HIPOKRIZIJA

Na današnji dan, nakon šest godina upravo se vratih tamo otkud sam otišla! Istina, nešto drugačiji namještaj (teško se rastajem od nekih npr maminih stvari), ja starija šest let što nije malo, nema više moje Sare...sve je isto al tako drugačije! Jedan mudar čovjek je rekao... Nikada isti čovjek ne može na istom mjestu u istu rijeku ući!
Iako sam tada napisala, citiram:

ZA APŠIT
malo me sjeta ovih dana hvata jer, opraštam se s ovim tulipanima, sa ovim stanom, ovom adresom...do daljnjega! ko zna kad ću opet biti tu? do tada eto malo sličkica ovih dana tulipana sa jarusnkog placa..nešto žutike ubrane u obližnjem šumarku...uslikanih...baš za sjećanje! za koji dan...novi dom, nova adresa! kad čovjek ide na bolje ne treba žaliti, dapače...veselim se!"

ispada da to bolje baš i nije bolje? jer, vraćam se tj otišla sam iz stana sa 80 kvadrata u ovaj moj upola manji! zadnjih dana, preciznije već peti dan neumorno slažem i bacam! tek kad se seliš vidiš koliko stvari imaš (iako su sve stvari i bile i ostale u stanu, valjalo je preselit samo suđe, kućanske sitnice, garderobu te neke druge osobne stvari kao npr dva kofera knjiga)? puno previše, jer sigurna sam da, iako sam puno toga bacila, neće mi više trebati toliki setovi tanjura, zdjela, kristalnih čaša...a o obleki da ne govorim. evo ovak javno nudim cipelice (s petom), crene 2x, bež, sive, neke i ručno rađene kod postolara, a neke i od zmijske kože. ovih dana dala sam i kanim još puno robe, krasnih kompletića i ine robice koju sam desetljećima nosila u ured! broj cipela je 37 a obleke 38, 40 i 42. sve su to krasne, svojevremeno i skupe stvari kojih se rješavam. stala sam ovih dana pred tu hrpu cipela i unatoč krokodilima, nisam ronila krokodilske suze. jer, fakat...ja više cipele s visokom petom (cca 5-10 cm) neću nosit! iako je pogled na sljeme i plešivicu isti onaj kao prije šest let, moja jutarnja kava bje posve drugačija(možda je stvar i do novog espreso aparata). kao i ja. nažalost, opet sam ko magare vukla ovih dana. vrhunac je bio trenutak kada sam uzela novu karnišu od 3,2o m (nije stala u lift) pa sam ju nosila na četvrti kat, uz dva profi čovjeka koja su me selila! to ja zovem biti glup! no, takva mi je karma! no, uvijek imam nekog anđela čuvara. pa tako i danas, iako sam kupila posve pogrešan set namaještaja za dnevni boravak (tak je kad kupuješ virtualno namještaj i zaboraviš da imaš na zidu klima uređaj), ispalo je da ga mogu zamijenit! a i internet (onaj super brzi optički) je tu, kao i 550 nekakvih programa koje uopće ne trebam! kažu, samo za mene devet mjeseci gratis, a onda ne pitajte. no, kak reče skarlet...o tome ću misliti sutra! sve se mijenja, ali iskrica blog nikako? znam da sam vam falila, ali vi meni niste iako sam uredno svraćala ovamo!

The Equals - Baby Come Back - 1968
Link
a može i ovo!
The Troggs - Wild Thing
Link
a može i ovo, dapače!
Jimmy Page's Chopin Prelude n.4 - Arms Concert New York 1983
Link

:))))...

bok, wasy! priznaj, ostao si bez teksta na ovu moju žutiku?

ovaj đimi opako svira, priznajte?

unaprijed se ispričavam na puno teksta, znam da ste se odvikli danima već kako me nema! idem off, pustit ću vas da uživate u svom brainstorming-u!

dobro mi (i vama) jutro! u pogledu plješivica i sljeme! dobro je ponekad biti malo višlje (četvrti kad) pa bolje vidiš!

ha ha...najprije sam dva dana slagala sve stvari a sada već dva dana tražim te iste stvari gdje su! jebeno je ovak selit u poznim godinama...dođe mi neki put u početku pa krenem starim putem (autom) pa skužim, ups....pa ja idem tu i tu a ne tamo i tamo!

evo, jutros krenula ostavit šlag u frižider i krenem ka hodniku...a onda skužim pa frižider mi je bio već pred nosom! navike su grda stvar, uglavnom vladaju nama cijeli život! no, dobro je da ih imamo! zamislite da svaki dan iznova otkrivate npr kako je esspresso kava fina? mozak dovoljno toga zapamti ali i zaboravlja! taman s mjerom. dobro je ponavljati stalno jedno te iste geste i puteve ali jednako tako stvarati i nove! ha ha zato sam se ja tako i selila puno...da se ne naviknem preveć i mozak mi zakržlja!

kad smo već kod navika, neki ljudi (žene) nemaju naviku tj odbojno im je nosit tuđu robu? ja, kako sam prije pet godina otkrila second hand shopove, tamo se uglavnom i oblačim! tako je dobar osjećaj kad za neke sitne pare npr 20 ex kuna kupiš neku krpicu!

al da se vratim s krpica na bitno! dvije noći kako spavam ovdje na novoj tj staroj adresi. i nisam spavala dobro. osobito noćas. sanjala sam da smo se ex partner i ja sexali i da mi je on pri tome rekao da se ženi! normalno, nisam ja bila u pitanju. a dobro je u svemu tome da nije tražio da mu budem crnogorska kuma! ha ha...normalno da nakon takvog sna nisam mogla više zaspati već sam cijelu noć prebirala po krevetu i po glavi.

kad smo već ko kreveta, bome se razlohao u ovih šest godina! bio je to jedan jako solidan, ručno rađen francuz od hrastovine! sexala sam se ja dosta u njemu ali ga nisam uspjela tako razvalit. ovaj dečko (dva metra i valjda 100 kg) koji je bio podstanar bome ga je uništio! nadam se sexom? no, ne moram se brinut da će ubuduće meni škripat ili kaj već...nebum se više sexala tak da mi ne treba novi krevet. morti eventualno madrac, ali za sada je dobar samo i novi nadmadrac!

kavicu sam popila, napričala se sama sa sobom...a sad idem u dan! nemam danas neke radne akcije osim obić dućane u nabavci! kad sredim taj bonbončić od stana bum ga poslikala...iako i sada već uživam u njemu! ima nekaj staro (npr antikna ogromna fotelja i mamin set stolica i stola) ali novi okrugli tepih (više volim okrugle stvari do li četvrtaste). istina, ima i nekih nedostataka u ovom staro-novom. uvijek sam mislila kak je obična struja koma spram plina i kak je plin super brzi. a sada vidim kak je spori prema indukciji! eto, čovjek svaki dan nešto novo spozna. i zaboravi. dobra je ta ravnoteža, kao kad sipaš onaj pijesak iz pješčanog sata...s jedne strane se prazni a s druge ono kaj je iscurilo je sve veća hrpa! takav je cijeli život u stvari.

Bok Sara,
(...nebum se više sexala tak da mi ne treba novi krevet...) Tak sam i ja mislil kad me (po tom pitanju) otpilila dost mlađa frendica (a za skoro trideset let koliko se poznamo prošli smo svašta - osim sexa). Onda je došlo međutim i eto! krevet mi više nije samo za spavanje.
https://www.youtube.com/watch?v=DSqp-W1pWoU

pljuc pljuc pljuc
na ...nebum se više sexala :)
ali
xixiix sudba, svemir, usud ?! voli to, takve tvrdnje sa --..ne bum više!?

pa da viš' iznenađenja, jer stiže kao izazov, šansa, pitanje karaktera ?
hahha

ne znam al masu puta mi je fkt iskušenje došlo na brzaka dok si reko seks , ah keks..( disleksija jel' :P :P

manji stan, manje čišćenja, juhu...
manje stvari, manja zbrka, jedino kaj tjera čovjeka da sve vrati odmah na mjesto
tak gde to spada,
a ako to nešto nema svoje mjesto
ispada da je višak

Hello, mislim kako je onaj najteži dio preseljenja završio, sad možeš polako u sređivanje....
i ona dobra Arsenova

https://youtu.be/xWcY9rvZz2E

imašveć neko vrijeme ovaj trend na snazi--
dakle japanska savjetnica za organizaciju prostora - Marie Kondo
pa kaže maknite bilo što što vas ne raduje, ne izaziva osmjeh ili ne veseli

i svu garderobu koju niste nosili godinama... ( ovo se na Ladonnu nadovezujem )

al ja sam manje više ko hrčak, grozno em sam sentimentalna na masu toga pa to kaj imam mi je Veselje, i izaziva osmije

al imam i onoga ... sve bu mi trebalo...jednom, , tobož
ali onda me primi žuta minuta , pa ipak , ipak pobacam
al sad mi je i problem sa tim razvrstavanjem
naime starih mobitela, punjača, ovog onog žnjora žica, činč ovaj činč onaj koji bu trebal, jel bu trebal?
i sve to ide u posebno smeće
roba stvari, idu u posebno
cipele taške opet u posebno
i hjoooojjj mene

onda imam ispadne minimum 5 vreća sa ovim ili onim
i onda gde mi je nabliže reciklažno dvorište? a auto nemam više
pa sve postane baaah prava gnjavaža, i to odbacivanje

btw, dio daj oglas, zakaj ne? neko je moguće spreman platiti, onda dio ko dođe i šenkaš za dobru volju..
dio imaš grupe po fb.u Sharing is caring! fb grupa, zagreb
pa poslikaj i tam tufni, bzvze onak za probu
nekoga može razveseliti..nekome baš to trebati
a idu i maturalne večerice pa bi koja curka ili mama štikle , oprave itd

da, da Alis--to ide i pod feng shui spiku..:)) (y)

i ovo žuto...mi to zovemo forzicija :))
prvi cvjetni grm u rano proljeće..

nek si se ti smjestila.
.sad mudro i štedljivo i za sebe
sa količinama i kupovinama i budućim nabavkama
jer kaj, pa ne buš stalno pomagala nekome, zar ne?

dio mog problema sa stvarima i prostorom, kaj su mi deca i dalje "leteća" pa dođu, budu kratko vrijeme, mjesec dva, tri, zavisi i odu opet
al živim u nadi da bum se svejedno riješila masu budalaština..
samo treba biti uporan ,
to ja sebe bodrim zapravo, svako malo..svaki tjedan opet :))
i zapravo sama sebi moram narediti--emocije off
sentimentalnost isto
i onda mi čak i ide..
:DD

mislim Donna kako velika većina nas ima isti problem.. joj,ovo je kao novo, pa mogla bih.. a šteta je.. itd...
lani moja kćer uzela "metlu" u svoje ruke, pa počistila hrpu svega..

a da :))
pametno ćerce (y)

bome curke...dona...alis...dale ste mi posla! imam kaj za čitat!

i ja kažem dona, pljuc, pljuc za sex! ali, ko poštena žena moram reć da se više ne sexam u ovim godinama. nije pristojno pričat o tome a kamoli radit!

a glede starih stvari, sticajem okolnosti sam se par puta selila u zadnjih 15 godina pa sam svaki put prilično toga odstranila...ili podijelila ili bacila. i sada sam trebala i više toga, jer fakat dugo već mi nitko ne dolazi. ovo kaj ti dona prolaziš s djecom ja sam prolazila prije 10 let! starija me uopće ne šljivi (ne sjećam se kad me zadnji put pozvala na ručak ili kaj k sebi), a bome više niti ja nju (nekoć sam redovito zvala na ribe i sve neke bakanalije, ali nema više)! a ova mlađa i kad dođe u hr, umjesto da dođe starcima (njegovim, imaju dvije kuće) ili meni dok sam bila solo u 80 m2, oni su redovito uzimali apartman na sedam dana u zagrebu i bili mirni. jasno mi je da nisu htjeli da im starci zvocaju! tak da fakat....nema razloga da čuvamo sve te relikvije relikvijarum, a ipak čuvamo! zadovoljna sam sobom jer sam prilično tih figurica (ova od avdje, ova ova, ona ono etc) pobacala! čak i fotografija...suđa...posteljine...ručnika...ma redukcija živa! i ovako imam previše, to sam najbolje vidljela dok sam ovih dana slagala....dalo bi se od svega toga opremit bar još jedno domaćinstvo! starimo...i skoro nam ništa više ne treba!

pa ipak sam danas dovukla tonu svega...od namirnica do "još koje sitnice za kuću". no, zadovoljna sam....sada rihtam slike, sitne detalje, knjige, vazice i slične pizdarijice koje meni više znače od nekog dobrog komada namještaja! tak i u kuhinji...draži su mi ti sitni stoljnjaci, nad, aparatići, podmetači, čaše...ma sve što čini kuhanje i hranjenje ugodnijim. normalno, uz dobru klopicu u. dobro si rekla dona, većina žena danas ima uglancano sve i sva i u njihovim kuhinjama nema kuhanja...jednom zgodom sam tak u nekoj spiki s unučicom pričala...i reče ona: mama ne kuha! ja pitam: kaj tata kuha, začuđeno jer znam da, iako je vegan bio, zet nije nikad kuhao? ma ne bako, smije se ona...ne kuha ni tata! NARUČUJEMO! ha ha

eh, da zaboravih krešu...tnx krešo na dobrim željama glede sexa!

a i joan jett mi baš po mjeri!

Nisu to želje... iskustvo :)
A kaj se tiče seljenja... svaka čast! Ja se ne volim seliti i zadnji puta kada smo se selili (prije pun kufer godina) nisam baš bio sretan. I sada, premda živim solo u 125 kvadrata ne da mi se seliti... a svi mi govore da bi mi to bilo pametno i nabrajaju zakaj. A eto, meni se ne da...

eh, dragi krešo...sjetit ću se jedne priče od prije par godina, koja baš i nije dobro završila, ali nadam se da ćeš shvatit moju poantu i da se nećeš ljutit? imala sam jednu vezu koja je trajala cca 5 mjeseci...poslije smo ostali frendovi. i ostali smo u nekom kontaktu...no vrlo brzo nakon razlaza jednom zgodom dogovorili smo kavu i on tada reče (post festum) kako sam u svemu bila u pravu što sam mu govorila i što je bilo djelomice uzrokom razlaza. jedna od tih priča bila je ta da sam ja rekla čovjeku koji je živio u centru grada u privat krasnoj ogromnoj kući (istina, bili su još jedni vlasnici pa se to kompliciralo) i to sam! i pitala sam ga što to ne proda jer je imao samo obvezu i brigu popravljanja i neriješenih stvari. pa je ipak to odlučio, našao kupca (koji je htio kupit makar stvari još nisu bile pravno čiste) i dao mu stan umjesto kuće+keš love....radilo se o kući (polovici) vrijednoj 2 miliona eura! i taman kad je krenuo uređivati taj stan za sebe (odveo me vidjet krasan stan za jednog), sav sretan...nije dočekao useljenje jer je imao recidiv raka (nije važno čega)! dakle, čovjek treba za života rješavati stvari i uživati dok može i ne ostavljati ono što može riješiti danas za neko drugo vrijeme. ja sam bila pet godina u 80 m2 solo i mogu ti reći da mi nije bilo ugodno (pesa i ja) tj pitala sam se što će mi tolika stančuga (ipak su bile malo drugačije okolnosti jer stan nije bio moj već sam ga samo čuvala)! tak da...treba neki put pregristi i učiniti!

jednako vrijedi i za posel! u svom radnom vijeku mijenajla sam četiri puta posao i to mi je drago iako sam svaki put počinjala gotovo ispočetka. nije loše za mozak da ga malo "dresiramo" na promjene. okamine nisu dobre!

Sara, kužim kaj hoćeš reći, no imam godina koliko imam, nemam pojma koliko ih je još ispred mene i zakaj bi se ja sada opterićival s kupoprodajama, fiškalima i kojekakvim administracijama. Je, naporno mi je održavati ovoliki stan (i ne radim to baš uspješno), ali dok ide, ide.

i ja sam išla iz većih u sve manje stanove! normalno, obitelj se rastepla, djeca ošla...za mene je jednoipolsobni stan posve dost! sve veće bilo bi mi tlaka...i glede održavanja i glede režija, troškova i sl. ne živim zato da bih opsluživala više...djecu...posel...nekretninu. sada opslužujem samo sebe! no, kužim da nemaš volje ti petljati? ali nedugo mi je frend prodao svoj stan (isto veliki) za velike novce i to vrlo brzo preko agencije! sve je bilo gotovo i čisto za mjesec dana!

A onda trebam isprazniti ovo tu... radije ću to prepustiti onima koji dođu poslije mene... Ima puno stvari koje bi trebalo riješiti, ali nemam ja snage za to, a ni volje. Tim prije što je još uvijek puno stvari pokojne žene... od kojekakvog nakita, veša, do vune i igli za štrikanje... nemrem ja to... još, a vjerojatno neću nikada ni moći.

ma sve ok krešo! iako ja sumnjam da nemreš? često nosimo sa sobom te trule vreće krumpira (raznih uspomena) koje u jednom trenutku života treba odložit! ja sam to npr upravo učinila sad sa selidbom...konačno sam nakon 15 godina bacila neka pisma, uspomene...a bacila sam i cijelu jednu svoju knjigu...blogova koja sam imala namjere objavit. teško sam se godinama od toga rastajala...a onda odjednom shvatiš, pa što će mi više to? naprosto to više nisam ja, to mi više nije važno već premještam i držim po navici...i vjeruj mi iako je time otišao jedan komad mene, sretna sam da više ne vučem te vreće. na koncu, sve imam u glavi...svaki trenutak, svaki dodir...cijeli život! kad dođe vrijeme da to neću pamtit, neće nit slike pomoć! nismo svi isti...valja pustit ljudima da čine u životu što čine...na svoj način, svojim tempom, pa makar to bilo u osnovi i pogrešno! nemoj mislit da ja ne činim isto neke nepotrebne stvari. dobro je kad i ako je čovjek svjestan toga da bi bilo dobro drugačije, ali da iz nekog svog osobnog razloga pušta da to teče kako teče!

evo npr ja...već 16 let dolazim ovdje na iskricu, pišem na blogu...a čemu? komu? jalova je to priča...pa ipak svakojutro uz kavicu dođem upravo tu! po navici, po liniji manjeg otpora ali nešto me tu zove. i prestala sam se opirati i opravdavati...tu sam kad sam i kako sam. dođe neko vrijeme kad se sa svim pomiriš..i onim što jest i što nije! dobar je to osjećaj iako čovjek stalno teži nečem drugom, većem, višem, boljem...uf...kak reče jedan budha...sve su me želje napustile i tako je dobro!

hvala alis na arsenu, u moru komentara nekako mi promaklo...al sam ga jutros s guštom poslušala...melem za dušu kao i uvijek!