HIPOKRIZIJA

Obično jednom tjedno u ova vremena odem do trešnjevačkog placa jer mi se jarunski ogadio (repovi za ući u tržnicu, a izbor nikakav)! Razlog je pomalo prozaičan...obavezno kupim mojoj pesi neki teleći ili juneći jezik i neko juneće srčeko! Ta srčeka i jezici su golemi, onak za bar četiri puta! Ovaj put sam i sebe počastila nekom telećom šniclom i rebricama. Normalno, riba i blitva za danas. Nakon ručka macaron torta od mrkve s mascarponeom, a jučer čiz! Baš sam se razmazila ovih dana. Poslužim i kćeri pa sam joj tako danas osim ribe kupila i još ponešto! Ona je jako izbirljiva i kupuje samo domaće od grge čvarka ili nekog drugog OPG, al može si priuštit. Ja sa penzijom mogu jest povrće i iz kauflanda! Još jedan razlog /manje prozaičan/ za odlazak na trešnjevački plac je vinarija iločki podrum. Imaju krasan merlot u rfinfuzi...obično kupim dvije a ponekad i četiri litre. Imam bonus, nakon deset kupljenih jedna gratis, a litrica košta manje od 20 kn! Volim kad mogu kupit nešto jeftino a dobro! Za kraj sam se počastila buketom...božura! Oduševila sam se kad sam ih vidjela...konačno na tržnici i cvijeće! Božuri su mi jedno od najdražeg cvijeća! I tako sam si danas u svom životu učinila toliko radosti! I jučer me ozarila sreća, jer sam konačno nakon skoro pa dva mjeseca boravila vani na Glavici sa svojom unučicom i kćeri, nas četiri cure. Unučici je pesa bila pravo otkriće, šalabajzanje po šumi, potočić i izvor...podsjetila me na moju djecu dok su bile male. Kćer i ja smo se samo smješkale i malo, jako malo pričale, uz poneki značajni pogled? Kao da smo se bojale remetiti tu ljepotu i skladnost...djeteta, šume, zvijeri? Šuma je prekrasna, sva zelena i uvijek sam obožavala boraviti u njoj! Otkad imam pesu i više! Htjedoj upravo ova dva događaja podijeliti ovdje javno na blogu (koji je ipak umro ma što tko mislio o tom), na kraju svog premiuma! Život treba ispuniti lijepim malim stvarima koje nas čine sretnima. Ne očekujem više velike? Ne znam čak niti reći što bi to veliko bilo? Jer ovo malo je tako veliko. Jer, veliko je biti zdrav u mojim godinama, veliko je imati pristojni prihod a da ništa ne radiš, od kojeg si možeš priuštit poneku radost...uvijek sam voljela fino papati, obući se, izaći. Istina, nemam više trošak izlazaka, ali sam uredno načela kutiju sa 300-stotim rukavicama koje btw koštaju ko npr tri moje cuge pri izlasku van! Bila sam smiješna sebi jer sam shvatila, nakon dva mjeseca, da je plac gotovo jedino mjesto mog „izlaska“...pa sam se našminkala /unatoč maski i rukavicama/, odjenula tuniku koju sam obično nosila na plesnjak! Prodavačica vina je bila oduševljena njome i glasno komentirala....a kompliment žene mi je uvijek bio draži nego li muški! I to me raduje, da još uvijek imam volju i smisao za dotjerati se, obući, sjest u svoj mali aftek i imati lovu u džepu za koji ekvivalent mogu dobiti pregršt svojih ispunjenih želja! Sve to mi daje tako dobar osjećaj slobode i sreće! A i ova pjesma će upotpuniti cijeli doživljaj, obožavala sam ju svojevremeno!

p.s. ove božure naročito poklanjam jednoj blogerici i nadam se da će uživati u njima kao što sam danas ja uživala

kornijeva YU grupa.. kosovski božuri!

Link

Uhhh...što su prekrasni.U mom vrtu ...nekada....imala sam bijele...roze...ovakve crvene i boja purpura...kao baršun ...nešto predivno.Kada se to rascvalo ...malo je bilo onih koji nisu zastali i divili se.No..pustimo povijest...odlučila sam živjeti u sadašnjosti i malo si dopustiti maštati o budućnosti.
Uživaj u cvijeću...vinu...djeci i pesi......kaj ti više treba (osim povremeno ...kaj ja znam...ma ti znaš):-))))

Sramota! Ubiju tele da bi tvoja džukela jela njegov jezik!

Je tarzane, neki ubiju džukelu, kak veliš... A neke životinje ("džukele" npr) ubiju čovjeka... To se inače zove hranidbeni lanac....u prirodi često lovac postane lovina...tak da recimo i ti i ja možemo bit sretni kaj nismo završili na nekom stolu kao obrok? Svak nek se brine za svoj opstanak... Pa i ti za svoj? Nema tu mjesta sramu... Svakom prema zaslugama... A moja pesa zaslužuje puno! Možda netko bude to rekao i za tebe?

Još nekaj da te pitam tarzane, al ne moraš meni odgovorit već sebi? Zakaj misliš da više vrijediš od pesa npr? Po čemu si ti ili bilo koji čovjek vrijednije biće od npr drugog živog bića? Zašto misliš da ti imaš pravo jesti teletinu a pes nema? Kolko se sjećam još u špiljama pračovjek je dijelio svoj obrok sa pesom? Nas bi upravo pamet trebala silit da znamo da smo sami dio prirode i lanca a nikako ne iznad? Zar te tvoja boljka nije ničem naučila? Istina, u prirodi samo jači preživljavaju pa tako gledano...tko zna jel nam uopće ima mjesta? Možda bi bez medicinskih pomagala i ti i ja već davno bili pokojni po prirodnoj selekciju?

I općenito... Čovjek koji nije i ne želi pomoći drugom biću... Djetetu, starcu, životinji... Hm... Čime to zaslužuje to gordo ime? Jer, treba se moći i za sebe pobrinuti? Ima tu još raznih pitanja... Pa i o sramu bi se dalo razglabat...ali ne mom ili moje pese! Ona služi svoju gazdaricu koja je također odslužila svoje...i nas dvije ne moramo nikog više slušat, osobito ljude koji nisu svoje odslužili!

nevjerojatno je kako ljudi nisu u stanju primit i prihvatit tuđu sreću? na ovim stranicama desetljeće i više već, uvijek sam pozdravljala bilo kakvu sreću...ili, ako je nisam mogla pozdraviti iz nekih samo meni znanih razloga, onda sam samo produžila dalje! svjesna sam da smo ovdje, kao i u stvarnom životu jako različiti ljudi? upravo ta različitost daje neku čar. nikad nigdje nisam srela toliko drugačijih ljudi od mene kao ovdje. isprva sam bila time osupnuta jer sam zadnjih 30 godina živjela jedan prilično zatvoren život. kad si sretan ne treba ti puno drugih, a jednako tako i kad si nesretan...ne paše ti publika!

nažalost, stalno su ovdje bili (al na margini i sporadično) ljudi koji su svojim zločestim pisanjima, komentiranjima pljuvali sve što je bilo drugačije i širili netoleranciju. da ne kažem da se ovdje godinama uvredljivo odnosilo i pisalo prema mnogo ljudi. no, ipak većina blogera je takvo što osuđivala i dotični nisu imali teku publiku, osobito nije bilo skandiranja kad je netko bio cipelaren! no, onda su se neke stvari promijenile (neki osobni privat interesi bili su uzrokom eskalacije na blogu), pa su počela grupiranja ljudi koji su se poznavali u stvarnosti (vega, boža, stiksa, kjele, krelec etc...zna društvo koje je) koji su pak onda čoporativno udarali na pojedince koji nisu bili članovi te grupe. čim je jedan član grupe bio izložen nekoj kritici, čoporativno se jurilo u obranu. jedno vrijeme je bilo i "elitnih" grupa koje su se usprotivile veginoj dominaciji (CC i njezina škvadra)...pa je ovdje bilo ratovanja i vrijeđanja na dnevnoj bazi! bilo je i "slobodnih strijelaca" ala horni, rex, skyka i sl...koji su pojedinačno ratovali. na sreću, bilo je povremeno kompletnih osuda od strane bloga na inicijatore. ali, nažalost više je bilo čoporativnog cipelarenja pojedinaca. rijetko tko se tome suprotstavljao, jer...ne treba se nikom zamjerati! kako je ovaj blog jako često podsjećao na stvarnost...tko će kome nego svoj svome...na poslu, u obitelji i sl. u stvari, davno sam shvatila da je iskrica i blog odraz realnosti.

bilo smiješno, ako ne i žalosno gledati "pretrčavanja" iz jednog tabora u drugi, prestrojavvanje iz jednih prijateljstava u druga...samo zato što je npr. neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj i sl. na svu sreću, bilo je na ovom prostoru nekoliko individualaca koji su uvijek vodili neke svoje "ratove" tj. imali svoje mišljenje ma koliko se i meni ono ponekad ne svidjelo, ali poštivala sam to...takvi su bili npr dona, cimic (imao je i druge nickove), čak i medodebeli prije no što se slizao sa meijom. a da, moram priznati da je i meija bila prilični individualac ali više ne stoga što je to sama izabrala već je često bila "proskribirana" zato što je prilično fino "osvajala" slobodan muški prostor za razliku od mnogih žena koje su to htjele a nisu uspijevale. a poznate "veličine" bloga ala vega, boža i sl. nisu baš bili oduševljeni njezinim slobodnim streličarstvom! u tom smislu i namjeri i ja sam bila na "preodgoju" od te grupe tako što su me pozivali na njihova druženja in vivo. nažalost, ili na sreću...uvijek sam bila sa svima na "pas mater" jer u stvari, kad god govoriš istinu, ona može uvijek biti pomalo neugodna za nekog!

i ne treba se svemu tome čuditi, barem ne više! evo npr jutrom pijem svoju kavu i najnormalnije bez ikakvih ushita, ljutnje ili emocija mogu pisati o svakom tko je ovdje bio...ili još jest! svi mi se razvijamo (ili trunemo jer i to je napredak u jednom drugom smislu) i mijenjamo! kak reče onaj pametni, samo mijena stalna jest! u tom smislu...slijedećih jutara ću također svraćati ovdje, uglavnom pročitati ako budem imala što...povremeno i napisati blog kao što sam činila i prije dok nisam mogla pisati...e pur si muove...e da, vrti se ova majčica zemlja i mi s njome! dok smo tu...doviđenja do novog susreta u nekom od života! važno je prihvatiti sebe najprije a onda i druge! takvima kakvi jesu, jer naša misao o njima nisu oni....to smo mi!