HIPOKRIZIJA

pakiram se ovih dana i idem u bijeli svijet (najprije par dana beča, potom produžujem za prag). čitam jučer iz kćerinog maila (chek in) da nam je smještaj u beču u hotelu s četiri zvjezdice u centru grada(wow...nisam to očekivala, pa ako je od djeteta, puno je). čeka me fensi dugi vikend sa šopingom i welnessom (kćer časti za ročkas i valentinovo) pa rekoh, prije no što odem, da vam ostavim malo dobre dječje pameti. i smijeha. ne brinite, nosim i lap tak da ću biti tu često! nažalost, mladi puno rade pa ću bit prepuštena sebi pa zato ne volim ići solo u prag. ali volim se maknut iz ovog i ovakvog zagreba! tamo stvarno imam dojam da sam u evropi a ne na brdovitom balkanu! kakogod, uživajte!

kako je ovo dobro (opet fejs podsjeća)!
c/p

"Više volim maminu sestru nego svoju. Mamina sestra mi je teta, a moja mi nije ništa!
Moja mama ima bebu u trbuhu , ali ne znam kako ju je progutala.
Na mame se ne galami, one su korisne.
Kada se dvoje zaljubljenih prvi put poljubi, odmah se sruše i ne ustaju najmanje sat vremena, a i više.
Poluotok je otok koji još nije do kraja napravljen.
Baka je debela zato što je puna ljubavi.
Ja bi tako rado imala još jednog brata, ali moja mama koristi tampone.
Što je čovjek stariji, njegovi zubi su sve skuplji.
Djevojčice ne mogu stojećki piškiti zato što nemaju za šta da se drže.
Kada baku bole zubi, ona njih jednostavno ostavi u čaši.
Jednom sam bila tako bolesna i imala sam 40 kila temperature.
Ja nemam više baku , nju su posadili na groblju.
Moraju li mame takođe jesti travu da bi im iz grudi teklo mlijeko?
Na Marsu ima života. Ali to je samo hipotenuza.
Izraelci su napravili zlatno tele jer nisu imali dovoljno zlata za zlatnu kravu.
Švicarske krave koriste se pretežno za pravljenje čokolade.
Stanovnici Sardinije zovu se Sardine.
Da bi se bila dobra, medicinska sestra mora biti potpuno sterilna.
Doktori kažu da su smrtonosne bolesti najgore.
Kad se moj mlađi brat rodio morali su ga staviti u akumulator.
Leptir je insekt iz porodice helikoptera.
Životno osiguranje je novac koji dobije onaj koji preživi smrtni slučaj.
Razlika između sela i grada je ta što je trava na selu iz jednog djela, a u gradu je isprekidana.
Ne znam koliko imam godina, to se stalno mjenja.
Jako sam se uplašio kad se mama razboljela. Pomislio sam da će nam tata kuhati.
Svi psi vole vodu. Neki čak toliko da u njoj i žive. To su morski psi.
Alimentacija je plaća za djecu kada im se tata odseli.
Usvajanje je mnogo bolja mogućnost od rađanja. Tako roditelji mogu sami izabrati djete i ne moraju prihvatiti baš onoga koga su dobili.
Papa živi u Vakuumu.
Sve ribe nose jaja, a ruske čak i kavijar.
Krave ne smiju brzo trčati da ne bi prolile mlijeko.
Kod nas, muškarci se mogu oženiti samo sa jednom ženom. To se zove monotonija.
Ne razumijem zašto se mama toliko ljuti što smo razbili vazu. Ionako je bila stara i kineska, a ne naša!
Moja sestra je opet položila razred sa odličnim uspjehom, sve same petice. Ona to meni namjerno radi!
Baka nam je otišla na onaj svijet. Sad i mi imamo nekog u inozemstvu!"

potaknula me lana svojim blogom o unutarnjem djetetu i kako obično ništa ne bude slučajno u životu, tako sam natrčala jučer na ovaj zapis sa fejsa...pa spojila u blogu malo dječje pameti i mog smijeha!

nažalost, protresla me danas ova tragedija u turskoj...jadni ljudi! potres je najstrašnija prirodna pojava a u biti..najprirodniji je! zemlja se naprosto pomiče i radi, a to što smo mi ljudi izgradili na njoj ceste, nebodere i svašta nešto...hm hm...nije njezin problem. ipak, nemamo drugi planet nego ovaj za život čovjeka i pitam se bi li bolje bilo da smo ostali živjeti u onim nekim zemunicama ili kućicama od trske na vodi? njima sigurno potres ne bi naudio kao ovim dvadeseterokatnicama? šteta što čovjek ne može živjeti u skladu s prirodom! tada bi bilo manje ovih prirodnih katastrofa...jer majčica zemlja (terra) prosvjeduje!

Odvjetnica para iz Zambije: "Ovaj slučaj koristio se za skupljanje političkih bodova!"...konačno je i ta trakavica završila! na svu sreću tih jadnih ljudi koji su upravo bili moneta za potkusurivanje! jedina dobra stvar kojaj će se iz toga izroditi jest da će HR država konačno poraditi na svom skandaloznom zakonu o usvajanju djece! dobro kažu, svako zlo za neko dobro! welcome back, dragi ljudi!

:) odlični su !

Sretan ti put, Saro i lijepo se provedi

bok alis! hvala na lijepim željama...baš sam hepi! a bum hitila koju sličkicu i na blog, se razme! valjda bu i neka zgodna pričica i tak...

znate kaj je još žalosno, toliko prenemaganja našeg ministra vanjskih poslova i ostale svite ova dva mjeseca, hrtovih izvješća bašmebriga, a ljudi su tamo bili posve sami! ko prst...i sve morali platit sami ili obitelj? toliko o našoj državi i koliko država stoji iza pojedinca? možda da iza nekog seronje iz vlasti ali iza običnog malog čovjeka, jok!

Sara, hvala ti!:)

je, maloprije sam gledala, jezive su ove snimke iz Turske

Ove dječje izjave su mi odlične:)

tebi alis još gore, jer si nedugo tamo bila...a turska je izgrađena jako...strašno je to što se dogodilo ljudima (i sirija, koja ionako ima taj rat).

Mislim da se moje unutarnje dijete počelo spontano smijati:)

Eto, unijela si veselja na ovu stranicu webloga:)

jesu lana, fenomenalne su...ne znam tko se ne bi nasmijao...a opet, kad razmisliš...kak su ta djeca originalna i svoja pamet! gdje i kako se mi poslije posve izgubimo, ne znam sasvim, ali svjesna sam gubitka!

I sretan ti put u Beč i Prag!

hvala lanić! tak sam hepi pa to dijelim i ovdje...a sad sam off...i tebi ugodan ostatak dana na blogu i šire.još se smijem ovim dječjim ludostima!

I meni je žao zbog potresa, ali čitala sam već ima dugo, da se stalno pomiču europska, azijska i afrička tektonska ploča, i mjesta gdje se sastaju, i da udaraju i podvlače se jedna pod drugu, tako da je izgledno da bi potresa, nažalost moglo biti još, možda i kod nas.

Sara, hvala, smješkam se i ja još, i sigurno ću još koji put pročitati taj dio.

Sretno se provedi na izletu Sara...i treba ići dok god možeš iskoristi svaku takvu priliku...i ja bi isto da mi je moguće,ali bit će valjda jednog dana :)

hvala mućo! da, treba ići dok možemo...jer doći će vrijeme kad toliko toga što danas možemo (a nećemo) sutra više nećemo niti moći! nadam se da si se nasmijao i zabavio uz ove dječje umotvorine!

da mi je netko pričao da ću se opet kučiti nadomak sedamdesete, nasmijala bih se? pa ipak, to je upravo tako! karniša od 3,6 za panel zavjese me obradovala, a boja...kombinacija bijele i sive! volim kad prođem jeftinije od onoga što sam očekivala. skupljam i kupujem pomalo sitnice...jer krupnice su već kupljene. jedino kaj me muči kad doista se vratim kam i spadam, kako će to opet biti uređivati svoj prostor? iz kojeg sam izašla prije pet godina prilično nesretna? često mi je neko cvijeće u vazi važnije od namještaja npr? krevet sam uvijek imala kvalitetan jer mi je to važno! važne su mi i sve te neke sitnice...podmetači, čaše, stoljnjaci, tanjuri, neke zdjele...volim lijepo suđe! kako mi je važno što jedem, važno mi je i kako! svaki dan sebi serviram vino u čaši s nožicom! i tako još puno sitnica! normalno da takva ne mogu živjeti s nikim. jer nisam još srela takvog kao ja? jedini esteta kojeg sam znala je pokojni. pepeo mu razasut po kamenjaku. takvog se sreće jednom u žviotu! koji je trajao 20 let. i nema više...a ja bih? ili možda ipak ne bih? u ovakvim večerima se ipak pitam bih li? jutrom znam da ne bih! thats all falks!