HIPOKRIZIJA

Živim jednim mirnim (reklo bi se penzionerskim) životom, kakav i priliči ovoj dobi! Fizički, skoro pa bez greške, odvaljujem dnevnu rutu brojača koraka. Dobar je to izum, ne opterećuješ se kilometrima već koracima. Stimulativno. U prosjeku pet tisuća dnevno. Ponekad i sedam, deset, a bome poneki dan i jedva dvije tisuće. Hodanje je imanentno čovjeku a ne trčanje! No nisam o tome željela pisati. Miran život očituje se i u raznolikosti, iako bih skoro rekla da mi je dnevni događaj dana odlazak u nabavku u dućan? S obzirom na materijalnu situaciju, moj partner i ja si možemo priuštiti ponešto i van popisa! Dobar je osjećaj kad znaš da jedeš kvalitetno i ono kaj ti paše! To je izvor zadovoljstva u ovim letima, jer je ostalih izvora sve manje. Seks je sve manje neka ekstaza a sve više sjećanje na dobar osjećaj koji je nekoć proizvodio. Sada su orgazmi sve tiši iako još redoviti! Sjajno je to što još možemo i imamo s kim! Vidim ovih dana uglavnom ugrožene blogere koji vicevima pokušavaju odagnati nestašicu. Vlada nije donijela mjere protiv tih i takvih nestašica. Za svoju nejebicu morate se sami pobrinuti? U stvari, zadovoljna životinja uglavnom drijema. Moje više nema, ali zato gazdarica dremka. Svaki dan poslije objeda odem se ispružit na velikom bračnom krevetu (sa ili bez partnera) i pokušam odspavati ili odrijemati? Kažu da je zdravo pola sata! Ne uspijevam, ali se trudim…svaki dan iznova. Tako i sa mojom melankolijom uma i duha. Svaki dan pokušavam upogonit moj um sa nekom svrhom i razlogom! Uglavnom uspijevam, ali desert (ili šlagvort) uglavnom izostaje? Zašto? Zar je tako teško vodit smislene razgovore osim o vremenu, sexu, politici i ostalim tricama i kučinama poput: što ćemo danas jesti? Biće da se ne krećem u takvom svijetu? Davno sam spoznala da na iskrici neću sresti čovjeka s kojim mogu pričat o bitku! Viceve nikad nisam znala pričat a ne volim ih niti slušat? Oni su dokaz siromaštva duha. Imam tik do balkona nekoliko breza koje (osobito kad je vjetar) raspršuju sitne male čestice kojih mi je pun balkon. No, one me raduju! To breza pušta sveudilj oko sebe svoje male izdanke i tako se valjda održava na životu. Moj život me u mnogo čemu podsjeća na te sitne male letače? I ja se trudim cijeli svoj život rasprostirati se duž ljudi ne bih li doživjela uzvratni doticaj? Dodir kao poticaj je vrlo poticajan! Ako pak odgovor izostane, ako pak ta naša sićušna sjemenka ljudskosti odleprša ko onaj helikopter biljka i završi negdje u žbunu, nije propast svijeta! Imamo mi sanjari ljudska bića dovoljno sićušnih atoma za borbu. Prvi ešalon, pa drugi…i tako i nedogled. Eto, i ukrajinci konačno uspijevaju. Ne treba se obeshrabrit. Nije da se i ja ne smijem, ali ne vicevima. Moj dragi povremeno (po meni prečesto) pogleda Dva i pol muškarca! I glasno se smije! Ja se smijem tome kaj se on smije. Sretna sam zbog njega, ali pitam se čemu bih se ja tako smijala. Ups…jesam neki dan, jednom krasnom francuskom filmu i njihovom humoru. A smijem se i ovih dana nakaradi vozanja kraljice diljem monarhije i ne mogu doć k sebi od tolike ljudske gluposti? U stvari, ona me najviše nasmijava i rastužuje. Sva sreća da ovih dana ova hrvatska nakaradna svakodnevica je zamijenjena ovom engleskom! U moru sivila i mraka, jučer je zasjala jedna rečenica i misao jedne Indijke na upit o monarhiji i smrti! Gledajući svaki dan oko sebe, sve se više pitam hoću li svjedočit potpunoj propasti ljudskog uma? Buljenje po cijele dane u mobitel sigurno nije napredak. Drago mi je da sam danas pročitavši Vrbičin zapis vidjela da još uvijek ima ljudi koji nisu abdicirali od uma! Kakogod, ostavljam vas u šumu (vjetra) svojih breza. Mahune i faširanci! Digresija? Ne, samo prastara…use, nase i podase!

ah, zaboravih esenciju današnjih mahuna? abšmalcane su!

Čuj...se sam pročitala kaj si napisala ali..nemrem z ovak punim želučekom nikaj pametnoga napisati pa bum šutela...morem samo reći da su super abšmalcane mahune.......to nisam dugo jela..morti zutra...ajde bay:-))

Djevojčice ev neš
za tvoje vuho...

https://m.youtube.com/watch?v=_ZPcHSd1sUA

Ima i ona:
Use, nase i uzase,
pa eto materijala za širenja vidika koji su pomalo suženi u konfekciji jedne pjesme od Neki to vole vruće:
- Ona priča sve što već znam"

Bok arapo... Ti si uvijek dobrodošla bez obzira na koment! Moš ovdje i malo varit nakon ručka a i prileć... Wasy će poslat cmoksu...kud ćeš više?

Hvala na djevojčici, wasy! A i Arsen mi je onak baš po duši. Jedino kaj nedostaje je mladost o kojoj se priča? Ali, čitam okolo na vrbičinu blogu da te muči druženje? Eto npr upravo ovu subotu Udruga je imala tradicionalne djevičanske rođendane na Jarunu... Jelo se, pilo, gitare i pjesma, ples... Nije to bilo kao nekoć (i sam si vidio kak je to) ali družimo se i dalje! Važna je volja.

Bok Ilija! Baš sam te jučer htjela komentirat (ništa ružno, pače) al eto pretekao si me! Često te čitam i baš je dobro da si na blogu... Lijep ti pozdrav i... Sretna Nova godina (šala mala)!

Hahaha...ma Wasy je zajebant...pa našao mene za koju zna da me može cimat i da se neću ljutiti:-))

Pozdrav ...uglavnom pročitam tvoje zapise ako nisu predugi ,ali jedna riječ,"pače" me svaki put nasmije i zagolica da tebi i ostalima koji čitaju napišem jedan vic..kratki..brzinski,gotovo s nogu.
Dakle...povatali se patkica i pače .Došli to do ozbiljne situacije pa pače pita patku...hoćemo li.?
Da pače...procvrkuta ona.

bok dovla! lijepo te pozdravljam...a od sada će i mene ta riječ pače nasmijati, jer će me sjetiti na ovaj tvoj vic! e baš si me nasmijao!

Teatar apsurda! Da, tako bih mogla nazvati ovo mjesto! Dugo već nisam glavna glumica. Zima dolazi, valja se zaodjenuti i svojom stazom iti!