HIPOKRIZIJA

Podsjetio me fejs danas na jednu fotku i tekst od prije pet ljeta…pa rekoh hajde da baš danas podijelim! Vidim, nekima smeta moja pojavnost pa u to ime kako bih još jednom ponovila kako se sama sebi sviđam da objavim par fotki. A fejs me podsjetio i na par događaja (roštiljade na jarunu) koje je nekoć imala udruga 50+ kada smo se baš dobro zabavljali! Nadam se da mi neće neki s fotke zamjeriti kaj sam ju objavila (svi smo bili ljepši i mlađi tad), a nažalost, kako to biva u ovim letima, ima i pokojnih! Najbolje u svemu je to kaj sam ja i danas zadovoljna sobom (kak veli ovaj zapis dolje). Eto, ja objavih svoje konje za trku (može i kljusad) a da vidimo kak vi s konjima stojite? Nećemo im brojati zube, kaj ne?

(tekst face, 2018.g.)

me, my self and i (mijenjajući profilnu fotku zabilježih)

mimohodno, u odlasku na jutarnji kafe srela sam se u ogledalu! primijetih zgodnu 60. godišnju poželjnu ženu. znajući ju u dušu, pomisih...valja to ovjekovječit! jer, tko zna koja će sutra ruina tuda proći? ishlapit će ta jedrost i osmjeh, a ostat samo duša koju u stvari rijetko tko može (hoće) vidjet. sve češće i sve više bilježim te trenutke prolaznosti. i volim kad se sebi sviđam, jer se sebi sviđam, onak u prolazu. i boli me dupe (isprika, imam posve dobro dupe) kaj tko misli o tome ili bilo čemu? nekak mi baš ovaj donji pjevni link paše! općenito, zadovoljna sam sobom. a kroz par dana ću biti još i zadovojnija. naima, kad legne penzija moći ću...ou jea...moći ću do deema! do tada, vegetiram! a vi? sam pitam iako ne očekujem odgovor. i tu sam...do daljnjega! ha ha...dobro reče moj stari znanac...i ovo je mjesto postalo ko mrtvo more. kažu da su uvjeti života tamo vrlo okrutni, jer nema živog stvora koje tamo obitava. biće da smo mi žilavi pa uspijevamo vegetirat u ovom našem mrtvom moru! mene ipak drži jedna dobra stvar (inače je poznato da tamo gdje ima puno soli nije problem plutat na površini)...kad tad bit ću svoja na svome! pa zato sada već tražim cimera ili cimericu (jedan frend se našalio tu na fejsu pa reče da kućica uključuje dotičnog/u bez obzira bio crnac ili bijelac)! radi se o kućicama-staračkim domovima!

a sad odoh na st.tropez...kavu!

Živjeli...i praf vam budi:-)))

Bok patriša! Vidim da se i dalje baviš mnome... Što me podsjeća na onu prastaru...za dobrim se konjem praši! Al da te utješim... Moj frend je danas podijelio objavu (uspomenu) sa 128 slika ovog istog događaja iz kojeg sam ja objavila dvije fotke ...i zamisli, nitko se nije bunio, pa čak niti ja! Jednom kad je nešto objavljeno javno teško da se može bilo tko žalit, osobito ako je fotka čoporativba?eto upravo sam malo prije gledala na HRT3 emisiju o Oremožu, čovjeku koji svira blues iz zagorja...i ufatilo mene kako plešem tamo u route 66...i kaj bi ja sad? Tužila Hrt kaj mene već par puta prikazuje kak plešem? Kaj got!

fala arapo...tak i treba...treba uživati u svakom trenutku! se su rjeđi, ali ih ima!

:-))

Viđarde...
Nu mene...

A roštilj...je bio..
vruć...
A gitare..
Pjesma...
E što se nekad dobro..
družilo..

da, neki sa slike su pjevali...neki pili...i tak, bilo je dobro! šteta kaj više nema roštiljada udruge...ostala je tek sjena druženja i čagice. i neka prijateljstva!

https://m.youtube.com/watch?v=Ia5KXxGsyD4

eee..e Jaro vid što
piše iza mene...

e, kak patuljci pojma nemaju o danu državnosti? kaj bi on trebao biti i kaj je!

općenito, sve više je toga deja vu! čak i ovo u riječi i slici, iako je bilo...kao da i nije! kak ono vele...nada je dobar doručak, ali slab ručak. tako i uspomene...jedva da ih čovjek može za doručak pojesti. s večeri opet...glad se javlja! iako i to utažih uglavnom u dovoljnim količinama. jedino, s večeri kad sve utihne i mine, jedino je treperenje i blicanje plavaca te nekih žutih transportnih svjetala označavalo da je nekom nešto došlo glave? nečiji dan je bio drugačiji? kakogod, uvijek je nekom nešto. ispunjen dan, prazno veče. tako to već uglavnom biva. ne treba mi, uglavnom mi smeta...ali osjeti čovjek nedostatak bića! ponekad mi se čak i tuđi lonci čine primamljivi, smradovi kuhanja danas za sutra ne tako strašni...pa ipak, dobro je da je sve to podalje! što mi je blizu? moja samoća koju obično s večeri prigrlim. bez zagrljaja. opet je to samo moj krevet.