HIPOKRIZIJA

još od Beča i Pešte! Koji je sveudilj proklamiran zadnjih 30 let. da malo dosolim jarcu i fly-u iako mi to nije nit na kraj pameti. Dugo sam se 90-tih godina pitala što je i tko kastrirao ovaj HR narod i građane HR (znam, reći ćete da prije se nije moglo, ali to je laž. moglo se isto kao i danas)? Moram priznati da nisam do danas našla jednoznačan odgovor, ali potvrda o kastraciji HR naroda stiže svakodnevno! Zadnja u vidu ovih nešto miljardi. Nema više ljudi ala Gotovac ili Supek! Zašto? Jeste li ovih dana čuli ijedan glas tzv "poštene inteligencije" ili nekih ljudi od formata (i zanata) da su imalo digli svoj glas protiv pljačke stoljeća? U moje doba, još u onoj "mračnoj" SKH uvijek je bilo onih koji su uredno šutjeli i klimali i onih drugih (jako malo) koji su furt rogoborili i tražili pravicu! Ne gledali samo svoj osobni interes već im je uvijek opće dobro bilo na pameti, čak i po cijenu vlastita gubitka. Znala sam 30 godina jednog takvog (osim sebe) koji je unatoč direktorskim i inim mogućnostima, ostao vjeran sebi i svojim idealima. Reče tada: nisam htio biti odvjetnik jer ne želim živjeti od tuđe nevolje! I razumijem da šutite neko vrijeme (rat, uništenje omraženog socijalizma etc), ali brate mili, 30 godina biti u šupku svuda i svagdje, nije lako! Istina, ta se rabota isplati i ljudi poput jarca i dan danas broje neke škude na ime prodaje svoje duše? Znaju i oni da pravda nije isto što i pravo, ali mene su upravo tako učili davnih sedamdesetih na mom faksu! I otada samo tako i mislim, da je pravda jednako pravu! i tako delam. tu sam gdje sam. dobro mi je jer sam mirna sa svojoj sviješću i savješću. ne moram čak niti u crkvu izmolit neki oprost ili što već. uvijek sam najprije polazila od sebe...što ja činim da bude bolje, drugačije? davnih 60.tih to reče i onaj slavni koji je stupio svojom nogom na Mjesec! koliko se vas pita što može učiniti za društvo, zemlju, domovinu? a što čini samo za sebe? znam, reći ćete...teško je. pa djeca, pa krediti, pa sredina, pa svi živi misle tako etc etc. nisu me nikad mogli u jaram, iako sam jarmala cijeli život. ali biti svoj ima strašnu cijenu. to znači da si sam na vjetrometini. i kad svi imaju neki zaklon, nekog rođu, ti si sam. ali, onda si i svoj gospodar. ne trebaš čak niti boga za oprost niti za pomoć! puno je teže tako, ali neopisivo zadovoljstvo životom kao kad izoreš npr cijelu njivu (nisam nikad al mi poznat osjećaj vlaltita znoja)! pravo je pitanje kome ili čemu ovih par slova? meni i opet meni. sve što činim činim zbog sebe. sve što činim drugima, činim i sebi. još od Beča i Pešte, sluge smo i slugani svima, pa čak i sebi. kad ćemo i da li ikad izdići se iz tog sluganstva, ovisi samo o nama? ona siva tvar služi mnogočemu ako pročitamo upustvo za uporabu? a možemo i po navici piti, jesti, prditi... sve što čini čovjek! ili bilo koja druga životinja. ja se ufam da se ipak malkice razlikujem i umišljam sebi da činim što mogu, a desit će se što mora!

Ovo mjesto je tako dobro! Ništa (i uglavnom nitko) me ne može iznenadit! No, meni je drago što ja mogu sama sebe još uvijek! Ali među mutavcima moraš bit...mutav!

jedna divna blogerica (kaže da joj više iskrica ne da pisat, valjda zato što nije premium) zahvalila mi na eseju o Sari! reče da sam se i u njeno ime oprostila od ljubimca i usrećila je mojim zapisom. jer je i ona svog nedugo izgubila. ima ljudi...ima ljudi! takvi su me uvjek "tjerali" da pišem. kamo sreće da i oni pišu?