HIPOKRIZIJA

Čitajući (više gledajući) ovih dana blog o sadržaju i ambalaži (osobito kad su žene u pitanju) ne mogu ne sjetit se jednog svog zapisa od prije cca dvije godine. Tada sam još, kao friška umirovljenica ostala osupnuta spoznajom da moj život više ne počinje u 17h već skoro pa završava jer u to vrijeme završe gotovo sve moje dnevne obveze! Danas, više nemam niti pesu i time je otišla moja zadnja životna obveza tj. postala sam sama sebi svrhom i razlogom! Kako je to dobar osjećaj kad su dnevne pizdarije iza tebe i kad ti dan ne počinje u 17h već gotovo da završava! Obično skinem grudnjak kad znam da više neću van! I to je šlus od dana! Nekoć sam grudnjak skidala tek navečer prije kreveta, iako sam počesto znala ga skidat po istom pitanju (kreveta) u neka druga doba dana i poradi drugih razloga! Općenito, volim ovaj dobar život. jer, onaj drugi koji sam imala 40 i nešto godina....ustajanje, odlazak na posao, jurnjava na poslu sa milion obveza, ljudi, vožnje...ma svih tih značajnih beznačajnosti za koje mislimo da ne možemo. ili još gore, da drugi ne mogu bez nas? O djeci i kućnim poslovima da ne govorim? Najveći komad života smo perilica, sušilica, kuharica, odgajateljica, učiteljica, dadilja, hodamo po jajima s partnerom ili smo kurva (vjerojatno nema žene koja to nije bar jednom čula u životu)...a tako malo smo upravo mi? I to u slučaju kad je sve dobro...i brak, i djeca i posel! Da mi je netko rekao prije 40 godina kaj me čeka kad odem u mirovinu, sigurna sam da bih taj čas ostavila sve (i djecu i muža i posel) i otišla u nepoznatom pravcu! Živit penzonerski život. Istina, tada bi me jebala egzistencija koja mi je sad zagarantirana! Ne moram više mislit oću li dobit manju plaću, oću li promijenit posao i opet se zajebat. kako ću prehranit djecu, kako ih podić na noge, kako udovoljit parnteru! Većina nas odradi taj dio i umjesto da to nazove pravim imenom (tlaka) mi to zovemo produktivnim životom! Ajme, što su nam ga namjestili. Od Marxa koji je rekao otprilike da je rad stvorio čovjeka, iako bih se ja više priklonila onoj izreci: rad je stvorio čovjeka a nerad gospodina! Da netko ne bi pomislio da se nisam naradila, pače...više od 40 godina, I u socijalizmu sam radila kao da je firma moja. Jedna moja potčinjena frendica mi je rekla da ja svršavam dok radim! Prilično me to ošinulo tim više što sam shvatila da je skoro pa istina! A onda odeš iz firme u kojoj si ostavio više od 30 godina svog života (10 sati dnevno) a da se niti ne osvrneš! Ima tome i četiri godine i ne znam koga ili čega bih se sjećala od tamo osim svoje ljubavi i drugog supruga? No, nešto me taj rad (više magla od posla jer svako šefovanje je to) ipak naučio? Naučila sam organizirati ne samo posao već u svoj život! Pa tako i danas organiziram svoj osobni život na svoje veliko zadovoljstvo! Ne bi vjerovali koliko je to bitno. Danas uživam jer imam cijeli dan...pa si mogu priuštiti dugotrajno pijenje kave ujutro i čituckanje i surfanje po netu do 11h! Ne moram imati nikakav honorarni posao jer mi je mirovina vrlo dobra (za naše prilike i odlična)! Nemam obveze prema roditeljima (oba su pokojna) a niti prema djeci jer imaju svoje obitelji a nit ne žive tu! A unučicu viđam rijetko tako da mi je ona začin za život! Sve u svemu, divan život! Toga obično postanem svjesna tek nekako kad na iskrica web blogu počnem čitati o tome kako je starost okrutna, kako žena koja je stara nema život, kako je izgled bitan i u starosti etc etc. Ja se u stvari, sve češće se pitam...kako sam uopće živjela tada kad sam morala svoj dnevni život svesti na vrijeme od 18-23h, a jutrom se ustajati prije 6h? Česti stereotipi o tome što je dobar a što loš život su nažalost stvar drilanja i odgoja? Od malena nas uče kako da se upregnemo i arbajtamo u ovom trulom kapitalizmu! Kako da se žena utegne i pritegne kako bi igledala zanimljivo nekom totalno nezanimljivom liku od svog supruga, šefa ili susjeda na brdovitom balkanu? Svaka čast ljudima (kao npr moj zet i kćer) koji imaju lovu i obrazovanje i jedva da su radili u ovih svojih skoro pa pol stoljeća u ovoj jebenoj državi! I baš ih briga kaj selo kaže! Novac je ipak taj koji određuje toliko toga u našem životu. Daje bezbrižnost, osobito ovako pod stare dane. Radila sam da bih živjela al nisam živjela da bih radila! Dobro je da više nit ne radim da bih živjela. sada naprosto živim! Zašto su i nadalje ljudima važni neki periferni znakovi (izgled, kosa, frizura, obleka, društveni status i kaj selo kaže) nikad nisam razumjela. Svi mi smo pomalo tašti i razumijem da volimo i mi svog konja za trku pokazat, ali jedno je dobra ambalaža a drugo je sadržaj. Ovdje se uglavnom uvijek raspravljalo o ambalažama a rijetko o sadržaju. Sve sam sklonija da skupu (ne zbog cijene, već zato što je pogubna za planet) ambalažu zamijeni negdašnja…staklo, pak papir, masni papir i sl. Tako je i ova naša ambalaža (prikazivanje prema vanjskom svijetu) nepotrebna pače, štetna! Jasno mi je da je ta naša ambalaža u stvari vapaj za čovjekom…da nas vidi, čuje…da nismo sami! Da parafraziram Alića: “Štovani, meni je sve jasno!”
p.s.
Ima jedino jedan "bug". U starosti sve znaš, ako još i možeš, super. Ali nemaš više volje za tolika sranja i sva ta “ispunjenja” trivijalnostima. Radije sjedim i ne radim ništa nego li da (kak bi to srbi rekli) “gluvarim”! Taj pojam tako dobro oslikava toliko toga što danas radi moderan čovjek u trci za (sa) samim sobom. Osta samo nedjelja (prokleta) a više nema nit Akija.

Link

u stvari, htjedoh samo malo pričati sa sobom, ali nekako niti to više ne umijem? neda mi se. postala sam totalno namćorasta...sama sebi dovoljna. svakim danom sve više napredujem. i znate kaj konstatiram...sve je više pokojnih...glumaca, pjevača, režisera, znanstvenika...općenito, važnih ljudi koji su mi nekoć nešto značili? dobro je da se priroda pobrine za nas...kako nam ne bi bilo teško otići? a mozak još uvijek radi, vijuge osobito s večeri krenu...nezaustavljivo!

https://m.youtube.com/watch?v=w0FApkKrv4U&t=92s

hvala wasy....i on je pokojni (arsen)! rade se još neda, al pitanje je koliko bu još (on je negdje oko polovice sedam banki)? a nije da sam loše, dapače...osim, ako se nekog samo zato što razmišlja može smatrati da je loše?

laku noć, bloški drugari!

https://m.youtube.com/watch?v=l0UxKW_eKC0

ojj :))

započinje sa onim što mi želimo započeti
svakome je to nekaj drugo

nisi valjda zginula?
a ja zakasnila?

n da, lijepo je da bude po našemu

al znaš varljiivo je..

ugoda je ugodna
bez daljnjega

al lako suviše lako prijeđe u lijenost :/
n da..
a onda i ono ne da mi se, pa zakaj bi ja to
pa ne moram i nije mi bitno itd
i to je nažalost istina
dakle nešto si treba naći
smiješno, ali da
neku zabavu ali kroz poluobaveznu
jer te to onda na kraju diže iz kreveta
onda i učmalosti nema
koja se jako lako potkrada

eh joj ošla si ?

a baš mi se laprda

daj
škicni i vidi da ima nekoga
mene :DDD
i vraćaj se
sutra buš spala :))

Otišla je...
Je otišla...

nikad ne treba zanemariti duh,- nekoga, vremena, teme
volim i dalje gledati, čuti, iskusiti nečiji duh
štono bi se reklo - kak ko diše
srećom pa mi je to i dalje interesantno
po tome nekak određujem, ocjenjujem, kaj ja znam
etiketiram si ?
ljude

i makar "sve Znaš" lijepo je biti i dalje znatiželjan

sve u svemu...vidim..porihtala si si :)
super
big (y)
i zapravo
drago mi je, fkt

Ja sam tek sad došla doma, bila na pici, spava mi se...laku noć

:)))
eto, noćni život ipak ide, nekak :)

zzzz zz

dakle...ti si našla nekakvu ne baš mirnu nirvanu....čestitam.
bok sara.

jutro, drugari!

doni, da sam poželjela sinoć neko društvo za razgovor, to bi sigurno bila ti! but...ošla ja načisto!

nekoć sam tu do 2 ure dreždila, a jutrom na posel! znam da se sjećaš tih divnih (ali napornih) vremena!

slažem se s tobom doni, da čovjek ako malo dulje nema volje za ništ i ako to ništ i radi, ode! mentalno, fizički i u svakom pogledu. osobito kad je solo. dosta ljudi koje znam su tako zglajzali...pretvorili se u ruinu. tanka je granica od posložit si život i ne jurit više za svakom blještavom igračkom i ne obadirat uopće? osobito su tome skloni muškarci. mi žene smo ipak neki prizemni tipovi, jebe nas prašina, paušila i sllične važne stvari. ako ništa, stalno slažemo (ili peremo) suđe, peglamo krpice i sl.

i jbm ja sam još uvijek znatiželjna. još uvijek hoću, mogu...ali na svaku treću! nekoć je to bilo na svaku. godine se pobrinu za pravu mjeru.

ma đuro, ovaj moj post je u stvari istovremeno izraz i zadovoljsva i nezadovoljstva! zadovoljna sam što sam konačno sve porihtala, a onda se nađeš u čudu...a kaj sad? cijelli život juriš, slažeš, orkestriraš...a onda vidiš da si ostal solo violinista! istina, zvuk violine još uvijek plijeni...ali rajše bi čul i neki piano...neko čelo da ti onak zagudi? ili truba da sve to rastjera. o saxu da ne govorim!

Jutreko !
Bilo mi te ugodno čitati...u puno toga se nađem...to je život nas koji smo živjeli!:-)

paučina je tam gore trebala bit!

jutro arapo! drago mi da si se pridigla...nadam se da je bolje ako već ne posve dobro! mi neke smo nepoderive, ni vrag nam nemre ništ. ali ipak, valja se čuvati i sačuvati. a nekak mi se čini da si ti isto jako životna. trebalo je živjeti dok je trebalo. i danas to činimo, ali ne pada mi više napamet da spijem pol litre crnog vina na čagici, plešem cijelu noć do 2 ure, sexam se do iznemoglosti, jedem slatkiše etc. općenito, pretjerivanju je sklona svaka žena koja ima neko svoje muško kojem se želi dokazati i pokazati. fala bogu, ima i njih takvih...željnih biti!

žene su općenito zahtjevnije nego muški! mušku upravo stoga brže i lakše propadnu, zapuste se, obloču i slično. nas održe vitalnim upravo ti često prizemni poslovi i potreba da smo svima (djeci, muškima) na usluzi. tako smo krojene. što je posve loše za nas, a nije loše za druge. iako u drugima najčešće nalazimo smisao i sadržaj. nekako se nikad nisam voljela bavit sobom, sebe sam uvijek nekako u trku. a onda sam skužila da je to najbolja briga...dobiš sve bitno. kad tad, ali daš si to. i nekako ti više nije bitno, iako ako ti netko to proba uzet ili ne dat, uf...jurnem i branim to svoje nešto! forca mi je imanentna. tome je bila svjedokom 13 let i moja lovačka pesa. nas dvije smo trčale...samnom! nije nit čudo da se umorih. sada malo šećem...pa sim pa tam. tako je ugodno, jer su me sve želje ostavile!

Sara....danas je prvi dan bolje.Jučer bum ostala ...nebum ostala i onda je onaj gore rekel da bi mu bez mene tu dole bilo nezanimljivo pa me još malo ostavil:-))))
Da....živjeti treba onda kada je za to vrijeme i sada je isto vrijeme i divim se da imaš volju..mada da sam ja u Zg isto bi otišla na plesnjak...to uvijek ali....sve drugo sam svela na nulu i to naravno nije dobro..no..nikad ne znaš kaj se more v ovome tjelu od 56 kg zbuditi.Nepredvidiv sam tip...more vraga biti :-)))))

idem sad na jedan kraći izlet...malo roštilja, malo toplica...dva dana taman! samo što dalje od mora. kako je u zagrebu lijepo zadnjih 15 dana...nigdje nikog! uživajte i vi, kako vam drago!

Uživaj i praf ti budi:-)

nek si ti nama ostala ovdje arapo, treba netko pospremiti blog i malo reda napraviti. a i cveće zaliti, pokoju dušu okrepiti i tak...sutra (ili tijekom dana) opet mala prozivka! nemoj da nisi tu?

Hahahahaha...mah..mah:-)

Dobra večer, sara!
Opet divan tekst, a koliko je tek života u njemu...

Čitam, i divim se!

Pogledala sam ti profil...
I našla par zanimljivih stvari...

- hm...kad čovjek dovoljno dugo živi na ovom svijetu, stekne samopouzdanje! osobito žena koja je dugo solo...možda mi je to najveća vrlina što mogu sve solo, ali i najveća mana? ne trebam ljude u svom životu, ali ih želim! još uvijek je to partner, moj muškarac, moj čovjek! -

Lijepo rečeno, i slažem se...

- tu gdje sam i sada...dobro mi je! možda mi se jednog dana ipak netko i pridruži...ljepše je povremeno hodati u dvoje! želim s nekim ostarjeti, makar ga i pomladila! -

I ovo je simpatično...:-)