HIPOKRIZIJA

nekako prije pola sata dok sam se vraćala iz kina objavili su na radiju da će jesen stići u 22,15h! s ovom jeseni, stigla je i ona naša jesen (mog dragog i mene) upravo danas u nekoj mjesečnici (skoro pa godišnjici) dočekali smo i četvrto naše godišnje doba! počelo je sa zimom pa je uslijedilo proljeće, potom ljeto a evo nas i u jeseni. da li slučajno ili namjerno, otišli smo pogledati film slavnog clint eastwooda, koji je btw godišta moje pok. majke! film će vjerojatno postat antologijski kao zadnji njegov film! film je topao, prekrasnih dijaloga, pejzaža meksika i pun mudrosti! one životne. jedna od njih je morti baš prispodobiva nekim razmišljanjima mlađih blogera koji nikako da shvate kako malo znaju! clint je prastari u filmu, mislim da je pretjerao jer kome treba gluma u 90. godini? pa ipak, i to je odradio kak samo on može (nikad nisam mislila da će tak fenomenalno odglumiti i lika iz dobar, loš, zao te ostalih “nasilničkih”...i mostova okruga medison) i ostalo je...povijest! no, rekao je jednu rečenicu zbog koje ovo i pišem (a ne samo zato da pogledate dobar film) o starosti i mudrosti. zato se film i zove mucho (bje to ipak samo jedan pijetao), jer cijeli život glumimo mucho (nisam samo na tebe mislila brko, iako jesam) i trudimo se to biti a da tek kad ostarimo shvatimo stvari, ljude, događaje kako treba! pa i sebe. tada više ništa ne možemo učiniti da to promijenimo. i to je sva mudrost života lijepo progovorena kroz ovaj film! gledala sam i bolje, pa i lošije...ali ovaj mi je bitan zato što sam ove godine prvi put otišla konačno u kino! Obavezne kokice, malo bambusa (ko da je privatni party) bila sam par puta na koncertima, dva puta u kazalilštu, al u kino ne odoh cijelu godinu? to mi je jako falilo. nije ovaj film baš moj izbor, ali drago mi je da sam ga odgledala kao prvi ove godine. drugi će biti supernova! jedna prekrasna ljubavna priča o dva muškarca srednje dobi od kojih jedan mora otići zbog bolesti! ljubav je ipak, samo ljubav I ne može nas izbaviti od smrti. pustit ću si malo prije spavanja i meni jednu jako dragu pjesmu, koja se dogodila u jeseni mog a još više njegovog života! davne 1987.g., dvoje ljudi, muškarac i žena shvatili su da se vole više od ičeg. bje neki čatež, neki a. huxly i njegov kontrapunkt kao štivo i lajt motiv, pa onda valjak i njegova jesen u meni! jesen mi je i inače najlješe doba kako godine, tako i života! usput ću vam podariti i jednu bajkovitu fotku iz toscane ovih dana koju mi je poslala kćer! i odlučih tamo otići na bračno (čak i bez braka)! sve u svemu...uživajte u životu...koji će ionako proći!

Link