HIPOKRIZIJA

NEDOSTAJEŠ MI! (KRONIKE IZ NARNIJE ILIA KAKO VAM DRAGO)

nedjelja
Obično večeri poput ove, kad krenem od kraja do kraja kreveta shvatim da te tražim? Počne s nekom erotikom no to je tek uvertira. Pomislim kako bi mi trebao dobar kurac da me izjebe a onda krene čežnja za tvojim zagrljajem...osjećam kako tonem u san a ti me držiš...potom se ipak okrenem na svoju stranu i spavamo u nekom kontaktu...bilo rukom...nogom, makar nožnim palcem..Dugo već nisam navikla spavati s tobom. Možda zato što odeš? Imala sam ovih dana posla. Očistila sam cijelu kuću od buha. Izgleda da smo to jedino podijelile s Badom, pesom jednog vlasnika? Nedostaješ mi dugo već...dulje nego što te znam. Večeras sam i krevet promijenila, al sam to ona ista ja. Dokle? I mrzim ta svoja stanja nemoći kad te očajnički trebam ..mine to i opet mir...ko Porgi i Bes. Ujutro ću stavit link, sad pišem na mobu. Summertime...ono crnačko ljuljanje u ritmu ljeta koje je otišlo...pokoji titraj u mojoj jeseni života. Zima samo što nije otišla. Ostani u njoj, sačekajmo konačno novo ljeto ..zajedno?
kao...njih dvoje..

ponedjeljak

A tek Tin...o kako me on stalno prati...kak reče..mojom stopom idi, pokazat ću ti kako gospe ljube..." Neka...valja poći sad, sutra će zazvoniti a ja ću samo reći: bok...kako si...da, dobro sam...što ima...a nema!
Takvi su razgovori bez smisla koji ništa ne govore a sve prešute! A zašto? Zar imamo i sutra? A kako, kad nismo imali niti juče!
Kad nejde onda nejde...spavanje mislim!
Sada si i nespavanje mogu priuštiti!
...a i ona se nekako nije mogla smjestit...niti k meni na krevet već onak pod nogama...na tepihu!a sacmo je nanadjebiv...satchmo...eh...zna se da mislim na L.A. alias sačma

utorak
i pita mene upravo jedan tridesetosmogodišnjak da li mu vjerujem da je spavao sa ženom mojih godina? zašto mu ne bih vjerovala?
večeras sam se tako lijepo smijala...sama! jedan zgodan film i onaj krasan glumac cristy...izvrstan je film napravio na temu glumatanja i glume...glumaca! i nas ostalih. šteta kad se čovjek nema s kime smijati, smijanje u dvoje je zakon!
jazz...blues...soul...sve mi je draži! onak za dušu, koju sam potepla. a onda natruhe zztopa, acdc-a!

srijeda
pisala mi jedna blogerica da sam joj falila na blogu i da joj je drago što sam se vratila. a ja sam pisala cijelo vrijeme i kao što rekoh: "vratit ću se jednog dana", vratih se u ovu pustinju!
dugo već nemmam ja s kime niti razgovarati a kamoli pričati? draže mi ovako samoj sa sobom! kćer ide na dva tjedna u pragu. nije mi do nje, al mi je do unučice. prekrasna mlada damica...svaki dan sve krasnija. krijepi mi dušu...u moru pustinje i poplavama sranja. lamatam rukama, održavam dah, i iako mi ništa ne fali...ništa nemam osim praznine! osobito u gluho doba...kad sablasno igraju se sjene...da mi je bar otići. tada bi konačno otišla i ova nada.
kako su ljudi u stanju i nadalje povrjeđivat druge ljude samo zato što povrjeđuju sebe? kad smo najjadniji, povrjeđujemo druge! sretna sam jer to činim sve rjeđe. sada, pišući sve ovo, povrjeđujem sebe...no tako mi je lakše, sjediti za lapom nego li ležati u mraku u krevetu! nevjerojatan sam trezvenjak...popijem jedan bammbus i šlus. nemrem se niti napit? bar za sad! čitam neke naslove i....idem!
i da, ne nisam bila u srijedu na brbljavoj jer je sada utorkom...to prepuštam hm hm...radije ću u kic na pjesničku žensku veče! mijenjam jednu solidnu ženu za pet nesolidnih mušaraca!

četvrtak
e sad jutrom uz kofi idem čitat kaj sam trkeljala noćas?
suvislo, da nemre suvislije bit! pročisti se um noću i izađe van čisti...um! kaos emocija ionak pluta na njem!
ko ulje na vodi! to ja zovem suživot koji me prati već pet desetljeća (onih prvih 10 jedva da pamtim!
đubrad, obrisali su main blog...imala sam ga u praćenima...baš mi je žao. obrisala ga iskrica, ali moje fotke uredno stoje na netu...e bome ću ih tužit...slike koje su objavljene na tom blogu su i dalje javne a bloga nema...skandalozno! no, ima i to svoje prednosti, barem neće lopovi krasti moje blogove i stavljat ih tamo gdje im nema mjesta!

petak
stvarno, čitam danas o jednoj bahatoj curi koja je tako mlada a tako degutantna...kao čovjek, kao žena, kao političarka! i sjetim se jednog drugog našeg svjetskog čovjeka, dr. mihaljevića...svjetska klinika..al ono kaj je najbitnije, čovjek je tako jednostavan, skroman...nije bahat kao ovi naši bijedni doktorčići. svaka mu čast...a i amerima u toj njihovoj klinici...znam iz prve ruke da su perfektni! hvala mu što je spasio mi i stariju, a bome lani i mlađu kćer (ovu mlađu nije on operirao jer više ne operira ali je sredio da može doć na operaciju a da nije imala još niti pola love potrebne za operaciju...pa su je primili pod hitno i sve riješili)...hvala im! i mojim hrabrim kćerima koje su sve to preživjele. a i ja sam još cijela! taman za u krevet!

subota
ručak u troje, on, ona i ja! frezije i bugarsko vino! koja kombinacija. mislim da nije dobitna, iako se tako činilo? rekla bih sve je stalo u tjedan dana. što mi je najžalije? obično nemam s kime jesti. obično nemam s kime popit čašu vina i pričat. imam s kime šetati. imam i s kime plesati. radije bih slušala blues, jazz, rock...s tobom. ali nema te! dobro je imati svoje ljude, prijatelje...jedne za kavu, druge za ples, treće za bambus, četvrte za blues, pete za ručak? primijetili ste da sam preskočila sex, jer za sex nemam svoje ljude. sex imam samo za dragog mi čovjeka! puno previše ljudi...a tjedan ima samo sedam dana! ja bih radije sve sa jednim. i ne mora biti svaki dan, kak skoro nikad nit nije. sve znaš i saznaš u ovim nekim godinama ali znanje i primjena nisu isto. pače, posve odvojene stvari.
i gotov tjedan...sve opet ispočetka! meni nije trebalo sedam godina (koliko je Lewisu trebalo dok je napisao sve knjige Narnije) već je sve stalo u sedam dana stvaranja! dok gledam annie hall (w.alena) razmišljam o tome što sam danas čula..i malo se prestravila! mojoj sister su ugradili bypass...još jedan u obitelji!
p.s.
svi dani su tu, nisam niti jedan zaboravila ili preskočila? u stvari, sviđa mi se ova kompilacija neovisno od dana koji nedostaju, ne po redosljedu već po sadržaju! nekoć mi je woody allen bio jako zanimljiv zajedno sa svojim filmovima...danas, deja vou

(za čitoljupce, c/p blog by me 14.3.2019)



Ella Fitzgerald & Louis Armstrong - Summertime

Link

ma baby..
nitko ovdje nije dojeban i ne zna koliko vrijedi istinski i iskreni ljudski dodir...

e moj đuro...znam da znaš kaj znači dodir koji nedostaje! a većini je ova korona super dobro došla...barem ne moraju više tražit izgovore i mogu održavat long distance odnose, osobito ove virtualne! blog je procvjetao (ne samo preneseno već i stvarno) zadnjih mjeseci otkad ljudi nemaju nikakve kontakte in vivo! uvijek sam se pitala zakaj mi cvijeće ne uspijeva? biće stoga što radije zaljevam ljude...ili previše il premalo pa to činim i s cvijećem (kažu da je to pogubno)? a ljudi su s godinama sve manje zahtjevni (i inače nisu zahtjevni kroz život) tak da se pitam jel netko uopće jebe? al da najebasmo svi, malo je reć! no, unatoč i uprkos svega, nastojim imat sve dane u tjednu...od ponedjeljka do nedjelje? ako ništa da su svi tu, na broju!

... Tjedan dana tvog zapisanog života otkriva mi tvoj svet ... Gdje ima glasnih tišina, rana za koje ne postoji lijek … Satova na kojima kazaljke stoje, noći što traju zauvijek ... Ima u pitanja raznih, susreta o kojima ne govoriš ...i rastanaka bez odlazaka … od kojih se teško oporavljaš ... Ima vjetrova i oluja, predivnih snova i noćnih mora … Puno radosti uz unučicu svoju!!

dobro jutro, petro! pisanje često otkriva ili pak skriva...a možda vodi i u stranputice? ljudi često ovlaš zaključuju a često i pogrešno. no, to je njihov problem. problem pisca (ako postoji) je da nešto mora izaći van u vidu riječi...i kad ta bujica krene, nebitno je hoće li doći do nekog, onog koga treba ili u posve pogrešno uho? ipak je to bio trenutak u vremenu i prostoru zapisan i ostavljen...tamo tako. meni se sviđao opet baš zato, kako si ii ti primijetila, jer ocrtava neki i nečiji život sa detaljima koji drugima ništa ne znače...tako da bih rekla da smo svi mi promatrači kako u svom tako i u tuđim životima...evo, ja npr danas promatram taj svoj tjedan života i mogu reći da nije moj danas! iako smo sve to mi i kad nismo. svaki trenutak svakog čovjeka već je nekom negdje doživljen! dobro reče marcuse: ono što doživi jedan čovjek, dožive svi ljudi. zato su meni svi ti trenuci čovjeka dragocjeni. nažalost, ljudi se skanjuju i libe pokazat ili prokazat svoj život samo zato što se boje sebe...i onoga što čine? kad nadvladaš taj strah od sebe, drugi su nebitni! ja sam se ovdje godinama razgolićavala, ali sumnjam da itko zna tko sam i što sam? čak i oni koji su mi bili blizu da ne kažem bliski? sve su to puste predodžbe...no jedino tako i možemo živjeti...pokušavajući razumjeti sebe i druge! uvijek sam voljela čitati druge ljude kako bih razumjela...možda više sebe nego njih? ali, negdje sam to pročitala...sve je to istina iz druge ruke! tek vlastita iskustva su doživljaj iz prve ruke! a ovo je bila prva ruka onda kad je bila! no, često niti ja sama ne nalazim tu tanku nit između stvarnosti i piščeve mašte i impresije. jer, jednom jedno doživim ovako a drugom onako...u tome i jest ljepota stvaranja! uvijek sam se u školi pitala, kad su nas pitali, što je pisac htio reći, bila zbunjena? i u sebi se smijala..kako ja mogu znatii što je on htio reći? mogu biti samo pristrani promatrač! a često smo i sami promatrači u vlastitom stvaranju i životu! kava popijena...e to jest činjenica ovog trena!

ups, perce...stalno te brkam, oprosti! bila je jednom draga blogerica /petra stijena/ a tvoj nick mi asocira na perceta (muški nick) koji je dugo već tu...i onda se nekako pogubim. hvala na lijepim željama. i hvala ti što pišeš..lijepo te čitat!

Ovo je pisano 2019. g, , da li se sta promijenilo ili je sustina ista?

Oči, da danas napišem sedam dana stvaranja oni bi bili drugačiji... A opet isti! Svašta se dogodi u godinu dana, umre jedna ljubav, desi se druga, dani ko dani... Ima ih svakakvih, i lijepih i ružnih... Svi su moji! A znaš onu... Nada umire posljednja!