HIPOKRIZIJA

lijepo je jutrom uz kafe, čitati kako netko traži...sebe! to obično dođe (većini ne dođe nikad) nakon pola stoljeća kad počnemo konačno promišljati i sebe a ne samo druge (ne samo osobe već i stvari)! ponekad je taj sastanak sa sobom prilično mučan, ali kako dublje i dulje boraviš u sebi nekako sve više otkirvaš i ljepotu i tog kopanja, i nalaženja, nenalaženja, mučnine...ljepota je u putu! imala sam sreću boraviti uz jednog misaonog čovjeka 20 godina koji me produhovio, pokazao mi put...na koji sam morala sama krenut! i eto me i danas...tu sam i tragam! tak sam dosta davno (2008.g. ) napisala i objavila priču o tragaocima (citiram cijelu svoju priču-zapis kao i komentar kod mandarineta):

„….Na čovjeku je veliko to što on može biti oboje. I most, i cilj. Naravno, ako je dovoljno jak da oboje bude. Biti samo most nije dovoljno, nije potpuno. To je samo uvjet da dođeš na cilj. Ta druga obala o kojoj piše stari Friedrich, smo mi sami. Ma kojim putem prolazio, i ma koliko padao, ma koliko prezirao ili poštovao, ma koliko mrzio ili ljubio, tek kada prestaneš biti mostom, a postaneš ciljem, postaneš čeznućem, tek tada postaješ, tada jesi. Tek tada možeš znati zašto si padao, zašto si prezirao, zašto si mrzio, zašto si ljubio. Kada nađeš tu drugu obalu, kada nađeš sebe. Tek na toj obali možeš vidjeti onu obalu, onu koju si napustio, onu u kojoj nisi bio, već si samo mislio da jesi. Tek na toj obali možeš reći da si postao ciljem, a prestao biti mostom….“

I tako na tragu riječi (prepiske) jednog blogera i blogerice (bili smo tu)….but, i oni bijahu samo….tragaoci… kao kroničar jednog prošlog vremena…još uvijek robujem riječima…još uvijek vjerujem riječima…i nekako se ne dam s ovih stranica.
Iako sam ovog časa tužna, od tuge ljudske…zbog tužnih ljudi koji to tek trebaju postati…ta to su ipak samo djeca….pokušavam shvatiti da je i tuga radost življenja…tada postaješ…jesi…pišeš…citiraš druge koji su došli do istih spoznaja…nisam postala cilj, nisam prestala biti most…moj cilj je postao mostom…ka meni…za mene…za njih…kako reče halil đubran u „proroku“!
I tako idem mostom tim…ka cilju!

Stoga….tragaoci…kako riječi tako i …sebe…neka nam „prorok“ pokaže put!" (2008.g.)

a eto, niti 2020. se još ne dam sa ovih stranica?

ima jedan bag...to što sam ja uglavnom napustila sve te obale na koje većina tek dolazi! no utješno je što i danas tu i tamo....srećem ponekog čovjeka! egal, al pari...možda riječi koje čudno zvuče, ali imaju svoje značenje. a sve što je dobro, rijetko jest u životu