HIPOKRIZIJA

cvijeće nije krasilo moj dom, valjda kako je krenula ova korona, tržnice i cvjećarne ne rade! bilo je dana kad sam često dobivala cvijeće, ali i onih godina kada nisam...čak niti za ročkas! još više je bilo dana kada sam si ga sama kupovala! cvijeće ima za mene posebno značenje. zahvalna sam fejsu koji me podsjetio na ovaj buket cvijeća na današnji dan, od prije četiri godine! priznajem, teško da sam ikad dobila veći buket cvijeća (osobito rukom brani) koji je obuzeo pola mog ex dnevnog boravka!


jednako tako, pristaju mu i riječi m. prousta u putu ka swanu:

"...ali kad od neke davne prošlosti, nakon smrti mnogih stvorenja, nakon uništenja raznih stvari, više nema ničega, ipak još dugo ostanu miris i okus, sami, krhkiji ali još življi, postojaniji, vjerniji, poput duša, pa čuvaju sjećanje, očekivanje i nadu, na ruševinama, nepokolebljivo noseći na sebi svu golemu građevinu uspomena..."

uz ovo cvijeće paše i jedna prastara, ali meni draga pjesma!

Link