HIPOKRIZIJA

"....pohlepa za imanjem i gomilanjem modificirala se u sklonost ka pukom dobrom funkcioniranju, kao shvaćanju sebe kao robe koja je-ništa. lakše je otuđenom, tržišnom karakteru da se mijenja no zgrtačkom karakteru koji se mahnito držao za posjede i naročito za svoj ego..."
ili
"...svaka politička partija iskorištava glasače uvjeravajući ih da ona zastupa istinske vrijednosti humanizma. pa ipak se s onu stranu svih političkih partija nalaze samo dvije grupe: angažirani i ravnodušni....ljudi danas čeznu za bićima koja imaju mudrosti, uvjerenja i hrabrosti da djeluju prema svojim uvjerenjima. .."

"...što će se desiti ako se ništa bitno ne učini na premošćivanju tog jaza (misli se na jaz bogatih i siromašnih)? ili će epidemija zavladati u tvrđavi bijelog društva ili će glad nagnati stanovništvo siromašnih nacija u očaj pa će, možda uz pomoć simpatizera iz industrijskog svijeta, počiniti čin destrukcije, možda upotrebljavajući mala nuklearna ili biološka oružja, što će unijeti pomutnju u tvrđavu bijelih..:"

zanimljivo, ova potonja konstatacija izrečena je u knjizi E. Fromma, Imati ili biti?, tiskana 1986.g.
Čini li vam se poznati scenario 30 godina nakon koji živimo day by day? Nebitna je rasprava je li virus mutirao, izašao iz laboratorija Wuhana ili je zaista neki gmaz ostavio traga na čovjeku? Važno je da ne znamo (i ne možemo) promijeniti jaz među ljudima...oni koji imaju previše i onih koji nemaju ništa (govorim o materijalnom)? za razumijevanje svega što nas ide premalo je ovih par citata...stvar je kompleksnija, ali svatko od nas je dio toga. i priča o 100 majmuna je priča dok ne postane stvarnost? ima li ova generacija živućih ljudi šansi za preobrazbu? iskreno, bojim se da nema. šezdesetih su još neka djeca cvijeća pokušavala glazbom, drogom i drugim stvarima skrenut pažnju na nesrazmjer, na kapitalističku dominaciju velikih sila, naoružanje i vojnu industriju koja održava pola amerike? što je s generacijama nakon i ovima danas? ništa, oni uglavnom stave slušalice u uho i idu...u p.m.! tek kad stignu, postaju svjesni da su tamo...nigdje!

Zasto tako uredjujemo svoje zivote? Sta hocumo s tom neutralnoscu? …
Ocigledno je smisao u tome da se eliminise sto vise otpora…Da se danima omogucimo da prolaze sto lakse i bezbolnije…
U furanju: Ne interesira me sto se dogaca oko mene. I tako ne mogu nista promjeniti.

To ćeš se pitati ti... Ili ja? Većina se neće zamarati bitnim, al će o nebitnom potratit cijeli život?