HIPOKRIZIJA

Ovaj tekst je trebao biti sastavni dio moje fotke objavljene jučer u povodu foto sessiona na blogu! Ali, odustala sam jer nisam željela pokvariti vam dobar osjećaj i zadovoljstvo koje je vladalo na blogu (izgleda da ipak jesam samim svojim pojavljivanjem na blogu?). I meni je neobično drago da sam većinu ljudi (žena) ugledala nakon dugo godina druženja i boravka na blogu! Iako sam valjda osoba koja je najviše ljudi srela uživo sa bloga i iskrice općenito! Ali nikad nisam ljude cijelina po izgledu a nisam dopuštala niti da to drugi čine meni. Sada kad je podvig iza nas (vas) ne mogu (kao i obično) ne reći par riječi o tome? Jeste li primijetili kroz život ljude koji vječno šute i nikad nisu u prvim redovima. Koji govore samo kad ih se prozove i pita. Koji rijetko imaju kaj za reći, koji često sami sebi mrmljaju u bradu. Koji rijetko čine prvi neku stvar, makar ona bila i odlična i ma koliko bili uvjereni da su u pravu? Koji nikad nisu na čelu nečega već pri začelju, ili u najboljem slučaju u nekoj zlatnoj sredini. Ali, kada svi krenu, eto i njih, obavezno su tu! Poslušnici i podanici. Oni su bili prvi hadezeovski birači na prvim višestranačkim izborima, jer su svi tada glasali za hdz. Nisu mislili svojom glavom, već kud cijelo krdo od naroda, tamo i oni. Pa se desila tridesetgodišnja tiranija jedne (uz svesvrdnu pomoć druge sdp-ovske stranke) jedne stranke. Pa opet su tako svi živi (mislim ovi koji se vode da žive a još više ovi kojih nema nigdje na popisu da plaćaju prirez al su uredno tu) glasali 20 let za Bandića! Jer, svi su to činili pa i oni (vi)! Pa svi nose neki komad robe pa onda svi živi potrče u neki shop kako bi i oni imali baš takav isti komad. Pa svi gledaju jedno te iste glupe HR serije i ne daj ti bože da ne znaš tko je ona faca iz supertalenta, života na vagi ili selu. Ne može ti se desit da ne voliš Halida ili Mišu, a još manje da ne znaš za Rozgu ili kakosezovebloomova mama? Tko je vidio istrčat sam na igralište i reć: ej, ljudi…to sam ja i ja tako mislim, ja tako delam…jer sam to ja! Ovdje sam na blogu 15 let (ej ljudi, to je strašno puno godina) a neke ljude nisam nikad vidjela do ovih dana. Moć čopora je nenadjebiva, valja brda i planine, rulja nosi sve pred sobom kao bujica…i onda trebaš samo ili biti u struji (matici) ili se spašavaj tko može! Malo karikiram, ali jasno je što je poanta. Ovih dana me blog podsjeća na onu famoznu: svi smo mi Mirko Norac! To što je Norac u međuvremenu osuđeni ratni zločinac, nema veze! „Svi“ ti koji su to uredno vikali, sad ih nema niti od korova? Glavno da smo se poistovjetili. Ko i oni kaj su nosili plinske boce po Zagrebu…a danas kad pitaš Medveda kaj su time šteli, nemaju pojma i prave se blesavi; tko ja? Ma ni u ludilu, ja sam ugledni građanin, pače ministar! Jer, onda su bili dio rulje koja ruši sve pred sobom, a danas je dotični uvaženi ministar! Uvijek sam se u životu nekako suprotstavljala struji. Sam protiv svih, bio mi je radni naslov svih mojih nastojanja u poslu gdje god sam radia. Uvijek mi je dobrobit pojedinca bila važna i smatrala sam da upravo pojedinac se treba izboriti za skupinu! Nažalost, obično je bilo tako da sam se izborila za skupinu, na svoju štetu jer sam se ja kompromitirala. No, ovaj naš balkanski prostor već tri desetljeća ne njeguje čovjeka već grupu, čopor, rulju! Što se više utapaš u sredinu, to se više držiš za slamku i ne utapaš! Tko je vidio biti soler i mislit svojom glavom kad čopor misli umjesto tebe? Tko je vidio biti individua. Osobito mi soleri, pa nama je nasušna potreba poistovjetit se sa istima ili sličnima. Dobrano sam 20 let osjećala kaj znači biti solo žena i samohrana majka! Društvo tako loše gleda na žene, osobito na takve koje žive solo i nemaju svoje „zaštitnike“ ma koliko ih dotični mlatio! Zbog tog osjećaja pripadanja sam prije deset let i otišla u jednu udrugu solera misleći kako ću tamo, sretajući solo ljude kao ja, manje biti solo? Brus! Jednako sam bila solo i tamo kao i drugdje. Naprosto ne uklapaš se, ili ne znaš, ili ne možeš /abdicirati od svog svjetonazora, uma i sl/ ili naprosto nećeš! Nije u pitanju prijezir, češće možda cinizam. Zašto bih ja morala biti kao oni? A zašto oni ne bi mogli biti kao ja? Pametniji, bolji, sposobniji, elokventniji, ljepši etc etc. Rijetko sam doživjela da su se ljudi meni priklanjali ma koliko bila u pravu. Jer, biti u pravu ne znači opstati i biti poželjan, osobito ne profitabilan. Većina u grupi gleda svoju dobrobit, skriva svoje nesposobnosti, slabosti…grupa im daje moć i snagu koje nemaju! Normalno, pri tome je poželjno ne isticati se, ne biti previše pametan niti sposoban, onak…ne talasaj i ne kvari prosjek! Možda svi ti i bi ponekad zatalasali, ali…nije zgodno, nije pristojno, nije uputno, ne donosi korist, samo šteti etc etc. Tko je vidio plivati uz struju…ovako je lakše, pustiš se niz struju i nosi te kolotečina osrednjosti. Zašto ovo pišem danas? Možda zato što sam kao i uvijek svoja i ne reagiram kad svi reagiraju, ne keljim svoje fotke kad svi to rade, već sam ju davnih dana zalijepila na svoj profil, na blog i time riskirala da me većina kinji, kudi, pljuje, omalovažava, ismijava i sl. A da pri tome nisu bili kadri isto to učiniti? I zašto ovo pišem, kad ćete vi i dalje činiti isto kao i do sada! Zbog sebe, jer da ne reagiram na ponašanje grupe (koja je uglavnom kontra pojedinca a ne u zaštitu pojedinca), ne bih bila sebi vjerodostojna. Ok, treba neki put i prešutit. Ošla je brkata i da vam nema meije jedva da bih mislila da sam na blogu? Nema sučeljavanja mišljenja, jer nitko niti nema mišljenje! Svi klize niz dlaku jedni drugima, licemjerno plješću i ostavljaju lajkove (iako nismo na fejsu). Nema razgovora jer ljudi ne znaju razgovarati, osim ako se ne svađaju ili jedni drugima vire iz dupeta? Najbolji je blog kad se lijepe sličice! Tada smo svi lijepi, dobri, sretni, berićetni! Moš mislit! Eto, i ja sam pokvarila taj dojam sreće i sklada na blogu, ali zato ovaj „ispravak“ netočnog navoda u vidu zapisa koji će malo pojasnit moje pojavljivanje „kad i svi živi“! Znam, bilo bi profitabilnije da sam odšutjela, ali vi ste navikli da ja u kupe a vi u špade! Treba ipak biti vjerodostojan i ne iznevjerit sebe, a druge hoćemo…kad-tad! Ipak je važno da smo svi sretni, vi onakvi, ja ovakva. I ja ovakva javno kažem, drago mi je da sam vas vidjela i malo proširila svoj dojam o vama. Ili ga potpuno fulala…nebitno. Čovjek ima lice i obraz i valja ga pokazat, ako treba i postavit za drugi šamar? Ali prvenstveno je čovjek misleće biće koje u ovim letima treba imat svoje ja i ne ovisit o mišljenju drugih. No, živjeli vi meni, vječni oportunisti! Ima mjesta za sve, unatoč i uprkos A.G.Matošu?

A.G.Matoš:

“O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
………”
Antun Gustav Matoš

Jedan od najvećih dijelova života
je kada vas dočekaju
trenuci koji vas učine sigurnim
da ste
tamo gdje vam je suđeno biti.
Bilo mi je suđeno biti na ovom divljem vjetru.
― Alice Tyszka

Ove se izreke zapravo referiraju na knjigu Clarisse Pinkola Estes: - Žene koje trče s vukovima.-

Sara, ovako kao u ovom citatu ja sam živjela cijeli svoj život.

Ali mislim da ti to itekako možeš razumjeti.

Citat je inače iz mog zadnjeg posta.

ljepši mi je bio blog sa slikom ;))

Ma Saro,stvar je puno jednostavnija nego sta je ti silom želis prikazat..Čula si za onu "poslije jebanja nema kajanja"..
Objavila si tom "turnusu" svoju sliku i sad pizdiš,s oprostenjem.
Vašar tastine si ti napravila svojim gađenjem ekipe koja se pokazala.
Jbg...žensko si,dobro držeće,pa te zagolicalo.
A ovo sve ostalo sta pišeš.."uzalud si krečila"..
Ugodan dan .

Da Lana, suglasna sa konstatacijom".. Da sam tamo gdje mi je suđeno biti... "

Ema, i meni se onaj blog više svidio al ponekad treba na glas reći ono o čem inače šutimo! A meni je blog skoro pa jedino mjesto gdje mogu pričati (iako obično samo sa sobom) o društvu u kojem živim, ljudima koji me okružuju...ako ništa čujem na glas to što govorim!

Dovla, znam da znaš... "svi gledamo isti svijet Al ne vidimo iste stvari"

a ti sara stvarno od obične zezancije napraviš paradu.

Barem sam ja tako doživjela slike na blogu.

Bilo je zabavno i ništa ispred niti iza.

Sara, nisam mislila fatalistički.

Nije nam zapravo ništa suđeno, život kreiramo sami.

Mislila sam to da ja sam shvatila da sam takva da ću uvijek stajati na tom divljem vjetru, jer je to moj izbor.

Mogla sam izabrati drugačije. Biti ušuškana u jednu konformističku sigurnost, ali u njoj bih se ugušila.

I da ne budem krivo shvaćena. Svi smo socijalna bića, a i socijalizirana, i kontaktibilna, pa tako i ja.

I stvarno se volim družiti, vidi se i na postovima.

Ali ako čovjek podigne svoj glas u ime nečeg što je drugačije od većine, stajati će na tom divljem vjetru.

I samo mora znati da li je dovoljno snažan da ostane pri svom izboru.

A ako nešto iz prošlosti s nekim nije išlo kako treba, možda te dotični nije niti bio vrijedan.

Može bit, pogni? Btw sjećaš se sigurno, kak ti veliš, "parade" koju je na blogu prije cca 5 godina upriličila grupa žena...isto ovako čoporativno fotke s gaćama na glavi i tako ih se zredalo jedno desetak! Nisam u tome sudjelovala jer za mene to nije bila zezancija već ismijavanje? Ovo jučer mi nije bila zezancija jer ne vidim kaj ima zezantsko ako ljudi objave svoju fotku na blogu? Meni je to dugo već normalno, iako blog u osnovi ne služi za objavu fotografija (ima dobar sajt ptičica za fotke) jer na blogu se piše (sama riječ blog ima određeno značenje) no posve razumijem da ljudi ponaosob žele ponekad objavi neku fotku, pa i svoju! Meni sve što je čoporativno je problematično? I to je sav problem, barem ga ja tako vidim i u tom smislu sam apostrofirao jučerašnji foto sesion!

Opet suglasna lana jer nisam mislila u doslovnom (fstslističkom) smislu... Ali ima nešto i u predodređenosti (ili kismetu ili dnk...nije bitno ali nije sve niti slučajnost)

Ok, slažem se kismet, postoji to, ali opet i mi sami određujemo do neke mjere, kako ćemo se prema tome postaviti?

A glede prošlosti, Lana, sve što činih, činih radi sebe! Dakle, ja sam bila vrijedna neke činidbe... Pa tako ako sam nekog voljela činila sam iz ljubavi... Ma kud me to odvelo ili dovelo! Često kažem, nije bilo vrijedno... Ali ne druga osoba(partner) već moj čin mene. Meni je važno da ja činim što mogu i trebam u partnerskom odnosu a svatko drugi sam sa sobom nosi sebe! Jer, za ljubav je potrebno dvoje a i partnerstvo je u dvoje. Nažalost, mnogi ljudi unatoč godinama i iskustvu života u dvoje, u stvari ne znaju živjeti partnerstvo?

Stvarno iz buhe radiš slona i vidiš ono tko nitko ne vidi.
I moja slika je bila već na iskrici, bila je i na blogu, samo je se ti očito ne sjećaš.
Moje ime i prezime i adresa vukla se po blogu. I to je sporedno.

Slike od svih koji su objavili ovdje- smo već vidjeli.

Daješ si na važnosti gledati ono čega nema.
Ako netko vrijedi kao pojedinac soler, onda vrijedi i za svoju obitelj, vrijedi za svoju ulicu ili selo, vrijedi za svoj grad i za svoju državau i za ovaj svijet.
Biti dio nečega, pripadati nečemu nije negativna osobina kako je ti želiš prikazati, nego naprotiv.

Nemoj meni prodavati fore o svojoj uzvišenosti glede iskrice.

Ne znam da li je išta slučajnost?

Jedna prijateljica rekla mi je:

U životu

Ili smo upravljani...

Ili vođeni...

Pod ovim drugim mislim na intuiciju i možda neke dobre sile Svemira. A pod prvim, mislim da je jasno na što se aludira.

p.s. i ja sam se sliknuo s gačama na glavi. I glava mi još uvijek na ramenu.
I baš me boli ona stvar što ti o tome misliš- vezano za političku pozadinu objave slika s gaćama na glavi.

- glede prošlosti, Lana, sve što činih, činih radi sebe! Dakle, ja sam bila vrijedna neke činidbe... Pa tako ako sam nekog voljela činila sam iz ljubavi... Ma kud me to odvelo ili dovelo! Često kažem, nije bilo vrijedno... Ali ne druga osoba(partner) već moj čin mene. Meni je važno da ja činim što mogu i trebam u partnerskom odnosu a svatko drugi sam sa sobom nosi sebe! Jer, za ljubav je potrebno dvoje a i partnerstvo je u dvoje. Nažalost, mnogi ljudi unatoč godinama i iskustvu života u dvoje, u stvari ne znaju živjeti partnerstvo? -

Evo tvoj citat.Potpuno se slažem. I ja sam u ljubavi činila po svom srcu pa na kud me odvelo. Na kraju me je ipak uvijek dovelo tamo gdje najviše i najbolje pripadam - natrag k sebi samoj. Pa bila bez partnera ili s njim moje srce neće biti usamljeno. Toliko je lijepih stvari na svijetu, i nije partner tu da mi bude kompenzacija za išta.

I bolje je biti bez partnera nego s onim koji ne zna živjeti partnerstvo. Takvo je općenito moje iskustvo
.

drago mi je pogni da si me "natjerala" da s moba odem na lap! pa ću citirajući tebe, odgovoriti ti:

"....Daješ si na važnosti gledati ono čega nema.
Ako netko vrijedi kao pojedinac soler, onda vrijedi i za svoju obitelj, vrijedi za svoju ulicu ili selo, vrijedi za svoj grad i za svoju državau i za ovaj svijet.
Biti dio nečega, pripadati nečemu nije negativna osobina kako je ti želiš prikazati, nego naprotiv...."

Vidiš draga, ja nisam imala potrebu doći k tebi doma (na tvoj blog) i prodavati moj svjetonazor u kojem obitelj, vjera, domovina i slične vrijednosti nemaju baš neku vrijednost! ja nemam ništa protiv da su to tvoje vrijednosti i svjetonazor, ali zašto ti imaš protiv mojih? meni stvarno selo, grad i slični čopori ne znače ništa ako mene kao građanina i pojedinca dotični konglomerat (skupina, čopor ili kako hoćeš) gazi, ne dopušta mi moje slobode kako da mislim i sl. ni meni nije pripadati negativna osobina, ali samo pripadati nekoj grupi (čoporu) i to držati kao vrhunaravnu veličinu i doseg, nije moj đir! tvoj očito jest...i budi bez brige, neću ti doći doma i nositi plisnke boce, križeve i slično kako bih te uvjerila u neka moja vjerovanja. ja njih prakticiram doma i ponekad ovdje na blogu, mom plaćenom prostoru! dobro si došla dok god ne vrijeđaš i iznosiš svoje mišljenje, koje btw nikog ne obvezuje! kuiš?

danas smo negdje oko 13 sati otišli do Poljanica (plešivičkih) opaliti jedno sat i pol do Oštrca, nešto kraće za nazad.
I začudo.
Grupa ljudi (i mi grupa ljudi) ko u priči. Ljudi se čoporativno druže.
Sljedeći vikend putujem- čoporativno. I svi se prilagođavamo jedan drugom. I tempo i trasa.

I garant je to polički uvjetovano.
Ili zato što smo čopor, to ne valja.
E valja, jer se s nekima znam od pelena.. znači vrijedi.

I dok je god i moje ponašanje tema tvog bloga, pisat ću.
Možeš me blokirati.

meni je vrhunaravni...čovjek! individua koja je sveta krava...ali svaki čovjek a ne onaj koji mi paše po vjeri, boji, sex orijentaciji i sl. istina, mnogima daleko kuća bila, ali da mi dođe na vrata, otvorila bih, pomogla i otpravila! jebi ga, takav sam samotnjak oduvijek bila, ali više pomoglna mnogima nego mnogi koji to čine deklarativno! to su suštinske razlike i zato u mene nikad nećeš vidjet npr gaće na glavi, barem ne javno! a o tome što tko misli i o meni zabole me! ja sam ipak sebi središte svemira a sve drugo i svi drugi su ipak samo...sateliti!

ne znam zašto si zaključila da ja nisap prošla čoporativnu inicijaciju...u planinarima, u vrtićima, u školama, u udrugama, u brakovima...ma svašta sam ja bila i mogla. jedno je što radiš (npr u obitelji kaj moraš zgutat od tazbine i sl ili od vlastite djece) zato što to moraš a drugo je što to radiš jer želiš! ja više nisam dio nikakvih čopora zato što mi to ne paše. sve sam bliže mojoj dragoj glumici M. Strep:

"Više nemam strpljenja za neke stvari, ne zato što sam postala arogantna, nego jednostavno zato što sam došla do točke svog života kad ne želim rasipati svoje vrijeme na nešto što mi nanosi bol ili mi nije ugodno.

Nemam strpljenja za cinizam, pretjeranu kritičnost ili prohtjeve bilo kakvog oblika. Izgubila sam volju udovoljavati onima kojima se ne sviđam, voljeti one koje mene ne vole i nasmješiti se onima koji mi ne uzvraćaju osmjeh."

Nismo ti vidjeli gaće na glavi javno, ali smo čitali o tvojim orgazmima i veličini organa s kojima si se seksala.
Ajme glume morala.

a kad smo kod planinarenja u grupi, jesi li primijetila pogni, da grupa ima različite jedinke i da se uvijek grupa mora prilagođavati onima najsporijima? sumnjam da baš oni najbrži uživaju u takvom hodu i šetnji? prilagođavala sam se...partnerima, obitelji, djeci, kolegama...no more! sada koračam sama svojim korakom!

pogni, u čemu je problem u mojih tucet orgazama i 15 godina nakon objave? znam, nije baš dostižno pa se zato i pamti! a glede veličine, nisam nikad bila njome impresionirana. možda ti to projiciraš neke svoje tajne želje?

Lana, intuicija mi je jako važna i mislim da mi pomaže i koristi u životu! samo treba osluškivati.

meni je žao, pogni što ti imaš problem što ja pišem o svom sexu. meni sex nikad nije bio problem. ne samo u pisanju. na koncu, koliko bismo bili siromašniji da davno, dok su još puritanci stolovali evropom, David Herbert Lawrence nije napisao svoj uradak "Ljubavnik lady Chatterley"

Stvarno mi je bolje da prešutim, jer ono što bih ti napisala, sigurno ti se ne bi svidjelo.
Budi sretna u svojim koracima.
Ajd bok.

baš sam i ja tebe htjela pozdraviti, pogni! odvikla sam se od ovih i ovakvih besjeda! više djecu ne odgajam, a unučica mi je gotovo pa nedostupna (sad će to škola činit) tak da...bok!

eto, uočila sam jednu zajedničku stvar...obje smo napisale bok (a ne bog) što je za mene vidan napredak u budućnoj komunikaciji?

Pogni, iskreno, a bez uvrede, moraliziraš bespotrebno.

Već si to i na Uninom postu radila kad je pričala o svojoj ljubavnoj situaciji.

I ja sam pričala o orgazmu kao pojmu i kao fiziološkoj reakciji i jasno je kao dan bilo da sam ih doživjela.

I to vrlo različite, po intenzitetu i trajanju.

I druge žene su bez srama pričale o tome.

Ajd Lana, nemaš pojma o čemu se radi.
Mene zaobiđi.

A ti Pogni samo planinariš?

Ne znaš kaj je orgazam ili dužinu one stvari s muškarcima s kojima si bila??

Daj, pliz!!

Ti si svetica??

Pogni, vidim što pričaš po postovima.

Niti meni niti sari ne treba odvjetnik.
I jednoj i drugoj nam čisto dobro ide.

I jedna i druga se bodemo na blogu i bilo bi neobično da nije tako.
tako da ti Lana produži dalje.
Nema ti ovdje materijala za tebe.

I otkud ti ideja Pogni, da ja ne znam o čemu pričam???

Puno ja toga znam što ti ne znaš da znam, jer šutim o tome.

I o mnogim ljudima na Iskrici znam daleko više nego što itko misli.

Samo što radije šutim, jer ovdje se je bolje ponekad napravit malo gluplji nego što jesi.

Nego pravit se pametniji nego što jesi.

onda šuti i dalje o tome što znaš.
Mene zaobiđi.

Ne želim se ja kačit s tobom Pogni, niti Sari treba odvjetnik.

Ali činjenica je da većinom na postovima moraliziraš.

To su i ti drugi rekli, očito su primijetili isto što i ja.

Ok, zaobiđem te.

Meni kad nešto kažu, ja uvijek poslušam.

Inače, vrlo sam poslušna.

Sara izdvojila bih dva citata vezana uz Meryl Streep:

- Više nemam strpljenja za neke stvari, ne zato što sam postala arogantna, nego jednostavno zato što sam došla do točke svog života kad ne želim rasipati svoje vrijeme na nešto što mi nanosi bol ili mi nije ugodno. -

- Izgubila sam volju udovoljavati onima kojima se ne sviđam, voljeti one koje mene ne vole i nasmješiti se onima koji mi ne uzvraćaju osmjeh." -

Meni s vremena na vrijeme gore nabrojano strašno dosadi.

Onda uzmem metlu i napravim čistac u svom životu.

Pa mnogi ljudi pomisle da sam najednom postala arogantna.

Naravno, ne mogu drugi ljudi očitati procese koji se u meni duže događaju.

A meni se nekad jednostavno ne da objašnjavati.

Lano, drago mi je da ste ti i pogni riješile vaš prijepor! umiješam se i upozorim na svom blogu obično one blogere koji vrijeđaju druge, ali čini mi se da ovaj put nije bila nužna moja intervencija! a i nisam non stop ovdje na blogu.

ovo si dobro rekla, nekad sam bila fajterica ali sada mi se više neda objašnjavati! uzmem svoje krpice i odem u svoj kutak! eto, sad ću npr odigrati svoj pasijans koji me jako zabavlja, rekreira i relaksira! nisam uvijek bila takva, sve u svoje vrijeme. uopće me više ne pere ego niti da moram biti u pravu. to najbolje vidim sada u ovoj mojoj vezi koja je na izdisaju...ne diraju me (ili me sve manje diraju) neke stvari koje nedugo prije jesu. žao mi je što je tako (jer tada je jasno da nam nije više stalo) ali s druge strane sam sretna! i ponosna na sebe...ne kačim se više na tuđe pizdarije i gluposti! trebalo je puno vremena proći da dođem do ovoga. uf...nekako sam tužna jer to znači da sam prilično ošla, ali s druge strane...sretna sam što je tako! gotovo pa ravna crta...skoro ko budhini mudraci? ha ha...malo si laskam! ajde uživaj lano i laka ti noć (daleko sam još od spavanja ali danas sam previše bila na blogu)!

Drago mi je da smo se razumjele.

Ugodan ostatak večeri:)