HIPOKRIZIJA

"…dođem ovdje često ipak...nešto napisati, popričati...iako sam trenutno u nekom svom filmu zvanom...hm, ne
znam što je...možda ravnodušnost? a možda uvertira u nešto veliko? ili je to samo sjećanje na...ljubav? sve
primljene poruke u zadnjih tjedan dana stanu na jednu stranu...što je znak da se nešto događa sa mnom! lijepo mi je...iako još ne dovoljno? kao i do sada u životu, uvijek nešto nedostaje! a često je već prekasno kad otkrijemo...što? ovaj puta znam da to nema veze s nikim...nada da će nekog ipak biti jača, je od grube stvarnosti….(ja njemu)

„Nisam ovdje često. Obradovala si me.
Još više bi me obradovala tvoja......... strasna i ozbiljna veza…
Ja bih htio da su svi nekako kao ti. Jednostavni i
direktni. Brzi i strastveni. Mudri i djetinjasti.
Sreo sam na žalost i jedno dvije budale (nije
u redu da koristim ovu imenicu, jer svi imaju pravo
živjeti, ali to je tako). Malo sam se povukao.
Mislim da je to i zbog obaveza. Ali naletit će.
Tako sam je željan.......p.... mislim...“ (on meni)

kako je to bilo lijepo i dobro! i kako smo to prije cca 10 godina ovdje pričali mi neki! i kako je to stvarnost i istina i danas! s nekim, ovlaš ga poznavajući, ostvariš dublji odnos nego s nekim drugim ljudima koje poznaješ godinama? i s kojima nemaš ništa! ovdje sam srela gotovo i stotinu ljudi, ali samo sam s nekima imala nešto...a koliko je to nešto bilo površno i malo, govori i to da sam većinu toga ostavila iza sebe! osim par prijatelja s kojima sam i danas dobra, iskrica je za mene bila vrelo iskustva koje me poučilo da sam sretala bezvezne, bezidejne, prazne i uglavnom emocionalno i materijalno slabe ljude! u međuvremenu su i oni ostarjeli, ali ovi novi koji su došli su još lošiji. npr u ovoj potonjoj njegovoj poruci nikad nisam doživjela ljepšu, ljudskiju, muškiju poruku tj rečenicu o poželjnosti žene muškarcu! a reći nekoj ženi takvo što, znači da ženu smatraš samo drugim, svojim bićem! gdje je nestala ta prisnost ljudi, žena i muškaraca? kreveljenje, ismijavanje, izigravanje ludila i gluparanje pristaje npr mojoj petogodišnjoj unuci, koja je jučer bila upravo majstor toga! malo mi glupo da dođem ovdje na iskricu, tzv dejting sajt i jedino kaj imam pročitat i pogledat je upravo to, gluparanje! pitam se što ti isti imaju u svojoj privat prepisci? kladila bih se da je sadržaj neprimjeren godinama i da je na nivou djece pučke škole? bilo bi zanimljivo da netko npr kao ja, objelodani neku svoju dobru ili "dobru" prepisku...ovo je ipak blog na kojem se piše (crtanje je za neke druge sajtove) i komentari su samo u povodu zapisa a ne i smisao bloga? no, prestara sam da učim bilo koga a drugi su prepametni da bi pametan savjet primili! zašiljite si olovku, možda vas bude bolje išlo pisanje? ali, nacija koju zaglupljuju već tolika desetljeća nema šanse da se izvuče bez posljedica? kamo sreće da nacija, koja je sklona alkoholizmu, to sve govori i piše (novine, mediji, blogovi, instabrami i sl) iz alkoholiziranosti? avaj (rekli bi srbi)...koji su (zajedno sa ovim bosanskim mentalitetom) ionak prešli granicu ali ne vojskom već svojim primitivizmom i uglavnom neukusom! jedina dobra stvar je u tome što vas većinu to ne smeta i vama je dobro u tom ćumezu? meni još samo nos viri iz septičke..zato valjda i vonjam sav taj smrad...u državi, u gradu. a bačva, ne ona alkoholičarska već diogenova...eh, nikako da netko zapali nešto više od svijeće? vani rominja...nisam željna k....al sam željna čovjeka? idem na tržnicu, morti utržim pored neke voćke i povrćke u poplavi gluposti i uprkos svega, neki kurac od ovce?

alkoholizam sam spomenula upravo stoga što sam u jednom znanstvenom časopisu pročitala znanstveni članak moje kćeri, doktorice, o alkoholizmu u hrvata! iako alkoholiziranost nije opravdanje za trkeljanje, ipak nije loše znati odakle dolaziš tj da si iznikao iz naroda (malog) koji je sklon alkoholizmu! ta sprega alkoholizma i siromaštva (kako duha tako i tila), slavljenje žestokih pića i raznih šala i pošalica koje su uglavnom i danas u HR narodu, proizlazi još iz austro-ugarske koja je niskim porezima poticala uzgoj šljiva, loze i ostalih pripravaka za lakohol (bila na začelju evrope) te blagonaklono gledala na konzumaciju alkohola u vojsci! a zna se kome smo i zašto služili do stoljeća sedmog! o tome se uglavnom šuti i šapuće....kao i o drugim važnim stvarima. no, jasno je da je jednostavnije manipulirati alkoholiziranim pukom, neukim, siromašnim etc etc....a mi smo sve to! a sada odoh...članak je objavljen u znanstvenom časopisu hrčak i podulji je, no vrijedilo ga je pročitat!

Lijepe poruke, ali osobno, ne bih objavljivao nikakvu osobnu konverzaciju, makar kako bila predivna, ako ništa drugo, zato jer je osobna i treba ostati između dvije osobe. Ali to je samo moj stav - par puta su neke stvari koje sam rekao samo jednoj osobi počele kružiti okolo, ali čak iako su mi išle u prilog, odnosno, digle mi socijalni "rejting", povrijedilo me to što je netko dio moje duše koji je izrečen u povjerenju nekome koga sam smatrao posebnim samo tako taj komadić duše bacio u javnost. Ili, što bi rekli, put u pakao je popločan dobim namjerama. Namjere nisu bile loše, ali neke osobe su posebne jer imaju mogućnost čuti ono što nemaju pravo svi. Kad to što čuju podijele sa svima, prestaju biti posebne.

Prošla vremena... Ona su samo naša. Kad promatram ljude, a volim to raditi, uvijek dođem do zaključka da su nekome upravo sadašnja vremena ona zlatna. Ili će ih se bar takvima sjećati za 10-20 godina. Ispada da su vremena uvijek ista, samo se mi ljudi promijenimo. Ili je obrnuto, vremena se promijene, a mi ljudi ostanemo u nekom prošlom vremenu nesvjesni nekih novih mogućnosti. Osobno sam i jedno i drugo, nekad žalim za prošlosti, a nekad sam svjestan da je sadašnjost divna. Ovisi i o društvu, nekad i njega treba promijeniti. Na pragu četrdesetih, sve više se družim s ljudima između 25 i 30 jer mi paše ta energija koju imaju. Kad sam imao 25, družio sam se s onima od 40. U međuvremenu su ti tadašnji 40-godišnjaci postali nekako umorni od života, kao da im je postalo dosta svega. I onda, sve se na kraju svede na stav. Moj pokojni djed je sa 70 i nešto rekao da će se ženiti opet. Nije stigao, umro je u međuvremenu. Ali imao je stav da je život divan sad, ovaj tren. I tvrdio je za sebe da je mlad i tako se i ponašao sve dok nije na biciklu dobio moždani udar i završio u krevetu. Ali to je druga priča...

Mrnjauuuuu...

Tko trči ne stoji...
Tko stoji ne trči...

E je ga...
Život je prekodivnokrasan...

Ima vrijeme kad čovjek padne
na samo dno...no neki se nikad
ne izvuku...
No ima i nas koji isplivamo na
samu površinu...
I onda već imaš i godina i pameti
u glavi...
I ŠTO RADITI? :
Uživati u životu ..ispričati se sam sebi
za sva sranja koja si napravio..
Dakle voljeti sebe a onda moš i druge..

Dakle budi sretan i zadovoljan sobom
I živjet ćeš ono do kraja života..

etogac, ipak sam ubrala neki kurac od ovce na placu! ovaj prekrasan bodljikavi cvijet iako nemam pojma kaj je to i kak se zove? podsjeća na artičoku?

tnx cirile za tvoje suvislo komentiranje! volim pročitati dobar zapis, dobar komentar makar se s njime ne slagala? pa tako veliki borges kaže: ono što doživi jedan čovjek, doživjeli su svi ljudi! a zamisli život cirile (ne samo tvoj) da su svi ti neki ljudi koji su napisali te neke krasne knjige, ostavili svoje iskustvo i doživljaje samo za sebe? da to nije otišlo u svemir? kako bi svijet bio siromašan? stoga, ja ipak mislim da je važno da ljudi podijele svoje misli, intime i ponešto što misle da je vrijedno da netko drugi čuje...makar samo svemir (ovo samo svemir je namjerno, ima neki izraz al se nemerem sjetit)...dakle, očito o istome (privatne poruke) mislim različito...ti da je vrijedno zadržati, ja pače, ono što je lijepo valja podijeliti! zato sam zahvalna mnogima koji su svoje misli podijelili samnom...

a moram reći i da godine kao broj (starost, mladost) uopće nisu garancija da ćeš dobiti ono kaj piše na ambalaži? tako psove razumijem tvog djeda, jer sretala sam mlade a vrlo stare ljude bez duha a stare pune duha! ne mogu reći kao ti da bih se družila sa nekim mlađahnima samo zato kaj imaju npr 4 banke (takvi mi se stalno nude ovdje baš po iskirci) jer s većinom ne bih imala o čem pričat! istina, nemam o čem pričat nit sa svojim vršnjacima a još manje dijelit aktivnosti koje su u toj dobi od 6 banki uglavnom daljinski i nesuvislo pričanje o vremenu, unučadi, djeci i potrošenoj politici (koja to u stvari nit nije na ovim prostorima)! što ostaje? poneki susret, poneka misao (najčešće vlastita) i thats it!

hvala wasy i tebi...iako mi se tvoje isplivavanje na površini baš i ne sviđa? kažu da pliva samo ono što je lakše od vode...a ja bih ipak povremeno zaronila malo dublje od površine! i jesam, iako nikak ne ronim osobito na dah. onako drugačije nisam niti probala? tko zna, da me otme (otmica sabinjanki) neki morski čovik i otpelja u neke morske dubine i da mi masku, skafander...tko zna kaj bi otkrila u tom podmorskom svijetu? iako mislim da sam prestara za bilo kakva otkrianja, rajše pokrivanja? no, da je ovaj život dobar i najbolji, slažem se posve! zato ga i živim. ponekad asketski (danas sardellice i blitva) a ponekad prave bakanalije! lijepe su neke uvale...što morske što životne! a još je ljepše imat neku ruku ako baš i potoneš da te barem povuče sa dna, pa ti da npr usta na usta i tak..no nema baš sirena a još manje morskih vukova! stoga...plivaj dalje! ulje taman vrelo za njih...ribice!