HIPOKRIZIJA

na ovaj blog potaknula me dona sinoć svojim zapisom o sto godina samoće (markuze), o ljudskoj samoći i iluziji da imamo nekog! u jednoj takvoj upravo sam jučer bila. imala sam najvažniju gošću, moju unučicu! krasna mlada dama koja će uskoro puniti osam ljeta! baka je, nakon dugo mjeseci suše, konačno opet mogla biti baka! neke stvari s djecom propustimo iz razno raznih razloga i nikad ne uspijemo to nadoknadit. zato postoji unučad! prekrasan je osjećaj kada si gotovo svima nepotreban i shvatiš da ipak imaš neku svoju zadaću...biti baka! cjelodnevno druženje ispunile smo raznim sadržajima...od kuhanja ručka i pečenja palačinki do muzeja iluzija! po onoj kiši, vozile smo se tramvajem i ništa nas nije moglo omesti od naših snova i stvarnosti. najljepše odzvanja dječjni smijeh! čak i u tramvaju. nekako smo obje bile tužne pri rastanku iako smo znale da ćemo se opet vidjeti za par dana. dapače, već smo splanirale žičaru, sljeme i koješta! sad kroz nju pomalo shvaćam kako smo mi roditelji djeci davež, jer je njezin dolazak k meni njoj bijeg od roditelja i njihove daveži. normalno, jer oni odgajaju dijete a ja se samo zabavljam! a muzej iluzija je bio pravo otkriće...njoj a ja sam uživala u njoj! poslije smo otišle na kavu i limunadu! ha ha...nasmijao me začuđen pogled konobara kad je ona naručila limunadu s mentom! ups...nema? pa onda može manje slatku, reče ona ko iz topa! a kako tek tečno čita, a tek je prvi razred? ta naša tj djeca naše djece su pravi vunderkindovi. naše doba škole i svega je bilo ipak nekaj posve drugo. uz tu svoju unučicu postajem svjesna stvarnosti i iluzije da je još štošta predamnom? pa ipak, taj moj doticaj sa stvarnošću njoj donosi neki mir jer ta mala sitna ručica je nekako često potražila moju i onaj značajan pogled pritom, govorio mi je....baka, baš si super! i ona je super...i ta iluzija bliskosti i zajedništva trajala je cijeli dan. čak i s večeri, kad sam zasjela u svoju starinsku fotelju...ona je nekako bila tu. i njezin smijeh mi je nekoliko puta izmamio osmjeh. bila je to krasna nedjelja!

da.
drago mi je radi tebe.

:)) dakle sasvi lijep i dan po mjeri :)

a slika, :))) jel se neko sjeća onih tuljčića kaleidoskopa?
okreneš prema suncu a unutra boje, pa okrećeš obično crveni ili zeleni plastični prsten naprijed i mijenjaju seboje, oblici a sve tak u trokutićima

joj to sam voljela, a zadnje takvu igračku sam našla u mađarskoj negdje iza našeg rata, i naravski da sam je kupila..al izgubila mi se u selidbama
svejedno voljela bih je imati doma, mislim da je baš fora

:)))

ili je to danas štetno jer kazuje djeci kak bi im izgledal "trip" :P :D :P

btw. teme...da, da, uči je i onome što roditelji ne stignu
a smiješ je i razmaziti, al sebi si je razmazila, sam da znaš :))
i onda nema ti spasa :)

ima sadržaja naravski, pogotovo kaj već kuži, čita, zna o čemu se priča ili ne priča
i zapravo sjajna faza, dok su još uvijek voljni učiti, vidjeti, i stvarati si ukus i okus

pa eto, i tebi krasne prilike, za muzeje, kulturu, zabavu
jedino kaj buš morala možda obnoviti znanje o ovom ili onom, jer čovek zaboravi
al inspirativno mi se čini

držim fige da si ispunite planove...izlete i posjte :))

*posjete

hvala đuro...pretpostavljam da još nisi deda ali kad budeš, vidjet ćeš kak je to dobar osjećaj!

je dona, baš pravi kaleidoskop! nisam to već dugo vidjela a sjećam se iz djetinjstva da je bilo za kupit te šarene tuljčiće sa tim stakalcima...ovo u muzeju baš podsjeća na to!

želim i tebi dono da postaneš baka...nema tu nekog našeg truda i ne ovisi o nama...mi naprosto bereme "plodove" naše djece. no, znaš onu od džubrana..."da su naša djeca strijele a mi smo tek lukovi za odapinjanje..." a unučad je još dalje. ne posjedujemo ni djecu a kamoli unučad. nažalost, mnogi nemaju tu sreću (niti će ikad imati, jer ovisi o volji djece a ne naše), ali želim svoj djeci da imaju bake i djedove. ja ih nisam imala i znam da su mi falili u životu!

hvala i mojoj unučici kaj me nadahnula za ovaj moj blog! a hrpa fotki svjedočit će o tom jučerašnjem danu dugo sreće i iluzije!

a evo i jedne prispodobive pjesme o svim tim izgubljenim iluzijama i ljubavima!

https://www.youtube.com/watch?v=aQ-DsOx2tqY

kiša već danima! ubija u pojam i one najveće optimiste? s proljećem je definitivno gotovo, a nije ga nit bilo. postali smo suptropski kraj sa takvom klimom!

biće da sam ja najveći optimista jer idem na kavu danas s bivšim!? ah...koliko imam bivših nije nit čudo kaj stalno imam s kim ić na kavu! nitko se ne zna tolko ovdje šalit i izrugivat na vlastiti račun kao ja! što ćeš kad smo dva bloka zgrada jedno od drugog...a po kiši se čovjeku baš i nejde na drugi kraj grada za malo spike?

sve to i nadalje, na temu iluzije, se razme!

jutros mi jedan znanac poslao dugu sa kvarnera! malo sam prestara da prođem ispod i postanem...on! to mi bila tak dramatična pričica d. šimunovića (duga) u ono doba mog djetinjstva, da sam se rasplakala. ostaju te neke priče zauvijek...osobito vlastite!

:)) morti si sad budete bolji kad je kvart između vas :))

ha ha dona, baš si me nasmijala!

fakat, ne kužim ljude koji su u svom filmu? eto npr taj moj ex...danas ko iz topa izvali na kavi da cit. "...se ja možda vratim tamo k njemu! ne znam jel bi se smijala il plakala na tu njegovu izjavu?

općenito, danas je baš onak sic dan. lije ko da nije padalo barem jedno šest mjeseci?

da ne otvaram novi blog, malo ću trkeljati na ovom! ionako nema ničeg suvislog za čitanje...pa morti nekom bude zabavno?

jesam li vam rekla da živim na četvrom katu? reklo bi se da je to na visokoj nozi! naime, pogled je super. ne samo na plješivicu i sljeme već i na kontejnere!

mogli bi me zaposliti u zg holdingu? naime, moj pogled taman dopire do žutog, plavog i zelenog kontejnera! i tako, jutrom oću neću (u tom dijelu mi je i moj kave aparat) moram bacit pogled na te bajne kontejnere. istina, imala smo sastanak stanara i nešto ćemo riješit (boksovi i to) ali bojim se kak to kod nas sporo ide, još bumo dugo čekali?

i tako bacim ja pogled često (osobito jutrom), bilo da tostiram kruh ili kuham esspreso...pogled mi svrne dok čekam na kontejnere! i ljude koji ih koriste. pa tako eto jutros jedan mladi par ni pet ni šest ubaci u komunalni otpad dvije velike vreće...niti žute, niti plave...već onak, kak se njima sviđa? došlo mi da zagalamim s prozora...što to radite? ok, da su neki starčeki koji jedva migaju pa su daltonisti ili kaj već, nemaju para za zg vrećice...ali mladi ljudi tako nemarni i bezobrazni? ne poštuju oni pravila, ne drže se reda...jer tako su od doma navčili! to su ti novopečeni građani?

ili scena druga. opet jutrom dok čekam tost, kavu ili slično...dolazi pauk! ogroman parking ali auto sparkan na cesti...i normalno da ga pauk pobere! bilo mi malo žal vozača...ali s druge strane, reda mora biti. odmah sam promislila gdje je moj zeleni ljubimac? sjetih se da je iza kuće, na parkingu! neće valjda? pa kak ću na kavu ak mi ga maznu? a nisu!

pa sam se pitala zakaj nema ovih redara...ne samo da pokupe auto već i da dovedu u red ove padobrance s vrećicama. kak je to jadno...gledam isto tako ljude kak ubacuju plave vrećice za kom. otpad. ali pazi sad, koji lupeški odnos...nisu to one zege vrećice, već je samo boja plava. mislim da su sretni ti naši mali hrvatići kaj tak zajebu zajednicu, društvo, grad i sl? to je taj licemjerni i lopovski mentalitet ovog naroda koji se dotepao? tamo oklen su došli ne stavlja se smeće u kantu, vreću ili kaj već? tko je vidio smeće tretirati ...baciš ga pa gdje završi!

eto, toliko na temu svog filma i "građana". ponekad poželim da sam ilija gromovnik...pa da mogu munjom spržit sve te nepoćudne građane koji se ne drže reda? vjerojatno bi povremeno i mene neka strijela pukla ili bar malkoc zdrmala?

a i na kavu nebum...bar do sutra! a sa exom, mislim da sam poexala danas dobru dozu i nebum tako skoro! na koncu, pustit ću vam jedan song...sigurna sam da ste željni?

https://www.youtube.com/watch?v=bDRbF80NKDU

eto, ne kiši samo kod nas!

ovo je još i bolje....
https://www.youtube.com/watch?v=IhjTOwpigjI

dajem kraljevstvo za blues! adio

tako sviramo i slušamo mi kaj uredno parkiramo, bacamo plastiku u žute, papir u plave (sploštimo kutije) i kom. otpad u plave...sve to izvire iz ove mjuze, dragi moji!

tko ne vjeruje, nek ovo odsluša i ostane normalan? ha ha