HIPOKRIZIJA

ONE NASTUPAJU


https://www.onenastupaju.hr/2018/06/07/kad-ne-zivis-po-pravilima-uskogrudno

st-zena-prema-zenama/


KAD NE ŽIVIŠ PO PRAVILIMA
Uskogrudnost žena prema ženama
Piše
Jadranka Olivari Jirasek -
07/06/2018

Iako nije ništa novo, uvijek se iznenadim koliko smo mi žene zločeste, naročito jedna prema drugoj. Posebice ako drugačije izgledamo, ili, ne daj bože, drugačije razmišljamo. Ili živimo. Ovih dana na jednom portalu objavili su mali intervju s jednom novom blogericom i sa mnom. Naravno, kao i uvijek, naglašene su bile naše godine, no tekst je bio korektan i s očitom namjerom da se istakne naš stil koji nam je dijametralno suprotan.

Moja kolegica je desetak godina mlađa i sigurna sam da njezin stil nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Avangardan je. S obzirom da nikad ne komentiram nečiji stil, posebno ne kritizerski, i ovog puta ostat ću pri tome da je stil nešto što imamo ili nemamo. Željka, tako se zove mlađa kolegica, doista ima zanimljiv stil. Hoće li uspjeti u pisanju i vođenju svoga bloga, tek će vrijeme pokazati. Naime, Željka je objavila tek nekoliko postova, tako da će trebati još puno posla da se etablira na blogerskoj sceni.
ŠTO JE ZA ŽENE “NAŠIH GODINA”

Ono što me razveselilo je to da se sve više u našim medijima pojavljuju žene kojima godine nisu prepreke za ostvarenje snova. Životnih. Pa, makar to bio i blog. Kao što je slučaj sa Željkom i sa mnom. I sve bi ostalo na korektnom tekstu mlade novinarke da nije slijedilo iznenađenje s hrpom ružnih komentara na račun našeg stila i godina. Ženskih komentara. Daleko od toga da ne mogu otrpjeti nečiju kritiku, no komentari puni zloće kao da su više dali sliku o njima koje su ih dale, nego o Željki i meni. Jer, kako smo se uopće usudile odjenuti ono što ne dolikuje našim godinama, statusu baka, starica. Treba se, barem tako poučavaju, oblačiti u skladu s godinama, dakle ja s mojih 66, a Željka sa svojih 56 godina, jer sve drugo nije lijepo, odnosno prestrašno je. Otprilike su takvi bili komentari.
Željka i Jadranka – hrvatske modne blogerice koje žive svoj film

Neke su pokušavale “popraviti” stvar pa su blago naginjale mojem stilu no, bez puno uspjeha. Sve u svemu, poanta njihovih komentara bila je “treba se oblačiti u skladu s godinama”, nikako s onim kako se osjećamo ili izgledamo. Dakle, Željka i ja trebale bismo nositi crne kostimiće s bijelom bluzicom, ili se ogrnuti toplim šalom zbog loše cirkulacije. Pri tome ne odstupati od babskog izgleda. Ponajmanje se isticati ili izgledati zanimljivo. Biti svoje. Jer moda nije za žene naših godina. Tko je to vidio da žena od 56 ili 66 nosi balerinke ili platforme? One nose cipele s dobrim ortopedskim uloškom. Estetika nije važna. Tko je vidio da se žene tih godina uređuju ili imaju neki svoj stil? Babe, sram vas bilo! Strašno.
ŽALOSNO SVOĐENJE ŽIVOTA NA BROJ GODINA

Da, rekla bih kako je doista strašno da postoje žene koje nemaju hrabrost koju imamo Željka i ja. Njihove “slikice”, pomno izabrane za facebook, pretpostavljam po njima najljepše, ne pokazuju kakav je njihov stil. Sudim po onom što su napisale. Rekla bi tugaljivo. Bez imalo zanimljivosti. Hrabrosti. Ne znam koliko im je godina, no pretpostavljam da su naših, mislim Željkinih i mojih, pa to još više rastužuje. Kakav im je život mogu tek pretpostaviti.

poanta GRUBIH komentara NA INTERNETU bila je “treba se oblačiti u skladu s godinama”, nikako s onim kako se osjećamo ili izgledamo. Dakle, Željka i ja trebale bismo nositi crne kostimiće s bijelom bluzicom, ili se ogrnuti toplim šalom zbog loše cirkulacije. I držati se babskog izgleda…

Ušle su u godine koje donose promjene i na koje ne mogu baš puno utjecati, djeca su im odrasla, suprug opterećen poslom, a one u mirovini. Daleko od toga da im zavidim. Imamo Željka i ja sigurno sličnih okupacija kao one, samo s razlikom što se ne mirimo time da je život stao. A kako bi, dok imamo volju i želju učiniti nešto što se nismo usudile dok smo bile mlađe. Tko bi i pomislio da ćemo u ovim godinama voditi digitalni dnevnik. Iliti blog. Ili pozirati fotografu. Tko zna gdje nam je kraj? U inat onim strašnim ženama koje ne mogu podnijeti hrabre žene i imaju ono što one nikad nisu imale. U inat onim strašnim ženama koje život svode na brojke. Kao matematiku.
Jadranka Olivari Jirasek ruši predrasude o stilu koji “nije za babe”

Nisam povrijeđena što sam postala metom njihovih zločestih komentara, više me brine kakvu sliku daju svojoj djeci. Ja sam toliko ponosna i sretna što u svojim godinama (potpuno nebitno kojim) radim blog kojeg prate prijatelji moje djece. A moja djeca, pak, imaju mamu koja se baš ne uklapa u stereotipe mama tih godina. Blogerica. Pa, još sa stilom koji nije za babe njezinih godina, kako bi rekle one strašne žene…"

(objavljeno na mom blogu 07.06.2018. u 10:32)

p.s. predrasude su gadna stvar i svi ih imamo! ali, neke su baš onak...za javnu posvetu! još uvijek ne živim po pravilima i baš zato živim!

Po kojim pravilima ne živiš?

bok božo...pa sve piše u članku dotične jirasek! uzmi si vremena pa pročitaj...stvar je načelna za žene...a i blogerice su...a i godine nam svima idu...i još koješta...pa nek se nađe!

ahaa..oblačenje.

ok.tnx

nije samo stvar u oblačenju...ima toga tu jako puno! a i okruženi smo i ovdje.....i vani! ne znam da li čitaš i pratiš sve te neke portale i eventualno komentiraš...ali to je prestrašno kaj čovjek tj žena doživljava komentirajući neke portale i objave. i donekle mogu razumjeti (iako ne razumijem) da su muškarci tako nastrojeni prema ženama, ali ipak ne mogu razumjeti da to isto čine i žene? nisam pristalica a priori ženske solidarnosti, ali baš onak prostački i muški "častit" žene...još uvijek se iznenadim tome?

Meni nikad nece biti jasno zasto ljudi imaju potrebu ismijavati i izrugivati druge ?
Ne svidja se meni sve i svasta , daleko od toga , ali ono sto nije po mom ukusu ne komentiram .
Naravno da znam kako ti ljudi sebi izgledaju interesantni i zabavni dok druge omalovazavaju , ali meni su takvi ljudi ustvari puno gori od onog sto oni "pljuju".
Cak i ljude sa kojima nisam u kontaktu zbog neceg loseg sto se dogodilo medju nama ne komentiram. Jednostavno ne postoje za mene.
Tako dolazimo do one mudre - Govoreci o drugima govorimo o sebi..

I jos ovo pa odoh raditi rucak... :)

Da , mi zene smo puno zlocestije jedna prema drugoj , nego muskarci medjusobno.
Ne znam zasto je to tako , osobno volim zensku solidarnost i ne razumijem cemu potreba da jednu drugu ponizimo , ismijemo , popljujemo ...
Ma... puno toga mi nije jasno , a i ne mora biti ...
Budimo svoji , drugi su ionako zauzeti. :)))

ja se iznenadim kad sara_tera komenentira kako su žene zle prema ženama, a ona prednjači u tome.
(uz njezin nick imam asocijaciju snahe guje koja skrivečki pokazuje zmijski jezik)
Nego, komentiranje po medijima je plaćen posao. Formiranje "likova" i nickova, osobnosti, da se (bilo u reportaži) lik sa svojih 6 osobnosti svađa sam sa sobom (i muški lik i ženski) i vrijeđa između sebe.Bilo da je politički, modni, estradni i ini interesi, ovisi tko ga plaća na taj mlin tjera vodu.
Pogotovo u predizbornim kampanjama i slična škakljiva medijska vremena.

Uostalom, zar je na iskrici bilo drugačije.

Oči, dobro si to rekla... Govoreći o drugima govorimo o sebi!

Bok pogni! Jesi li ti sigurna da si pročitala zapis? Jer sara-tera tj ja sam u ovom zapisu samo citirala zapis jedne druge žene? Moja rečenica je tek ona zadnja da ne živim po pravilima! Mislim da si pogriješila blog jer ovdje se nikad nije palucalo jezikom niti ikoga vrijeđalo barem ne od moje strane? Ti si toliko ružnih i uvredljivih stvari napisala na blogu da bih ti ja mogla citirat ali ne vitlam ratnom sjekirom! Ako tvrdiš suprotno slobodno citiraj te moje uvrede bit će mi drago ispričati se? Nadam se da ne govoriš o deliktu mišljenja? I uopće ne vidim što si htjela reći glede zapisa, bilo bi mi drago kad si već tu da ga kažeš? Nema smisla doć nekom u kuću da bi ga oblajavao, kaj ne?

Btw ja sam Google vodič 7. Razine... Nitko me za ništa ne plaća već ja napišem recenziju za neki restoran, kafić, znamenitost i sl u HR i drugdje... Objavim i poneku fotku toga... A onda me ljudi čitaju... I googl me hvali da imam npr 10000 pregleda... Komentara... Pitanja? Ja to ne činim da bih se nekom svidjela već volim pohvaliti ono što je dobro ili pokudit što ne valja! Nije sve u lovi dragi moj ralundžija od pognioci?

Jednako tako dnevno čitam razne portale, član sam raznih grupa i udruga i komentiram... Ne po zadatku (političkom ili kakvom) već po svijesti i savjesti! Uvijek sam bila društveno angažirana (ne samo na iskrici) a istina jest da slobodnomisleći ljudi nisu nigdje poželjni već poltroni, ulizice, laskavci... Ali kak bi rekli mi nepismeni... eppur si muove (o)

evo ja ću ti npr citirati jednu uvredu tvoje prijateljice (koja te čak eksplicitno spominje) pa sad ti procijeni tko koga vrijeđa ili paluca jezikom?
cit:
"pogni, ak ne znaš, postoji šansa da je bila s mojim muškim, tak veli....pa je pisala i o njemu kad spominje mlitavce :))
samo ne zna, e sad bum bila baš odurna kad me vuče za jezik, da na tip žena kakav je ona, njemu se može dignuti samo želudac. niš više
meija (08.01.2013. u 9:43)

dakle, hipotetski...ako sam ja i bila s njim...pa ako se njemu i ne diže (mlitavac) zakaj je na te činjenice npr potrebno napisati: ..."na tip žene kakav je ona, njemu se može dignuti samo želudac, niš više..." dakle, čiste uvrede! ima toga još...a radilo se naprosto o jednoj maloj provokaciji...kako vi upareni na iskrici znate da vam partner možda nije tu...jer vi ste tu pa uašto i oni ne bi bili tu? i tad se najbolje vidi tko je guja...i tko pokaže zli jezik! no, ovo je ipak 2020.g. i glupo je dolaziti nanoge nekome nakon sedam godina i pričat da je guja, ne misliš li i ti tako, pogni?

ako ti zabadave trošiš svoje vrijeme komentirajuć nešto što drugi naplaćuju, to je tvoja stvar. Navela sam ti činjenice, da postoje profići koji se bave komentiranjem i ti kao laik ne možeš procijeniti tko je iza kojih likova i imena i prezimena.

Pošto mi iskrica nije prioritet da bih pohranjivala tvoje blogove i komentare (niti svoje), sigurno neću ništa ovdje citirati, ali imam iznadprosječno pamćenje, pa bih ti mogla navesti koliko puta si (krivo informirana) pljuvala po meni.

Nije mi bitno, nego kao podatak- gdje se ti čudiš kad žena napada ženu, a ti si prva koja to radiš.

I nitko ne brani starim babama pisati blogove, slikati se golima i pričati o prošlom svršenom vremenu. Neka to rade.
Ali imaju pravo komentirati- kada im je to degutantno.

Btw pogni... Očito nisi pročitala članak i ti opet ad hominem o meni umjesto o meritum? I meni je štošta degutantno u životu npr to da su oženjeni na dejting sajtu... Ali to mi ne daje pravo da bilo koga vrijeđam. A tko zna, možda je tebi uvreda vidjeti golu staru ženu dok ja mislim da je to sve prirodno i normalno pa time i likepo? Svatko nek živi svoj život i misli što god želi dok time ne vrijeđa. Mene (tj moju pamet) npr vrijeđaju sva ta crkvena pojanja i nošenje leševa po ulicama moga grada, i iako ih plaćam, maknem se da ih ne gledam!

Lijepo... Jebeš mob i tipkanje i lakiranje noktiju... Nejde to skup! Uživaj pogni... Al negdje drugdje. Naprosto mi nisi poželjan sugovornik, što ne znači da ću te stavit ma ignore... Al nemoj više pliz?

https://100posto.jutarnji.hr/zivot/skinule-su-sve-sa-sebe-i-ostvarile-svjet
ski-rekrd-okupale-se-gole-u-hladnom-moru


evo ovo za pogni i sve žene kojima je neugodno kaj su žene! žene bez sisa, golih riti koje vise...

https://i.postimg.cc/Vv6v0YYh/gole-ene.jpg

kako prihvatiti sebe?

nije lako stariti ne samo tijelom već i duhom! ove gole žene na fotki su priča o životu...njegovu trajanju i prolaznosti! kult tijela koji vlada već desetljećima (holivudska industrija zaposjela je cijeli svijet) poharao je žene kao osobe! potrošačko društvo uništilo je sve ljudsko u nama. izgubili smo mjerila što je lijepo, dobro i kakav treba biti a ne što imati!

sinoć sam potegnula sa svog zapadnog dijela grada na istočni radi malo čagice! nije to bio izazov ko nekad, ali svejedno sam kupila neke krpice na sniženju (sram me reći koliko sam platila dvije bluze-tunike a koliko hlače) ali zbog tog "biznisa" bila sam sretna jučer cijeli dan. uvijek mi je bio podvig kad sam kupila nešto dobro a jeftino. lako je kupit (iako većini to ipak najteže) skupo! bilo je faza u mom životu kada sam ušla u dućan (obično neki shooping centar ili butik) i pitala se što bih kupila (ne što bih trebala)! dugo mi je trebalo dok sam to osvijestila! kupovala sam ljubav u vidu krpica...ha ha...sada je moja ljubav tako jeftina. uživam u second hand dućanima, rasprodajama...

sjedili smo vani na terasi, pijuckali, pričali kad se stuštilo nevrijeme...najprije olujni vjetar a potom i kiša! dok sam se vraćala doma iza 10 uri (većina mladih tek tada izlazi van) razmišljala sam o tome kako niti fijasko od večernjeg izlaska nije bio razlogom za moje loše raspoloženje! došla sam doma, spekla si kokice i zujala po internetu...igrala pasijans. kako je malo dovoljno da čovjek bude zadovoljan! to nas ne uče u školi, to nas ne uče u stupidnim propagandnim porukama...to naprosto moraš odrastanjem i starenjem sam skužit! i prihvatit...da si netko drugi! zadnju takvu neku spoznajnu sam prošla s pola stoljeća kad sam ostala solo...bez dva supruga, bez djece...neka polustoljetna ja bez suvišnih lica ali sa suvišnim teretima u sebi! dobro je očica jučer napisala...čistim već više od deset let sva ta nagomilana sranja. i još imam posla...taman dok ne umrem! ha ha...važno je da čovjekov mozak radi, tako barem kažu ovi kaj se njime bave!

svako jutro kad ustanem, mimohodno prođem kraj velikog ogledala u hodniku (ka wc)! i zagledam se, a ne samo pogledam svoje tijelo...često to činim. i onda se navikneš, dapače...zavoliš. jer te nitkoo drugi ne voli pa shvatiš da najbolje i najviše možeš sam sebe! pače, sve sam nježnija prema sebi. možda sam zato grublja prema drugima...mora čovjek ispoljit sve svoje...a valjda i svakom prema zaslugama?

jučer sam bila s mojim najdražim frendom na ručku i malo smo bazali po city centru west! ne volim te centre ali nekako mi je jučer pasalo...nisam skoro pa nikad doživjela da me muško uredno čeka i sudjeluje čak dok biram krpie, stoji pred garderobom i sugerira...dobar je bio taj osjećaj da možeš svoju dilemu da li žutu ili orange krpicu kupiti a da ti netko savjetuje! no, naoko miran dečko, pribran, pun strpljenja u sebi je u stvari kipio....pa ručak nije bio dobar, pa neće ništ popit pa neće kolač, pa kava mu nije dobra...a vrhunac je bio krešendo u garaži kad je jedna gđa imala neke napadaje glede izlaska...i normalno da je moj frend popizdio! zadnjih godina imao je par tragedija (umrla mu je mama, potom lani draga od opake bolesti) s kojima se ne može nosit! uopće ne priča o tome, nosi sve u sebi! i onda to sve eksplodira? čak i na to kaj ja meljem dok jedem, jer uglavnom jedem sama! sve što imamo unutra mora kad tad izaći...i čitam baš gelso i božu tam kod brke...i posve se slažem...dobro je bit žestok, dobro je bit blag i nježan...ali ima toliko prostora u našim životima za biti...cool! ne događa se to samo od sebe....mi smo ti koji radimo na sebi...da s vremenom nema više potrebe za eskapadama...niti ružnim niti lijepim! ja svoje eskapade prostirem po blogu...rasprave koje su često same sebi svrhom...raspredam virtualno pa onda čistim dušu stvarno! evo i ovo jutrom...uz kavu..napričah se za cijeli dan!