HIPOKRIZIJA

Idemo upotrijebiti moć naše mašte da zajedno stvorimo san, znajući da je to san.

Zamislite da ste u ogromnom trgovačkom centru gdje postoji na stotine kino dvorana. Gledate oko sebe kako bi vidjeli što se prikazuje i primjećujete film sa svojim imenom u njemu. Nevjerovatno! Ulazite u kino i unutra nema nikog osim jedne osobe. Vrlo tiho, pokušavajući da ju ne uznemirite, sjedate kraj te osobe koja vas čak i ne primjećuje, svu svoju pažnju usmjerila je na film. Pogledate na platno i kakvo iznenađenje! Prepoznajete svaki lik u tom filmu – svoju majku, svog oca, braću i sestre, svoje voljeno biće, djecu, prijatelje… Onda ugledate i glavnog junaka u filmu – vas!

Vi ste zvijezda filma i to je priča o vama. A ta osoba pored vas pa to ste također vi, gledate sebe kako glumite u filmu. Naravno, glavni junak je upravo onakav kakvi vi vjerujete da ste, a tako je i sa svim sporednim likovima jer vi znate tu priču o sebi. Poslije nekog vremena, osjećate kako vam je pomalo dosta svega ovoga čemu ste upravo prisustvovali i odlučujete otići u drugu kino dvoranu.

I u ovom kinu je samo jedna osoba koja gleda film i ni ona ne primjećuje kad sjednete pored nje. Počnete gledati film i prepoznajete sve likove, ali vaša uloga ovog puta je sporedna. Ovo je priča o životu vaše majke i ona je ta koja gleda film usmjerivši na njega svu svoju pažnju. Onda shvaćate da majka nije ista ona osoba koja je bila u vašem filmu. Princip na koji ona prikazuje sebe potpuno je drugačiji. Riječ je o načinu na koji vaša majka želi da je svi vide. Vi znate da to nije istinito. Ona jednostavno glumi. Ali onda shvaćate da je to način na koji ona sebe doživljava i to je neka vrsta šoka za vas. Zatim primjećujete da lik koji ima vaše lice nije ista osoba koja je bila u vašem filmu. Kažete sebi: “Ah,to nisam ja”, ali sad možete sagledati kako vas vidi vaša majka, što misli u vezi vas, a to je daleko od onoga što vi mislite o sebi.

Onda uočite lik svog oca i kako ga vidi vaša majka, a to se mnogo razlikuje od onoga što vi vidite. Potpuno je izvrnuto, kao i njeno opažanje svih drugih likova. Vidite način na koji majka vidi vaše voljeno biće i čak se pomalo naljutite na nju. “Kako se usuđuje!” Ustajete i izlazite iz dvorane.

Idete u sljedeće kino i tamo se prikazuje priča o vašim voljenima. Sada možete uočiti da način na koji vas vaši voljeni doživljavaju i taj lik je potpuno drugačiji od onog koji je bio u vašem filmu ili onog koji je bio u filmu vaše majke. Shvaćate način na koji vaše voljeno biće vidi vašu djecu, porodicu, vaše prijatelje. Možete pratiti kako osoba koju volite želi prikazati sebe, a to se razlikuje od onoga kako je vi vidite.

Onda odlučite otići na prikazivanje filmova vaših prijatelja, vaše braće i sestara i otkrivate kako svi u svojim filmovima “iskrivljuju” likove.

Nakon što ste odgledali sve te filmove, odlučujete se vratiti u prvu dvoranu i ponovo vidjeti vlastiti film. Promatrate sebe kako glumite, ali više ne vjerujete ni u što, niste više sigurni u vlastitu priču jer ste shvatili da je to, ipak, samo priča. Sada znate da je to što ste glumili cijelog života zaista bilo bespotrebno jer vas nitko ne vidi onako kako biste vi željeli.

Jasno uočavate da svu dramu koja se odvija u vašem filmu zapravo nitko oko vas ne primjećuje. Očigledno je pažnja svih usmjerena na vlastite filmove. Ljudi čak ne primjećuju ni kad sjedate kraj njih u njihovom kinu! Glumci su svu pažnju usredsredili na svoju priču, a to je jedina stvarnost u kojoj oni žive. Njihova pažnja je toliko zauzeta osobnom tvorevinom da čak ne opažaju ni sopstveno prisustvo – prisustvo onog tko promatra njihov film.

U tom trenutku za vas se sve mijenja. Ništa više nije isto, jer sada razumijete što se zaista događa.

Ljudi žive u svom svijetu, u vlastitom filmu, u svojoj priči. Oni ulažu svu svoju vjeru u tu priču, i ona je za njih istinita, ali to je relativna istina jer nije istina za vas. Sada možete vidjeti da se sva njihova mišljenja o vama tiču lika koji živi u njihovom filmu, a ne u vašem. Onaj kome sude umjesto vas je lik koji oni stvaraju. Šta god ljudi mislili o vama zaista se tiče samo slike koju oni imaju, a ta slika niste vi. U ovom trenutku jasno je da vas ljudi koje najviše volite zapravo ne poznaju, a ni vi njih ne poznajete.

Jedina stvar koju znate o njima je ono što vjerujete u vezi sa njima. Upoznati ste samo sa slikom koju ste stvorili, a ona nema nikakave veze sa stvarnim ljudima. Mislite da dobro poznajete svoje roditelje, bračnog partnera, svoju decu i prijatelje vrlo dobro. Istina je da nemate pojma što se događa u njihovom svijetu – što oni misle, što oni osjećaju, o čemu sanjaju.

Onda dolazite do zaključka da ne znate čak ni sebe, jer ste toliko dugo glumili da ste postali majstor u pretvaranju da ste ono što niste. Sa sviješću o ovome uviđate koliko je besmisleno reći: “Moja voljena osoba me ne razumije.”

Nitko vas ne razumije. Naravno da vas ne razumiju. Čak ni vi ne razumijete sebe. Vaša osobnost se neprestano mijenja, od jednog trenutka do drugog, u skladu s ulogom koju igrate, u odnosu s drugim likovima u vašoj priči, u skladu s načinom na koji sanjate u to vrijeme.

Kod kuće, vi imate neku svoju određenu osobnost. Na poslu, vaša osobnost je potpuno drugačija. S vašim prijateljima se ponašate na jedan način, a s prijateljicama na drugi. Ali čitavog života ste unaprijed donosili zaključke da vas drugi ljudi poznaju vrlo dobro i kad oni ne naprave ono što očekujete, vi to shvaćate osobno, reagirate bijesno i koristite riječi da stvorite mnogo sukoba i drame ni za što.

Sada je lako razumjeti zašto postoji toliko sukoba među ljudima. Svijet je naseljen miljardama sanjara koji NISU SVJESNI da ljudi žive u vlastitom svijetu, sanjaju svoj san. S točke gledišta glavnog lika, koja je jedina točka gledišta, sve se vrti oko njega. Kad sporedni likovi kažu nešto što ne odgovara njegovom uglu promatranja, on se ljuti i pokušava obraniti svoj položaj. Želi da sporedni likovi budu onakvi kakvi on želi da budu, a ako nisu takvi, on se osjeća uvrijeđeno. On sve doživljava osobno. Sa sviješću o ovome možete doći do rješenja, a ono je vrlo jednostavno i logično: ne shvaćajte ništa osobno.

Jednom kad uvidite da ništa što oni kažu ili rade nije zbog vas, nije važno tko o vama širi glasine, tko vas za nešto krivi, tko vas odbacuje ili se ne slaže s vašim stajalištem. Nijedan trač ne utječe na vas. Čak se ne trudite braniti svoj kut gledanja. Jednostavno puštate da psi laju, a oni će zasigurno lajati i lajati i lajati. Pa što? Što god ljudi rekli ne utječe na vas jer ste otporni na njihova shvaćanja i emocionalni otrov. Otporni ste na grabljivice, na one koji koriste trač da povrijede ostale ljude, na one koji žele iskoristiti druge kako bi sebe povrijedili.

Ne shvaćajte ništa osobno – poruka je koja predstavlja odlično pomagalo za interakciju s pripadnicima vaše vrste, između ljudi. I to je karta koja vas vodi pravo u osobnu slobodu jer više ne morate upravljati svojim životom prema mišljenjima drugih osoba.

To vas istinski oslobađa! Možete raditi što god poželite, znajući da što god uradite nema nikakve veze ni s kim osim s vama.

Vi ste jedina osoba koja treba brinuti za priču o vama samima. Svijest o tome mijenja sve.

SJETITE SE, SVIJEST O ISTINI JE PRVI KORAK DO OVLADAVANJA SOBOM, A TO JE ONO ŠTO UPRAVO SADA RADITE. Podsjetili ste se što je istina.

Sad kad razumijete ovu istinu i kad ste svjesni, kako više išta možete shvaćati osobno? Jednom kad razumijete da sva ljudska bića žive u svom svijetu, u sopstvenom filmu, u snu, ovaj sporazum je pravi zdrav razum:

Ne shvaćajte ništa osobno.

Don Miguel Ruiz, odlomak iz knjige “Peti sporazum sa samim sobom”

danas sam sklopila sporazum sa sobom da neću (kao ni obično) gledati tekmu već ću npr ovo ponovo pročitati! nije lako, ali riječi su još uvijek jedini najprecizniji način sporazumijevanja u našoj vrsti!

a sutra bum hitila jedan blog pod nazivom: etimologija pozdrava bok za mog frenda! iritira me kad skoro svaki dan (i to samo na hrt-u dok druge tv postaje to prevode kako treba) u prijevodu filmova, uglavnom s engleskog ili nekog drugog jezika, pozdrav pri dolasku ili odlasku, prevodi: bog????? to uopće nije u duhu hrvatskog jezika, a osobito ne ovog središnje hrvatske ponajviše zagreba? ovdje je normalno da se kaže: bok! na koncu, poznati su pozdravi diljem naše obale sa ciao (ćao), adio i sl pa nikom ne pada na pamet to prevesti sa bog? no o tome ću sutra, jer smo moj frend zagrepčanec u par koljena i ja uz kavu već raspravili tu temu danas!

Nikad ti dojdek neće reći, u pravu si, dakle, borba s vjetrenjačama...osim toga oni i promoviraju boga na taj način, pa jednim udarcem ubiju dvije muhe, a meni se diže kosa na glavi na jedno i drugo.

a ja sam ak ti se da, škicni, napisala objašnjenje kod dežurne ministrantice
o proteklim temama

a misim da budem i o još jednoj lady
al mislim da sam tam na ignoru
jer napisala je takvu zbrčku, iako je htjela nešto drugo reći, al eto nedostatak kisika valjda, pa vijuge ne rade kak se spada

Bok đusi...i mene živcira al bit će zanimljivo pročitat sutra kolko tek druge živcira to kaj nas živcira ha ha? Ja ću probat napravit usporedbu koliko je to "bok" i "bog" različito kao npr da na arapskom kad nekog pozdravljam kažeš "allahu akbar"(većina bi se kod ovog smrzla, jer to izvikuju džihadisti al u stvari samo znači 'bog je velik, veći") ili "selam" što je samo pozdrav(mir s vama)!

Bok dona... Uf gledam malo produžetak i taman kad sam "obrađivala musliće" dobili smo gol?

Idem vidjet lady, nadam se da neću opet nešto propustit?

ok, a sad kad sam tam rastresla zbunjoze i nebuloze da vidim kaj ti veliš :)

o da, ne bih niti ja bolje! jer, znaš kaj...ja sam taj zapis tj komentare pročitala nekoliko puta. i fakat je spika bila onak leđero...kao ping pong...ja tebi ti meni! jarac je parirao na moje opaske, ja na njegove...tu i tamo smo malo zašli u jedanaesterac, ali ja sam ga opomenula (npr mala, teta, sredovječna i tak)...pa i ti. posve na mjestu! kak veliš, bez uvreda bez ičega. istina, jarac mi je u jednom trenu digao živac (igrala se taj dan tekma i mi smo pobijedili a napisao je na blogu otprilike da je sritan "....hrvatski narod i oni koji hrvatsku vole..." nekako, iz toga se dalo zaključit (moja proizvoljno tumačenje njegovih riječi) kao da mi ostali, koji ne gledamo nogomet...ne volimo hrvatsku jer nismo sretni kaj smo pobijedili? malo diskutabilna objava na koju sam ja reagirala (otprilike, pa ne voli se hrvatska nogama već .....)...i opet jarac pika da sam ja nesritna (tumačim, pa nit volim hrvatsku), pa mi servira tompsona, da imam alergije na njega...ja opet odgovaram...i upozoravam ga da mi je dosta...da se makne...ali ulijeće dovla sa svojim "izmišljenim" mojim riječima..pa ga ja prozivam i kažem da laže (jer nije istina da sam napisala to što je on napisao).i tada počinje vrijeđanje (dvola, meiija, kjele, cyber) poznata škvadra od nekad! eto, tako je počeo rat na mom otoku! čitala sam toliko puta sve to i pokušavala naći nešto uvredljivo, ali samo je rasprava na rubu nekog fajta do kojeg nije niti došlo! sve u svemu, jako benigno i simpa i drago mi je da se niti niti ti naljutila jer su i tebe "oprali" . neće me nitko uvjerit da je usporedba s rotvajlerom nešto "kamilično"?

i puca se znači da smo pobijedili...bravo dečki!

ovo je već uspjeh...dobiti višestruke svjetske prvake! ali nije moj već HR nogometne reprezentacije..bravo još jednom. i sretna sam zbog toga, ali i nadalje bih bila sretnija da npr...živim bolje, da penzioneri žive bolje i imaju za kruh, da radnici ne moraju raditi od ve do ve, da imam tu kraj sebe nekog tipa koji mi paše i s kojim skladno živim, da mogu vidjet moju unučicu, da mi je kćer tu blizu a ne 700 km daleko...eto, meni više znače ta osobna sreća i zadovoljstvo ljudi pojedinačno nego mahanje zastavama i vikanje: ubi tovara, ubi srbina. ne mogu se poistovjetiti sa državom, nacijom već sam individualac, građanin svijeta, planete, čovjek...pa tek onda po nacionalnosti hrvatica! draže bi mi bilo npr kad bi me netko pitao...kad bih mogla promijeniti ovu pobjedu i sav taj novac od svjetskog prvensstva dati za minimalnu plaću od 1000 eura ili minimalnu mirovinu od tisuću eura, ja bih rekla...radije ljudima dati dobar život nego li pobijediti na svjetskom prvenstvu!

n da. neka smo, ni vrit ni mimo, meni
ak bu ljudima lepše na trenutak, dva neka im (y)
jeeeeee
ja sam pak danas čitala kak bu penzije mizerne sad za ove kojii idu
jer je mirovinsko u k*
a i vidim saldo kod mene, na friško nadošlom izvještaju od rajfajzena
super
al ak bu makar malo "grijala" pobjeda Naših
neka
sve 5

btw teme, tvoje

kaj je najveći štos jučer nabasala

pa kaže

dvije su stvari potrebne , zapravo neophodne za izgraditi smisleni i reklo bi se miran život

a) odustajanje od nade da je prošlost mogla biti drugačija

b) odustajanje od uvjerenja da bi ljudi postupili onako kako bi Mi postupili
u tim nekim situacijama

i te dvije činjenice zapravo donose neki opći mir
i lakše prestajemo sa - zašto
i što ih prije shvatimo, prihvatimo, to će nam prije biti lakše
i manje vremena treba za- , odtugovati, odustani, pusti, otpusti, ostavi oprosti i bla

suglasna s ovim:
"a) odustajanje od nade da je prošlost mogla biti drugačija

b) odustajanje od uvjerenja da bi ljudi postupili onako kako bi Mi postupili
u tim nekim situacijama"

ali načelno, odustajanje nije moj đir! čak bih rekla da riječ odustajanje nije baš možda najbolja...možda je bolja: otpuštanje? no nažalost to najteže ide! ali, kad otpustim, onda više ne držim h aha....tipično škorpionski...ili rotvajlerski...dok držim,držim! a kad pustim, daleko ti kuća bila. ne postojiš više za mene! često rušim i sve mostove iza sebe...kako, kad oslabim se ne bih mogla vratit! to ima i svoje loše strane...ostaješ ko poluotok, ponekad i otok. no, kako sam se rodila na najvećem i najljepšem poluotoku lijepe naše, nije nit čudno kaj sam sa tri strane oplahivana morem a samo s jednom povezana s kopnom (uzemljena bih rekla)!

ha ha...ne treba mi alkohol da bih se zabavljala a još manaje gomila da bih bila sretna! najljepša je ona tiha sreća u dvoje, u obitelji ili nekom dobrom društvu u kojem pametni pričaju i imaju kaj za reći jedni drugima a da se čujemo i slušamo! nažalost, za takav dobar mi život treba imat i love! što smo stariji, novac je potrebniji. i sve je očitije kako ga malo ljudi ima? no, kak bi "rekli svi živi", meni je dobro! i sutra će mi biti jednako dobro, bez obzira kaj ne igramo tekmu! imam svoj mir, kak veli dona...svoje zadovoljstvo....svoje gušte...svoje ljude....svoju djecu, ali u stvari imam jedino, kao i svi vi (u pokušaju) sebe! jedino kaj ja znam da imam samo sebe a većina se zavarava...ali da ponovim gradivo iz zapisa:

"...
Vi ste jedina osoba koja treba brinuti za priču o vama samima. Svijest o tome mijenja sve...."

u stvari, upravo me ozarila sreća...javila mi se kćer da je sretno stigla doma sa odmora (skijanje i wellness-a u visokim tatrama). fotke su predivne... imam i ja malo sriće danas :) !

i tako smo sinoć proslavili svoje peto mjesto! bodrili su nas svi mediji, pod vodstvom hrt-a! jer, nije lako zauzeti peto mjesto u evropi? današnji članak o tome piše, pa kaže citiram:

"....po podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Hrvatska ima oko 250.000 OVISNIKA O ALKOHOLU (ako su to službeni podaci, znači da ih ima i više?) te je među PRVIH PET zemalja Europske unije po konzumaciji alkoholnih pića, ta ovisnost golemi je društveni problem jer pogađa cijelu obitelj, a na liječenju završi tek svaki osmi ovisnik.

Tradicionalno je više ovisnika o alkoholu među muškarcima, koji opijanjem pokušavaju riješiti probleme s depresijom, panikom ili stresom, budući da ih zbog kulturoloških razloga oklijevaju priznati i potražiti pomoć, kaže psihijatar Krešimir Radić, specijalist iz Klinike za psihijatriju Vrapče, upozoravajući na problem alkoholizma u Mjesecu borbe protiv ovisnosti."