HIPOKRIZIJA

ovih dana imam puno priča! dugo već se nisam tako čoporativno družila? dobro je ponekad otići u čopor kako bi opet shvatio kako nisi taj. odradiš vrganjovu juhu sa prepečencem, napraviš tartufe s njokima i fužima...i zaradiš atribut vrhunske kuharice! odeš na koncert stefanovskog.....i unatoč i uprkos...i dalje misliš na njega! on niti ne zna da postojiš a kamoli da misliš? ili on uopće niti ne postoji? ili ipak...ponekad se pitam koliko sam u zabludi glede ljudi koji su me vojeli....vole...ili će? i u stvari, što je istina? moja? ne volim da me seciraju i potom to serviraju? jer, ja sam već tamo i to učinila! pseće plaže su prekrasne...toliko radosti i igre na jednom mjestu. danas sam obišla neka mjesta moje mladosti punat na krku, gdje sam bila prije više od 40 godina..potom svratih u staru bašku u želji za obić neku plažu po čuvenju. ali ništa od svega...samo gužve i hrpe ljudi. povjerovala sam da ima tamo neka naša plaža u staroj baškoj na kojoj još nismo bili? ne treba ići na mjesta ljubavi, čak niti tuđe ljubavi, jer sve su ljubavi naše! moje...tvoje. nisi bio tamo...nisam bila tamo...a mišljah kako ćemo nas dvoje...jednom tamo! stanuje li ljubav uopće ovdje? niti glasa, a kamoli krika? da, možda sam ja nestašna a ti konzervativan..pa ne priliči? ili sam ja neslobodna od svoje slobode a ti? gdje si ti? ili naprosto više nisi tu ni za kog? a niti ja više nisam, iako jesam? sve su to čini od pričina! uglavnom, da završim lijepo je biti! makar sedam dana, negdje drugdje, netko drugi, nešto drugo...nekom! iako to upravo jesi ti. gutljaj prekrasnog souvignona, šetnja dokom, cheese cake koji baš i nije bio nešto, noć i...stepenice! 39 stepenica Hitchcock-ovih? ne sjećam se da sam se ikad u životu toliko penjala stepenicama koliko ovih dana...koji je to zaludan trud kad se popneš a znaš da moraš sići? je li ljepota u usponu ili silasku? treći kat, sa liftom. neka tako i ostane! do daljnjega! i da, nemam baš nekih fotogrfija jer one najjepše su ionako utisnute i otisnute u nama!
ionako sam ovih dana opet ispričala pregršt priča...posjetila neke lopoče na kontinentu i opet im pala u zagrljaj! priče čovjeku o čovjeku! pa ipak, zalud je sve to. koliko god želio, čeznuo...jači je otpor i misao na ništa o ničem. tako je lakše! okružit se hrpom ljudi, prijatelja, kvazi, surogata... zamjena... odmjena...čopor ko čopor, uvijek ima svog vođu, prvi red, drugi red...etc...etc...i reći: ja tako živim! jer ja tako ne živim! dobar dan, dome ma gdje bio! lopoči su tamo, ja sam tu...par fotki tek toliko na jedno "... ljeto koje smo sanjali mi...."ako mi netko iščupa tu pjesmu drage diklića negdje, dajem hm...dajem kraljstvstvo (za konja)!
eh, gotovo zaboravih malo zasvirati...bje prava fešta neko veče na kastafskim! blues...ou je...koja poslastica!


·Link


(objavljeno face, 8. kolovoza 2018. u 21:34)

ou je...neke stvari su uvijek aktulane i dobre...tartufi, blues...i sjećanja...na ljubav i sve to...što ljubav se zvalo!

bje to jedno vrlo zanimljivo druženje! dobila sam poziv za koncert bluesa u kastvu...od jednog znanca s kojim sam se viđala na nekim druženjima udruge. i tamo smo vodili par zanimljivih razgovora, pa me takav jedan poziv zaintrigirao i prihvatih ga! volim iznenađenja a ponekad se upustit i u neku avanturu...i uglavnom nisam požalila. taj moj "partner" i ja pridružili smo se jednom mladom paru u velikom stanu, koji su živjeli zajedno (kćer) ali oni su trebali za dan dva otići...pa nam se pridružio još jedan par (njegovih frendova)...i mama od dečka! bje to jedno posve dobro društvo i tako smo se družili par dana...od koncerta, ručkova,, odlazaka na kupanje i sl...ali ne pišem ovo zbog toga već upravo zbog ovog jednog para? oni su dugo već bili par, čak se spremali na zajednički život...ali nepodnošljivo je bilo koliko su se non stop svađali. ovaj moj "partner" i ja smo se samo znali zgledati jer je ispadalo da se nas dvoje savršeno slažemo i razumijemo u svemu...i pokušali smo njima dvoje ukazati kaj delaju loše...njoj jezine pizdarije, njemu njegove? jer, nam je bilo stalo do njih...još smo se mi nekolio puta družili u zagrebu...varaždinskom špancirfestu, na još nekim roštiljima...koncertima...ali zabadav! kad vidim takve parove, sretna sam kaj sam solo!

jbt više ne smijem stavljat na blog (iako sam si sama platila premium) što radim, što jedem, kaj mislim, gdje izlazim...općenito, postala sam prava diverzantica bloga? a pazi ovo...blog iz 2018.g....i to sa fejsa, pod punim imenom i prezimenom? a najvećma mi se zamjera kaj sam sama sebi dovoljna i ne ištem laskanje! tko je to vidio...biti svoj? i k tome još biti dobro!

a tartufi su bili nenadjebivi...najbolji kaj sam jela u životu. nisu bili iz restorana već ubrani rukom znalca po šumama istre! kao i sušeni vrhanji...kao i blues...al od sto glasa glasa čuti ne bje...željela sam i svesrdno tražila vašu pomoć glede drage diklića...avaj! šteta kaj niste malo pripomogli kad ste već ispodizali sve poklopce i zavirli u lonce?