HIPOKRIZIJA

volim kad me fejs podsjeti na neke moje trenutke! pa je jedan takav ova fotka...prije par godinica (kaže četiri)...više nit godina, nit istog stana...sve je drugačije i drugo! a i to drugo je pase. stalna samo mijena jest! volim ovakve dane kad sam zadovoljna sobom! fini ramstek, pa kolač, pa fina kava sa šlagom...znam ja uživati još uvijek! normalno, u dobrom društvu! volim kad samu sebe počastim, naravno i druge. koji su mene! počela sam jako vodit računa o tome. sada dajem samo ono što i primam! da je bar tak bilo prije i uvijek? a nije. eto, čovjek se uči dok je živ. i umre blesav. dobila sam dobru knjigu na poklon (hiljadu čudesnih sunaca), valjda ću je pročitat? moj dragi frend mi je uspješno operiran i sretna sam zbog njega, nadam se da ćemo nas dvoje sutra na ručak? općenito volim kad sam dobro i kad su ljudi oko mene dobro. a i sunce se konačno ovih dana pojavilo! ništa posebno, osim što je prva veljača! dosta mi ove zime, sivila, dosta mi i ove moje priče koja završava (a nikako da svrši) iako sam sama kriva oliti zaslužna za to? kakogod, lijepo je što je još jedna veljača na vratima. smiješi mi se beč, prag...a onda u povratku i zagreb! uvijek sam voljela otić da bih se mogla vratit!

jedino nikako da grane sunca na ovaj blog? btw fotke su mi sve češće prevelike pa ih moram smanjivat...ma o čem se radilo?

a evo još jednom link na you tube...ovaj put se doista sve to može i čut i vidjet kaj je bilo...

http://bit.ly/3JaeKd1

no, čisto sumnjam da ćete pogledat? nemate vrementa, na karminama ste bloga, kaj ne?

btw jeste li primijetili da je jedino veljača mjesec ženskog roda? ha ha...baš se pitam zakaj!

idem sad, nema smisla da remetim karmine! sve što je danas trebalo, bilo je!

Eh da, sinoć sam gledala malo brak na prvu (navukla sam se na to u prvom emitiranju u HR jer sam bila znatiželjna vidjet ex frendicu i frendove (još neke ljude iz udruge) i bilo je to ok. A sinoć sam baš pomislila (pozivaju da se prijavite) da bih se mogla prijavit? Malo avanture, glamura i sl ne bi škodilo... A i dobro se plaća? No onda sam odustala i od same pomisli jer iako sam jako liberalna, nisam sramežljiva i blagoglagoljiva sam, nekak se ne vidim u tom društvu (starost nije baš privlačna, dapače uglavnom je naporna) ? Osobito ne volim da me se snima kad to ne želim, da mi se gura kamera u oko, nos, usta...da se zaviruje sve i sva. Reality tuđeg života na tv mi nije nešto ali kako volim vidjet i čut pa i naučit, ponašanje u muško-ženskim odnosima odgledat ću ovu seriju?

Eeee..
Ee..

Budućnost?!

Da, Ona, čekam je

Nadam se, oštra je vida

Miroljubiva

Čvrsta karaktera i koraka

Ali,

Danas, i je, i nije ovdje

Neki rekoše

Prava Budućnost dolazi tek sutra,

Prekosutra…

U cipelama

Od tisuću milja.

Bok, Sara, lijepo ti stoji sve što imaš na sebi, a osmijeh posebno:)

Bok wasy... Ovaj tvoj e e bolje bi pasal tam kod jarca?

Hvala lana... I ja jako volim svoj osmjeh!

Urbi et orbi... Ponovo je čagica petkom Udruge 50+ na Šalati! Jupi

Btw vidim da se neki referiraju na moje lamentacije(pelp, cyb)? Kak ljudi teško praštaju! Vole ljudi nosit svoje vreće trulog i smrdljivog krumpira? A dala bih se okladiti da se više nit ne sjećaju povoda zlobe i zloće (ljudi zaboravljaju sadržaj i smisao al pamte onaj osjećaj zloće prema nekom jer korteks - amigdala naprosto tome i služi)!

ahoj :)
putuj, putuj
čitanje knjiga
putovanja
sve nam to širi vidike

škicnem povremeno kaj se događa
ipak život mi se nekak ubrzal
al onda na brzaka preleti naslovnicu
i fkt nemam volje a ni teme gdje da se ušaltam, niti šale, niti priče
za nekaj pridodati
niti teme za diskusiju

jer (ok zgađajte me da se pravim kaj ja znam kaj)

al nekak ovdje seljačija?
ona podrugljiva, zločesta, niskog dosega
i mislila sam si da to ne treba napisati, jer kao nije lijepo, ni pristojno
i pokušavam se držati one..ak nemaš kaj lijepo za reći, radije prešuti

al na neke fkt svinjarije nemrem ni odšutjeti jer jesu svinjarije

a neki gube sve kriterije i ono makar nužno samopoštovanje, a onda će biti..jao, gle kak se razgovaraju, pa drž ne daj, pomagaj

bljuc

al znaš kaj
čitam komente, evo sada i gledam zapise
i mislim si

zapravo, svako o sebi priča, baš slika persone, nagnuća, pa i karaktera
i fino se selekcija sama od sebe dela

al mi je svejedno malo mukica
kako jadno

bok donić! (viš kak ti tepam, tak sam happy kaj si se pojavila)...nije te bilo par dana pa sam već zdvajala...jer srela nekog visokog crnog il je nekaj loše? znaš ono kak je negdar bilo, ništ ne moraš, al na blog moraš se povirit i ostavit traga! to su bila očito neka druga vremena. zato sam i napisala neki dan komentar da su očito karmine u tijeku?

a glede ruganja i izrugivanja, moja je maksima uvijek bila...ne rugaj se drugom da ne bi i sam postao predmet poruge?

a da sam happy i danas, jesam! upravo se vratila s ručka s dragim frendom...bila sam mu prijevoz i potpora...nakon operacije dobar ručak je najbolji način da se čovjek liječi! a kak godine idu i vrijeme, sve nam je manje ljudi koji su nam potpora. anegdota koju mi je ispričao...veli njemu medicinska...možete ići doma, javite vašima da dođu po vas! nema tko doći po mene, veli on, svi su mrtvi! a toliko je puno starih i samih ljudi koji nemaju nikoga...ili su ih djeca napustila u brizi i slično. starost je okrutna, ali baš zato imamo sve više empatije za sve ljude...čak i ove mlade! iako im ne bih bila na mjestu! drago mi je da sam živjela u neko drugo doba...kak sam danas rekla frendu, ovo kak sada živim (povukla sam se od svih i svega) ne može se reći da je neki aktivan život (iako i previše prema većini penzionera a čak i radno sposobnih), ali nastojim u svakom trenutku biti dobro pače,najbolje kaj je moguće!

jurim dalje...ovaj put nije ručak niti kava u pitanju...kremšnite su na repertoaru (one samoborske), ali ne idem tam zbog njih! zdravlje je u pitanju a nade velike? nemam očekivanja, kako me ne bi iznevjerilo. kakogod, ufam se i nadam se da bum mogla opet na čagicu i zato držim palačeve mojijm nožicama!

Eee..
Gospo...
Od ..
Dalmacije...

malo su krckale koščice, ali malo boli valja pretrpjeti ako želiš normalno hodati i još k tome čagati? kremšnite tradicionalno fenomenalno, snijega u rudama do koljena i prava zimska idila...sve u svemu, još jedan uspješan dan iza mene (u pogonu sam već više od 6 sati)...a volim takve dane!

je wasy, nedam se iz dalmatinskog dišpeta i tvrdoglavosti...ta nisu tovari izmišljeni zabadav u dalmaciji? ha ha

prije koji mjesec su nam poslužili tople kremšnite, :((
a bila sredina tjedna niš poseban dan
manjak osoblja a gužva
i tak

tak da mi je bilo malo razočarenje
al ah

nek je tebi "svanulo" sunce
lepo je da se osjećaš fit

ja sam i dalje u li la fazi

kaj se tiče raspoloženja, al budem valjda s proljećem ili makar sa duljim dania i sunčanim i ja izašla iz hibernacije
ono, sada samo nužno, iako se i toga naslagalo

mah, budem i valjda bude..

drago mi je kaj uvijek svratiš, dono! a ovo sa "svanućem" nije baš sve tak sjajno kak se čini...al znaš ono, kad se nedaš? ponekad i ja stavim ružičaste naočale jer u stvari, nemam se kaj žalit! danas sam baš čitala jedan članak o beninu i djeci koja tamo žive te hr misionarkama koje tamo rade i žive. djeca su sretna kad idu u školu, jer imaju kaj jesti...i ponekad sam tak sretna kaj sam zdrava, imam sve što mi treba i mogu sama oko sebe! i sretna sam što sam par puta uplatila unicefu za tu neku gladnu djecu. kad bi bar ljudi bili malo osjetljiviji na tuđu patnju?

a onda vidim ovu našu hr surovu stvaranost, gdje se premlaćuju hgs-ovci i nikom ništa? i svećenik koji ponosito stoji uz zlostavljača i huligana i kaže: pa on redovito dolazi na misu? sram ih bilo obojicu! i dobro kaže rudanica, trebali bi se hrvati ostaviti tipkovnica na fejsu i primiti buzdovana, toljaga, boksera, lanaca i sličnih ručnih radova (ovo sam ja pobrojala a ne ona) i krenuti na te hohštaplere koji misle da je država njihova i da mogu radit kaj hoće?

i da, stvarno je uvijek postojala prva liga, druga liga, treća liga i zona! tak je bar bilo nekoć u nogometu a i drugim sportovima u onoj ex yu. a onda je došla ova država pa su drugoligaši (osim dinama i hajduka) postali u ovoj državi prva liga? kaj god! nije da su se oni iz druge lige popravili za prvu ligu, već je prva liga smanjila svoje kriterije i primila ove iz druge lige. tak i u životu ove hrvatske. druga liga je postala prva i srozala sve kriterije...države, društva. istina, još uvijek postoje ljudi, prva liga ali ih baš nemreš vidjet na tv, u društvneom životu društva, sabora kao i svih ostalih državnih tijela. elita su psotali neki grmoje, jandrokovići, plenkovići, milanovići i slični anonimusi? gdje je nestao supek, gotovac i slični njima? zašto ovih iz druge i treće lige misle da mogu igrati kao prva liga? a bome nit treća i četvrta! i kaj da radiš iz prve lige s nekim tko je iz treće lige? treća liga obično nema nit igralište, neku krpenu loptu i tak...nek se oni nogometaju bez mene! toliko na temu...tko je tko, što je što i slične spelancije! nogomet i lige su samo metafora za ovaj užas koji se događa u ovom društvu i državi?

uvijek postoji utjeha, za one koji se tješe! pa tako gospon fotograf iz ovog članka iz benina kaže da su naši siromašni tamo bogati! što ne znači da naši bogati ne mogu pomoći one siromašne? u nekim stvarima sam još uvijek neutješna. mi vodenjaci smo uvijek živjeli u kući od sutra i nikad neću razumjeti ovaj svijet pun nepravdi, patnje i jada za čovjeka. svakog čovjeka a ne samo bijelca i ne samo bogatog. neki dan sa gledala jedan strašan australski film kak su tamanili aboridžine...nikad kraja engleskoj i francuskoj torturi. gotovo da sam sretna što englezima zadnje vrijeme ide loše...opljačkali su pola svijeta pa je red da i oni malo pate! znam, nije kršćanski...ali zakaj kršćani delaju patnju drugim ljudima? još da živimo tisuću godina (mi bijelci), nećemo se svima njima iskupiti...crncima, indijancima, aboridžinima, muslimanima, indijcima...ajme, ima toga još!