HIPOKRIZIJA

nije to urlik, niti je pomirba, naprosto izgovorena činjenica naglas! i nije mi mjesto ovdje. pa ipak, neda mi se otvarati neki drugi plejs gdje mogu pisati, srati, bacati misli ili kaj već? ubila me sinoć plesna škola! što ja u opće radim u njoj? dođe trener pa mi htjede pokazat korake, jer činilo se da brljam? pa nam to ide super. a on veli, pa vi ste to plesali. pa jesam! ja sve znam, al kad treba step by step, nemam pojma? ja i ostarjeli plesni moj partner smo baš smiješni i simpa. sve sama mlađarija. ljudi koji tek kreću u život a uglavnom im noge drvene. no gledajući ih vidim da dečki imaju volje bakćat se s time. a curke imaju smisla za ples, tijelo žene je ipak nešto drugo do li muško? no, da se vratim na ovaj plejs, koji iako mi ga zagađuju ljudi poput brkate (naporna i agresivna osoba u svakom pogledu) nekako mi se neda odavdje. istina, uglavnom ne dejtam jer nemam s kim. niti baš previše pišem ovdje, jer sam sve već napisala. a trenutno (najviše zbog korone) fakat vodim penzionerski život, kakav većina radno zaposlenih u stvari uvijek i vodi. u kinu nisam bila od proljeća...ne sjećam se kada sam tako dugo izbivala? u kazallištu od zime. na plesnjaku (ljeti su radili neki klubovi) već dva mjeseca. uglavnom kave, šetnja, pokoji ručak? čak radije odem u second hand nego li u neki shoping centar. ide mi na živce ova buka koju proizvode ljudi? jutrom sam si popila aspirina jer me noge bole, od plesa! ha ha...nije to ona ubitačna čagica ala tina turner kakvu sam godinama već prakticirala barem jednom ako ne i više puta tjedno. nisu niti moje noge više kaj su bile? osjećam starost u svakom atomu. ali, misao i duša putuju i dalje. munjevito! evo i ovo pišem ovak...iz glave! jutros mi je pesa došla najprije do nogu kreveta (ima jedan fini mekani tepih u koji ugazim kad izađem iz kreveta) a potom se sklupčala i do mojih nogu! stisla sam se uz nju prek poplona (neki dan sam ga izvadila) i tako sam još malo drijemala. i ona je dremkala. nisam mogla zadugo. osjećaj da je neko živo stvoro pokraj mene, davao mi je nemir? podsjećao na dane kad sam se budila uz njega. prošli znanac (nije iskričar) i ja, razišli smo se telefonski riječima: očito nemamo oboje vremena jedno za drugo? a nije da nije bilo vremena. ne bje volje! par susreta na kavi, maksimir, kraljičin z....njegove domaće jabuke bijahu povodu da mu dođem doma! i tu je meni bio kraj priče. o tome sam nešto napisala u prošlom zapisu. odstranjujem ljude iz svog života s razlogom! onih par (ima divna engleska riječca few..fju)ljudi koji su ostali i opstali u mojoj blizini, jedva da dotičnu za pokoju moju rabotu? svela sam se na jesensku vegetaciju. pomalo žuti lišće i sprema se na hibernaciju! pa ipak i unatoč...ovaj zapis zahvaljujem upravo napornim ljudima ala brkata, jer da ne zaposjedaju ovaj prostor ne bih gotovo imala povoda pisati. onako kako piše čovjek iz i sa...dušom! pustit ću si malo svirke...jesen u meni!

Link

koji paradoks, upravo jučer, kad sam napisala da sam stara otišla sam u klub mladih...jednu zgodnu udrugu koja se financira iz EU fondova. društvance iz one druge udruge pokušavamo osmisliti sadržajno druženja nas starijih....radionice (brbljaonice) na razne teme i događaje (edukacija npr ), potom organizirane posjete izložbama, kazalištima...plesnjak! imaju krasan plejs ponad trga s pogledom baš na sami trg! za početak nas je bilo svega nekoliko (niti prostor ne dopušta više od 10 ljudi)! nastavak opet u srijedu...etc. mislim da će to biti početak jednog dobrog druženja (sudeći po kvaliteti ljudi koji će dolaziti)? kakogod, nakrcala sam si..utorak i četvrtak škola plesa, srijeda klub "omladinaca"...falit će mi dana?