HIPOKRIZIJA

Konačno malo reale na blogu! A nije da nisam znala da je tako, ali dobro je bar ponekad ovdje sresti ljude a ne glumce? Nažalost, 90% ljudi ovdje ima problem kao i Houston! 10% ljudi jest problem. I onda rješava taj problem! Ja spadam u ovih 10% na iskrici i tražim si para već više od desetljeća, ali ne nalazim! Jer, otac i majka su mi pokojni već godinama pa nemam problem s njima. Imala sam, iako je i to bilo razumno, otac umro mlad (alkoholičar) a majka provela u domu 10 godina! Zadnjih šest mjeseci kod mene u mom stanu i potom umrla sa 86 godina. Ne bih nikom poželjela život kao što sam ga imala tih šest mjeseci, jer ga nisam imala. No, učinila sam to upravo zbog sebe i svog mira danas! I djecu sam sama odgojila i davno su već otišla. I od toga prođe i desetljeće. I posao sam odradila ima već dvije godine i zaslužila svoju pristojnu mirovinu! I udomljenu pesu izbedinala evo već 11 godina i došla i ona do svoje starosti. Čekamo samo što nije otišla. Čitajući vas tamo kod Ete (ali ne samo ete) ne mogu ne reći: pa ja sam sve to odradila! I znam da djeca neće biti prema meni kao što sam ja bila prema svojoj majci. Kako to znam? Pa tako što smo mi drugačije odgajali svoju djecu nego li što su naši roditelji odgajali nas? Oni su sebi centar svijeta i nek tako bude. Jer, konačno sam i ja sebi centar svijeta! Houston, you have a problem! Ja sam sama sebi problem zato što više ne rješavam tuđe probleme! Dobar je to osjećaj ali sve u svoje vrijeme. Postoji vrijeme tj naš život za druge pa onda i za nas same! Ovih dana me nazvao jedan znanac s kojim sam se družila prije dvije godine. Stariji je od mene pet godina. Ja sam stara, on je prastari, ali tek je sada shvatio ono o čemu sam mu pričala prije dvije godine? Radio je non stop, iako nije morao! Radom je nadomještao obitelj, partnericu, život! I imao volje i vremena za gubljenje? Sada kaže konačno je bio na odmoru i nikad se više ne vraća (konačno) radu i ljudima koji nisu vrijedni njegova truda! Želi se posvetiti sebi i činiti ono što voli i što ga veseli! Sjetio se mene da zajedno poradimo na jednom druženju ljudi određene dobi (stare) ali sklone promišljanju i razmišljanju, u kojem bi bili moderatori! Već dosta dugo radim na sebi, Houston rješava probleme i više nema probleme! Houston je postao problem, ali ne u smislu da treba nešto popraviti, zamijeniti, promijeniti već se naprosto treba posvetiti Houstonu i samo biti Houston! Tada više on nije problem nikome...ni onima koji su bili i otišli, ni onima koji će tek doći. Zato valjda ja i ne trebam doći ovdje na iskricu i iskaliti sav bijes na drugima koji me opsjeda zbog...roditelja, djece, posla? Niti hihotati od jutra do navečer kako bih ostavila dojam da sam sretna i zadovoljna? Zato valjda i ne nalazim društvo sebi na blogu i nisam vama poželjno društvo, jer ja sam sve što vi niste (slobodna, bez obveza, sređena i mentalno i fizički i materijalno, stara, ali zahtjevna i sl)! Cijelo vrijeme na blogu preferira se upravo suprotno? Ovdje sam ono što jesam! Što ste vi vidjeli ili niste, doista je problem vašeg Houstona koji ga treba i rješavati! Ja sam se lansirala u orbitu zvanu vlastiti život sa svim što on donosi, odnoseći! Svoja sam, at last and at least (nakon 12 godina učenja engleskog možda on i nije baš nešto kako ga čitam i pišem, ali meni je drag)....osjećam to i gotovo da je nebitno jel to dijelim ili ne s nekim čovjekom? Voljela bih...at last, but...(svjesna sam da nisam niti ću, osim rijetkih i izuzetnih prilika i zbog njih sam još tu)

Link

(ljudi...žene..ovih dana čitam o jednom pokusu s golim ljudima i učenicima koji su postavljali pitanja i pričali. izveli su to čini mi se u nizozemskoj ili belgiji (nebitno)? i da, slažem se s takvim susretima sebe...goli ljudi...to smo mi)

p.s.
"Starim ljudima koje susretnete trebate pružiti ruku i čestitati što su sve nedaće života preživjeli i dospjeli u starost! Ne stidite se toga, čak i ako vam ne uzvrate ljubaznošću.
Ne mora značiti da ćete vi vidjeti svijet na isti način kako ga ja vidim, ili da ćete se sa mnom uopće složiti. Možda ćete se za gangnam ženom upadljivo okrenuti i zazviždati, a staroj ženi iza nje viknuti „Miči se s puta, babetino!“. Zašto? Jer, možda ste upravo taj gangnam momak koji vjeruje da je ‘skroz na skroz’ uronjen u vrijeme u kojem živi i da je svemu ovdje napisanom spreman uputiti prezriv pogled. Nema veze. Imate na to pravo."
(PUT ČAROBNJAKA Deepak Chopra)

ističe mi premium pa da još malo iskoristim ovaj prostor za pisanje bloga! pisati ću i dalje kao i do sada ali neće biti objave na prvoj strani i javno na blogu! zabole me i zato!

jebate sara...kaj nebi bila bolja vijest..
houston we have contact.

ahhahhahaahhahaa.

o da, bila bi!

a da znaš da radim na tome!

istina, samo misaono (ne i virtualno)!

čak toliko da sam sve postavke kapsule postavila na ON!

al, kak u svakoj tehnici tak i ovoj mora postotati neki BUTTON! znaš ono, pritisneš ga i on se lansira!

idem malo stiskat dugmiće morti mi se neko PUCE...ili putašce (kako veli jezični rječnik) kao sponu, koja se...ukaže?

a može poslužit i konac za zube (kaže opet dotični jezikoslovac) kad je u pitanju neko puce! osobito ako je otpalo, propalo ili zapelo? na kaputu, se razme!

čak i kad je od kosti! mislim, na puce! iako sam nedugo nešto čitala da i on ima kost? ili barem relikvije relikvijarum dotične kosti!

sretno sara
očekujemo sretno sljetanje

a kad smo kod kosti (ne nužno njegove) dođosmo i do kostura!

veliš đuro, sve što poleti mora i pasti? bliže mi ateriranje neg slijetanje, iako se jezikoslovci morti ne bi samnom složili? moraš se prizemljit kad poletiš! nadam se ne i zaorat?

a kad smo kod z, lijepo bi bilo i zaronit?

ali s obzirom na godišnje doba (jesen samo što nije) ja ću ipak izronit iz ove vukojebine od iskričavog bloga! brrr...kak je mrzlo

netko če i zaorat nekim brazdama...

od sada samo čitam blogove! voajerka seniorka! to još nisam bila...a nit swingerica? to mi ga dođe na isto...kad više nemreš onda swingaš...i uvijek netko može! dobro veli chopra, da se ne stidite! ja se ne stidim sebe! a niti vas iskričara (ekskulpiram te đuro)

sretna i dobra brazda, đuro! nekaj se valjda i sadi u jesen? možda prezimi pa na protuletje iznikne...neki kurac? ups...zaboravila sam da sam neki dan završila blog s tim radnim naslovom. sad se sadi neko...sjeme! ups...sjeme se sije a ne sadi...a brazda se ore...sve sama poljoprivredna emisija, a nije nedjelja? sve u svemu, lijepo je bilo s tobom malo ćaskat. neću tako skoro imat tu priliku pa te pozdravljam! i čuvaj mi blog...i poševi ga, svakih par dana nekim svojim zapišom!

prije no što odem, priznajem sebi da ostajem dužna? ovom zapisu objavu: i have a contact! biće kad će biti al će biti! objave! to be or not to be, reko bi omletovski

brazdu treba orat..
i to je sve što ću sada reći

ovo je u stvari trebao bit moj današnji zapis (c/p zapisa na fejsu od prije dvije godine) pa ću ga ipak c/p kao komentar...predobar je da bi ostao po strani? naslov mu je...čupanje duša (umjesto mrtvih duša)!

dijelim ovo i danas, jer što rekoh ne porekoh...više nisam član grupe ateisti i agnostici...pomalo napuštam sva ta sranja zvana "društvenog angažmana" nas šačice ljudi dok ostali bleje! nije važno jesu li to koncerti h. bešlića ili neka druga "važna" događanja u metropoli. dotična se poseljačila da bi joj pozavidio...oblomov i njegove mrtve duše ili koji god ruski romantičar! ili možda "naša" a u stvari nušićeva gospođa ministarka. anyway, živjela sekularna država pa makar se prostirala od moje jedne sobe do druge. tu mogu prosvjedovat do mile volje...kako protiv tako i za! možda je mom cinizmu (zar opet) pridonio jedan dobar film kooji sam upravo odgledala i nekako se zapitah: iako sam...divna, krasna, pametna, lijepa, obrazovana, emotivna, topla, nježna..ipak, da li sam...pain in the ass?normalno, ne tražim svađu već samo govorim istinu! a istina uglavnom boli, ako si nepažljiv! a jesi. dobro je znati da si trn u nečijoj (bilo čijoj) guzici. znaš akko ga izvadiš, da rit ostaje i nadalje za brisanje. jer, čemu bi služio život kad ne bismo brisali rit...sa svim što je za obrisat? imam dva zahoda pa je papir uvijek pri ruci. i znam da ću ga uvijek trebati ne toliko za svoja sranja koliko za tuđa. danas je bio zaniljiv dan, pričala sam sa bivšim, očijukala sa budućima...a "sadašnjeg" sam poslala u kurac! baš napredujem. kao trn u guzici...bitno je samo naći neku rit koja bu kad tad došla na šekret! toliko na temu paina i petka. kao i svega na PP! a može i PM! PM je ipak bolji kraj od...riti, kamo me opet poslao jedan drugi bivši! mi vodenjaci smo stvarno besmrtni...ostanemo dobri sa svima i svakime i onda se čudimo kaj nas tolko trnja boli, jer su nam svi ostali u ili pri... riti. ili tu negdje? pitat ćete se kak je ovaj dio teksta prispodobiv onom drugom, crkvenom? za mene jest, jer je sve to trn u riti koji smeta i nikako da ih se riješim. osim da čupam...jedan po jedan!

tak je đuro, samo nemoj zauvijek šutjet?

hehehehee
nisam ti ja tak ...šutljiv....kak ti misliš....

nema veze...
sve najbolje i najljepše sara.

Btw vidim jutros ete obrisao svoj blog? Ima čovjek pravo na to, no ja se pitam kak se osjeća onih nekoliko ljudi koji su ostavili 70 i nešto komentara tamo? Vjerojatno glupo jer sam se svaki put tako osjećala nakon razgovora koji su obrisani! Šteta, bilo je tamo dobrih istina i razmiškjanja... No kao i obično, ljudi se boje istine? Dobro da sam tim povodom napisala svoj blog i eto ga, stoji tu!

Bok sara_tera, nije ete obrisao blog, samo ga je sklonio s naslovnice ( tek toliko radi istine)

https://www.iskrica.com/weblogs/blog.php?id=20892

bok una! baš mi je drago da se zalažeš za istinu na blogu, osobito na mom na kojem se ne sjećam da sam ugledala tvoj komentar ever? vlasnik bloga ima potpuno pravo brisati, micati i svašta drugo raditi sa svojim blogom, ne vodeći računa o bilo čijim željama? kakogod, za mene je to i nadalje, manipulacija! svi gledamo isti svijet al ne vidimo iste stvari?

btw moja vip grupa ovih zadnjih dana premiuma i dalje broj slovom i brojkom pet članova a moj vip status je i dalje na 418 ljudi...od toga su 22 žene! wow...koliko ljudi me prati...da sam na instagramu još bih si umislila...sve sami pratitelji al uvijek su mi bili draži...upraćeni! imam svega dva bloga u praćenima, od kojih jedna žena više nije ovdje? toliko o tome što i koga ja imam čitati?