HIPOKRIZIJA

posjetila me sreća prije dosta godina, što se i vidi na ovoj fotki! facebook pamti sve, čak i ono što mi zaboravljamo ili ne želimo pamtiti? ne znam da li vam se ikad dogodilo (meni jednom) da ste na ulici sreli čovjeka koji vam je nekoć tako puno značio. i onda vas je jako puno razočarao i povrijedio lažima da je vaš mozak naprosto obrisao sliku tog čovjeka. pa kad sam ga nakon par godina srela, nisam se mogla sjetiti imena! on mi prilazi i maše, osmjeh od uha do uha, a ja odmahujem glavom i govorim: ne poznajem te, ne mogu se sjetiti tko si? normalno da ga je to pogodilo, ali valjda je moj mozak izveo tu i takvu osvetu umjesto mene! sjetila sam se ja njegova imena i svega dok sam otišla par koraka dalje (jer je i on produžio kako ga nisam prepoznala) i taj događaj mi se toliko urezao tada a i danas mi je enigma? no, za razliku od opisanog, ima događaja (kao ovaj doček nove godine) koji nam, unatoč svemu, ostaju jedni od najljepših i najdražih! pa je tako ovaj moj doček Nove bio ako ne najljepši a ono jedan od najljepših koje pamtim! nije to bilo tako davno...no ipak čini se kao da su prošla stoljeća? možda stoga što nema više te i takve sreće a kako stvari stoje, neće je više nikada niti biti! no, važno je da je postojala, a o tome svjedoči ova pomalo glamurozna fotka (zahvalna sam i fotografu koji je kriv ne samo za dobru fotku već i za osmjeh)! i da, bilo je toga crvenog poprilično (od onog što se vidi i što se ne vidi) ali nažalost, nije baš istinita ona priča da se na novu mora imati nešto crveno i da to donosi sreću? u mom slučaju nije upalilo i otada više ne vjerujem u tu priču. znam, prošla je nova (ova naša), prošli blagdani (konačno), čak će i kineska nova uskoro...ali ja nisam odoljela ovoj svojoj fotki kad mi ju je fejs ponudio! bilo je tih dana još fotki, puno snijega, vatrica iz kamina, krasna drvena kuća, moja draga pesa i....

i sada sam sretna jer se sjećam te sreće! sa srećom, svima laka i mirna noć!

(y)

bok dono!

ovako jutrom svježa, ne mogu ne prozborit par riječi o ovoj mojoj fotki! na njoj ova meni jako draga žena, ima šest banki! neki rekoše (zanimljivo, i muškarci i žene) da žena u tim letima jedva da je živa! i neka čkomi? a može biti i te kako sretna u tim letima. dapače, može voljeti i biti voljena!

nisam već dosta godina tak sretna (nisam se zaljubila zadnjih šest let), ali godinama sam već zadovoljna sobom i svojim životom!

jer ja, onim čime nisam zadovoljna, rješavam! bio to brak, veza, djeca, posao i sl. poanta života jest da je čovjek zadovoljan sobom! i jedino na sebi može poraditi!

dakle, nisam zadovoljna sa svojom jednom kćeri koja me iz svojih razloga ignoria već mjesecima, ali nemam izbora i to prihvaćam! i živim bez unučice kak sam živjela do svoje 60-te! otišla sam u mirovinu ne zato što sam morala (sila zakona je tada bila 65. g) već onda kad sam ja to odlučila i kada je to meni najviše odgovaralo (zdravstvena situacija kćeri i moja pomoć njoj, velika otpremnina i dovoljan broj godina staža za starosnu mirovinu). i otišla sam kada mi je posao postao tlaka i kad sam shvatila da pola radnog vremena biti na cesti nije baš benefit u vrieme kada kamikaze voze našim cestama? otišla sam iz dva braka kada sam ociijenila da to više nije dobro za mene! otišla sam iz veza i zajedničkog života (ili su drugi otišli) kada su ocijenili da to nije dobro! ja drugačije ne znam funkcionirati!

je li to sebičnost (kak neki vele) nije moje da sudim. ja znam da (trenutno čak nikome, pa niti pesu) ne odgovaram i nemam obveze prema nikome.sve što činim, činim svojjom voljom iz nekog razloga. evo, i ovaj trenutni razlaz režiram onako kako meni (ali i njemu) odgovara! treba se izboriti za sebe u životu. to nisam znala niti mogla prvih pola stoljeća, ali sada već više od desetljeća to uspijevam! i zadovoljna sam. ono čime nisam zadovoljna iskazujem svaki dan...bilo ovdje bilo na nekim drugim portalima. nisam zadovoljna državom (koliko je domova staračkih izgrađeno zadnjih 30 godina, koliko vrtića, koliko bolnica)....e to je za mene briga za slabe i nemoćne. meni zastave, grbovi i sva ostala znakovlja (uključivo i klečanje i križeve) ne znače ništa ako iza njih ne stoje dobra djela! a i crkva i država su pozvane (to im je posao) da služe narodu! jebem ja i jednu i drugu, jer to ne rade! kad budem zadovoljna državom (kao što su npr moja kćer i zet u češkoj) tada ću to javno i reći. meni je ovo društvo frustrirajuće i ja o tome pišem. na tom planu ne mogu ništa učiniti nego li što činnim...izađem na izbore, povremeno pišem komentare i lajkam (dežulović, ivančić, rudan i sl) i čekam...da se stvari promijene? iako znam da se za moga života neće promijeniti jer okamine u glavama ovih "silo nečista tri koraka iza" neće nestat. kak veli dona, mi tolerantni trebamo prisiliti netolerantne da to postanu! kada, kako, gdje...pitajte boga, zvijezde...a možda pomogne i kokošje pero?

...na kojoj fotki ? :D

Mućo, fotka se uredno vidi na lap topu i comou ali ne i na mobitelu! Zakaj, ne znam a ovaj put mi se nije dalo nit istraživati i popravljat

...a to...a ja gledam koja fotka...ne vidim da si kakvu objavila uz ovaj post :D

eto mućo, samo za tebe potrudila sam se popraviti fotku i eto je i na mobitelu! ugodno ti veče!

...ma nisi tribala baš zbog mene,ali hvala ti Sara...ma kad san čita tvoju objavu,citiram samo početak : "posjetila me sreća prije dosta godina, što se i vidi na ovoj fotki!"...nije još bilo nikakve fotke,pa sam mislio da si možda zaboravila i nju objavit...ali lipo izgledaš :))