HIPOKRIZIJA

Kažeš, nisam te voljela! Kažeš, da sam se udomila! I opet kažeš, ti ne možeš ići niže. Kažeš ti i koješta drugo kako sam predivna žena, ali nikad se nisam napila /zamisli, trebah se napit da bih bila ja/ i svašta još. Najbolji mi je đir kad muškarac, nakon što izgubi ženu, govori kako ju voli i kako bi sve učinio. A nije učinio niti ono minimalno. I kaže on da nisam ostavila svoju prošlost i da sam sanjala drugog? I svašta on kaže što govori o tome kako ne zna, ne može i nije…proniknuo ume! Nažalost, trebalo je i meni koja godina da shvatim da nije ono, „what you see is what you get”. Kako ljudi mogu biti prijetvorni. Osobito muškarci, trude se dok ne osvoje, a kad osvoje napuštaju dotični zamak od žene I kreću dalje. Jer, oni su odradili svoj ratnički pohod. Ta nisu oni ptice koje vječno obitavaju u dvorcu, netom napuštenom do samuraja? I čemu uopće pisati o nečem što je pase? Ovih dana sam se oprostila I od još poneke svoje ljubavi. Nekako su se sve stisle ovih dana u prijelazu travnja u svibanj? Bivša, sadašnja I neka buduća od koje ću se isto oprostiti već sada. Ali da se vratim na “udomljavanje”. Nisam pas, iako sam jednu pesu baš udomila. Ta nećete mi valjda reći da je udomljavanje kad napustiš stan od 80 kvadrata u kojem živiš sam sa psom kako bi živio u cca 50 kvadrata s nekim? Biće da je to ipak bila ljubav? Možda ne ona gorljiva i pomalo luda od prije sedam godina o kojoj sam pisala nedugo na blogu. Jer, opet reče on, to je jedan (ako ne I glavni) razlog našeg razlaza. Što mogu kad ne zaboravljam divne trenutke svog života koje sam imala. I ljude, makar bili I pokojni. Koji je grijeh voljeti? I kaže on, da ne ide niže a jel može niže kad varaš ženu u braku godinama…upravo na ovoj iskrici? Jel to vjerodostojno? Pustila sam da mail odstoji desetak dana. Ne volim brzati, volim razmisliti, onako škorpionski duboko o svojim “nemogućnostima”? Obožavam ljude koji svoje nesposobnosti prebace na druge i onda mirno spavaju! Ja svoje uvijek nosim sa sobom. Zato I ne mogu dobro spavati jer su uvijek pri meni! Zašto ovo pišem? Čistim svoje misli. Ovih dana i od nekih drugih stvari ili bolje rečeno, misli na ljudie. Zanimljivo je primijetiti kako svaka priča ima neki drugi sadržaj (ko u onom kinu sa predstavama) i svaki sudionik ima svoju priču tj svoj film u kojem glumi! Nitko ne voli i ne želi čuti istinu, ili barem uglavnom ne. Plivanje po površini je najomiljeniji sport. Glavno da se maše I pluta, voda će sve to ionako izbaciti na površinu. Činjenica da smo lamatali i plivali je uglavnom dovoljna. “Mi smo se trudili da budemo to što jesmo”, uzviknut će svatko koga zapitaš: a ti, gdje si i tko si ti? Uglavnom nisi i nema te, ali znaš da je onaj drugi gori. Pri tome jasno je da ovaj nije bolji. Zašto ljudi tako rado lažu sebe? Zar je tako teško zagrabit malo dublje i pronaći svoje bisere? Zar treba alkohol za to, neka pjesma koja gađa u srce i sjećanja ili pak svaki put neka druga “ljubav” koja nas uvjerava da volimo a ta “ljubav” nema veze s tom osobom već s nečim što je davno prošlo i završilo, a možda nije nit bilo? Koliko i kako praštamo drugima što su nas napustili? A tek sebi što smo mi napustili? Dobro je poneku noć ovako “izgubiti” za sebe i na sebi.
Kak veli Arsen, čistim svoj život….

Link

e sad mogu na spavanje...očistih se!

jutro je pametnije od dana! iako, čitajući ovo od sinoć čini mi se da sam bila prilično lucidna oko ponoći! a glede čišćenje, očistih danas i ignore grupu...prazna. u vipici četvero ljudi od kojih jedna žena! jedan bivši, jedan sadašnji i jedan budući! ha ha...dobar raspored!

btw sadašnji je prijatelj već deset let! teško i rijetko skupljam prijatelje no ima nekolicina ljudi koji čine moj život sadržajnijim! mirisi (ko u prusta) podsjećaju na jučer i vabe za sutra?

jučerašnji bačeni poljubac za rastanak, lijepi ručak u dvoje te druženje s unučicom, kava s prijateljem...učiniše nedjelju danom koji će trajati cijeli tjedan. dobro je raditi nove priloge i sadržaje kako bi čovjek premostio pomalo otužni samački tjedni život. ispada da se sve svodi na premošćivanje...financijsko, emotivno, fizičko!

bok patricia!

Sara draga...volim te čitati jer......danima već želim isto nešto napisati no...moram priznati ...ne skrušeno...da sam to ipak napisala u svoj dnevnik koji sada ne vodim svaki dan kao nekada......bilježim samo važnije trenutke..one lijepe i one manje lijepe...sve je to život.
No...neki dan sam nakon 8 godina bila u nenadanom kontaktu...oči u oči sa svojim bivšim kojem sam ali zaista bez pretjerivanja poklonila 26 godina svoga života...i nije mi žao...tako je to moralo biti i većinom je bilo dobro.No...bio je to od početka ...poklon jer sam i te kako bila svjesna svakog dana koji nije moj!No..nije sada važno!
Važan je trenutak kada on u žurbi doleti na blagajnu na kojoj smo samo blagajnica i ja.No....nisam imala ni osjećaj da je i malo imao potrebu da ode na drugu blagajnu ..dapače.Satao je i gledao me onim malim očima koje su sada bile dva broja veće i ipak je zanijemio.Ja sam ga pogledala i uz malo dužu pauzu rekoh"Dobar dan"!Odzdravio je .Ja sam na brzinu riješila svoj račun i otišla van gdje me je čekala prijateljica u autu.I ..vidim njega..izletio je u trenutku iz centra i gleda na sve strane svijeta ..no..mene nema i vidiš da je zbunjen.Odlazi ali..još se okreće..gleda u smijeru naše ulice jer smo susjedi ali....nič...!!
Da me je kojim slučajem ulovio..sigurna sam da bi me pozvao da popijemo kavu...a to stvarno ne bi bilo dobro i ja to nikada više ne bi napravila.
Dobra je ova sloboda.....hvala životu na hormonima koji rade kada trebaju..kod mene su radili 300 na sat...godinama..nemam se na kaj žaliti.Sva sreća..i karoserija je to mogla pratiti....ponekada malo okrznuta ali...ko to broji.
Hvala prirodi koja te hormone ugasi i više te nikaj ne "žegeče" pa spiš snom pravednika i baš te briga za sve.
Ostaj mi dobro i zdravo..uživaj u životu!:-))

oj :))
hahha svi spremamo, čistimo
ja isto očistila vipicu a bogme i pobrisala fest poruka, zaparvo pa sve
što dobivenih što poslanih
kaj će mi

a i učinilo mi se prekjučer da mi nije općenito "mudro" da mi u kompu i na iskri ostanu,
pa da mi "nasljednici" čitaju nemoralne ponude/potražnje hahha :P :DDD

ali pisati o passe, dobro traži se izgvor, svi ga tražimo ofcrs..
i za neke slučajeve mislim/ vjerujem da se ide na provjeru "kak se diše" ima li još čega, ili se pati ( a u sebi ono.. neka neka tak ti i treba) ili se živi a ti izgledaš najbolje moguće (pa je tu ono.. vidi je dovraga, dobro joj je ukhm)
ima svega
:))
al baš svega :))

meni je zapravo najgluplja, zapravo najjadnija ona verzija, - lisica i kiselo grožđe
jer kad je grožđe bilo na stou onda su se kotrljale bobe i tak
al sada kad je opet grožđe nedostižno
e sada ga treba uniziti, da kaj, da šta, da je to nemoguće, da je to preko svake mjere
i ko će ti takav naići, nema toga, kaj si ti zamišljaš ko si i tak

nitko ne voli istinu...veliš

pa ne, mislim, uglavnom ne
stavimo ruku na srce, zgađa nas, svi imamo slijepe točke, svi ..
iako se istina može reći i da ne "ubiješ" nekoga, ima načina, rieči svega, gde je volje kak se veli ima načina
a gdje je dobra volja...ihaaa
al meni je ovo " gaslajtanje" fkt gore...ono priča, priča, može može a onda nema, nula..
pa ono budi frajer/ica pa napiši, nazovi, shvatila budem
možda teško prihvatila al kaj ssd probam, nije da neću, kaj drugo mogu

e taj dio - nestajanja izluđivanja sa sad sam in, sad nisam...mi ughh

podrugoj strani..želim, očekujem , da mi moj mali krug frendica veli kada zahirim, zabrijem, ako zahirim, al to je druga vrsta istine,
i da, isto je nužno suočavanje, al ako ti dve osobe, koje te znaju manje više isto vele, ili te u isto vreme suoče,
vrijeme je za staviti prst na čelo i produmati
al kažem to je "intervencija"..
i mislim da to ljudi prerijetko delaju
jer naravski očekujemo da nas frendovi podržavaju, al stalno pljeskati kak si "svoja" i ona spika meni fkt zbljuv.."žena , kraljica"
a usput gaziš ljude, ili nekaj još gore ugrožavaš, e tu treba ono -smanji doživljaj, razmisli, daj šansu petstotu pa kaj,
al znaš da si probala
tak da, da ima verzija istine,
a bogme i kaj i kak

nek si imala lepu nedjelju..:)
bravo ti

Hvala arapo...ponekad treba podijeliti misli. I ja
tebi želim zdravlje i da se češće družimo tu na blogu!

Bok donči! Ne mogu ne složit se sa puno toga kaj si napisala. Jedna je priča dok si solo a druga kad si in. No najgore je kaj neki furt muljaju i ne znaju kaj bi? Ja još uvijek naivna i mislim kak svi imaju u glavi posloženo kaj jesu i kaj hoće? Uvijek zaboravim da imam posla s nižim bićima zvanim...muškarci (ha ha kamenovat će me za ovo al što mogu kad je to istina). Ali što da radim nama kaj imamo posla s takvima osim da nam velim, tražili ste... Imate!

Nakon krcate nedjelje i tjedna punog svega, danas konačno dan odmora...nikog nigdje! Tako je dobro vratit se svojoj svakodnevici.

:-))

Super, potpisujem!

Super, potpisujem!

lijep pozdrav, zlatna! nema te baš često tu...ali vjerujem da si dobro, što i želim!

Ne bojte se letenja
– bojte se rušenja.