniti život podnošljivim! eto, ide i deseti dan moje samoizolacije tj. deset dana već nisam imala nikakav kontakt s niti jednom osobom (bližnji, daljnji) ako ne računam odlazak autom u trgovinu i banku, što sam učinila s maskom i rukavicama...tri puta uz poštivanje nužnog razmaka! svaki dan šećem i pesu, ali na mjestu gdje uopće nema ljudi! još par dana i moći ću reći da sam izdržala 14 dana te dobrovoljne izolacije i da nisam zaražena i bez testiranja! držite mi fige...a i ja ih držim vama!

Tu sam i ja. Stojte dobro :*

Ahoj :)

Sara, drago mi je da si dobro, pozz