under construction

zaključano kod tebe. Vjerojatno ne želiš da ti itko sere po zapisu gdje si napisala nešto što je tebi jako važno.
Aji si za, možemo tu kod mene malo ventilirat

svi roditelji to prolaze

stalno mislimo da imamo neku kontrolu, a imamo kurac.
radimo najbolje što znamo
a nekad i fulamo
jer ne znamo sve

a koliko sam skužio iz tvog zapisa, nit si ti šta fulala, nit je mali

hvala ti puno.
puno mi znači.

da su moja djeca sa desetak godina bili urednih ormara, urednog radnog stola, svake napisane zadaće i sl..
bome, odveo bi ih negdje na promatranje :)

paz ovo
moja mlađa ima 13
sinoć je prvi put nakon popodnevne nastave trebala sama doma u novu koću koju je mama napravila u predgrađu.
ono, jednim busom do Lučkog, a drugim dalje u tu pripizdinu

ako nisam maloj 10x rekao da obavezno pita vozača u Lučkom kad uđe u bus da li vozi prema toj pripizdini, malo sam i rekao.
na moram ti reć da je dijete osvanulo na Savskom mostu u ZG umjesto u svojoj pripizdini

naravno da nije pitala vozača, samo je provjerila broj busa
s krive strane ceste je čekala :)))

:) pa zapravo jest.

ali kad svaki njegov propust prijavljuju iz škole kao ...pa čak kao moj propust :)
i ja se slažem s time, ali sustav ih pokušava tako pripitomiti. već sad, a što tek u budućnosti?

a po određenju je kao Bajagin "žestok momak velikog srca"
tako me strah, čovječe toliko mi se ruke tresu kroz jutro da sam progorila pidžamu (iz koje se nisam ni presvukla)

jednostavno nisam bila spremna na ovo.
jelda se čovjek mora prilagoditi na svaku novu fazu njihovog odrastanja?

pokušavam biti realna i ne otići u neke bolesne odnose (svjesna sam ja da je on meni malo previše "jedini" u životu).

ali jedno je pamet, drugo je srce.

baš sam loše, pokušavam doći k sebi. ne u smislu agresive, nego sam totalno uplašena.

kak se nositi s tim? ak potraje ja ću otići po neki anksiolitik, nije ni to kraj svijeta

Uopće ne sumnjam da znaš sve što bi trebala znat o klincima.
i kao mama i kao pedagog

malo ti se sastavilo svega

mali je zaboravan taman koliko treba i neuredan kak se šika.
trust me, ne želiš imat klinca s OKPom :)

a tebi je trebala porcija ugljikohidrata
i da malo odtuliš

ma niš ti ne bude

samo imaš tu i tamo "lomove" kako i tebi i malom dolaze nove životne faze.
priberu su svi u čas
sad ti to ne izgleda tako
ali siguran sam da ste već imali par tih prekretnica, koje ti sad izgledaju trivijalne, ali kad su se događale osjećala si ovo što i sad

roditelji uvijek nekako zajebu djecu.
ili im nešto prenesu iz svog nasljeđa ili nekako strgaju zbog okolnosti iz svog života.
na djeci je da se ravnaju kad odrastu

čak i kad ih nikako ne zajebemo, time ih zajebemo :)

Bravo fly! Drž se brko! Blog služi između ostalog i tome da se ljude podrži u nevolji! A biti roditelj i iznijeti novog čovjeka u svijet jest nevolja! Ja tako dvije kćeri iznijela. Griješila sam u najboljoj namjeri, fala bogu dugo su već svoje (jedna 43 a druga 38)tak da znam kaj govorim. Sve je to netko prošao i prije mene no to nikog, tko prolazi trenutno, ne tješi? Brki imam samo jedan mali savjet... Nije dovoljno pitat jel ima zadaću, već jednom tjedno a može i češće obavezno pogledat bilježnice i pitat što su radili... Prođi s njim... Komentirajući, a on će se sigurno sjetit jer ćeš i ti imat uvid! Želim vam oboje da izdržite jer ne da nije lako, jebeno teško je odgojit čovjeka! I ne brinite, nećete dobit niti hvala osim možda gušt kad vidite da se priča ponavlja... Da je dijete roditelj i da sve prolazi!

ne kažem da tako treba, ali evo moj komentar na zadaće:
niti jedan jedini put nisam djeci prekontrolirao zadaće.
ako uradi dobro, dobit će što zaslužuje.
ako ne uradi, opet će dobit što zaslužuje.

mislim da nije poanta da dijete dobije petice, već da u školi nauči što su obaveze uz gomilu drugih korisnih stvari.

kad mi je starija bila 4. osnovne, išao sam učiteljici na razgovor da probamo dogovoriti nešto.
prvo, pitao sam učiteljicu kakvo je moje dijete
slika koju imam ja je sigurno zamagljena ružičastim naočalama
učiteljica vidi puno objektivnije od mene
uglavnom, dogovorili smo da djetetu da iz dva predmeta 3 i 4
dijete samo prijavilo lošije ocjene i u tjedan dana se javila da popravlja.
za to je dobila i nagradu od mene i pohvalu od učiteljice

mislio sam da mi je mala defetistički nastrojena i da nije borac. pokazalo se da je

danas to dijete samo kopa stipendiju za zadnje dvije godine školovanja u USA

naravno da je prvo pitala da ja platim
i naravno da je dobila odgovor odjebi
pa je onda našla neke agencije koje masno deru proviziju od toga
rekoh, dijete, to su ti samo skočili baneri reklama u guglu jer si po tome čačkala
ajd ti to malo prouči po stranicama ministartava i zaklada za školovanje
i upikla

bori se za uvjete i polaže neke online seminare da bi prikupila čim više certifikata

jadna djeca danas, ne mogu ni prdnut u školi a da to nije zabilježeno u e-dnevnik.
mi smo imali luksuz da nekad i zbrišemo sa sata a da nam starcima ne dođe mail sutra ujutro da smo zbrisali.
mogli smo dobit i kenjca iz nekog predmeta pa se borit to poptavit prije nego starci saznaju.

ja isto bacim oko na e-dnevnik
jer želim bit informiram
ali baš-baš nikad nisam krenuo šiljit djecu oko nečega
pustim da se djeca sama bore ako imaju želje
moje je da pomognem kad pitaju za pomoć
ne da ih tetošim i petljam se u njihov posao

i imaju apsolutno pravo na svoje pogreške

jbt, šta ja svojih grešaka pamtim
ništa me bolje nije naučilo :)

"Bože, što će biti od tog malog???"

Sve će bit u redu :)
ako si do ovakvoga kakav je sad dotjerala da je kao lutka, ne moraš se bojat da nećeš znat kako dalje.
sad već i on sam sebe oblikuje
bilo bi dobro da mu daš povjerenje da će on to dobro dalje.
temelj si dala
ne trebaš mu bit Pigmalion
valjd je za njega bolje da on bude svoj i da je to jače od onog da ti je malo "previše jedini tvoj"

nego ti jednu dobru čokoladnu tortu mazni da se malo uravnaš
:)

i još jednom drž'se

svi smo to prošli i još uvijek prolazimo, koliko god da su nam djeca stara
danas su ti zadaće na tapeti i neuredan ormar
za 15-tak godina će bit
spizdio se s autom
cura mu trudna
potukao se zbog cure i murija ga dovela doma
otišao malo putovat Indijom
i tak

kak ti se sad čini neuredan ormar i zaboravljene tempere?
:))

vse bu dobre

do neba hvala. stvarno drugarski. ljudino. i tebi saro hvala.