HIPOKRIZIJA

ovu noć sam sanjala kako trčim i bježim! a onu noć prije kako se borim. ta borba je bila tako snažna da sam se probudila u jednu uru i svi mišići su me boljeli, toliko je to bilo stvarno? morala sam popit nešto da mi se mišići opuste da bih mogla zaspati. jutros razmišljam o tim morama i jasno mi je! svi su me ostavili! jučer mi kćer s unučicom šalje fotke sa norveških predivnih fjordova! i uživaju oni tamo. pa mi kćer druga danima slala fotke sa putešestvija francuskom...od provanse do monte karla! jedna frendica me malo malo pa nazove s mora! ja nju ne baš. a druga je danas otišla na more! treća je tamo već danima i ne znam kad se vraća? tako obično biva ljeto u mene. nigdje nikog. ja nikako da se ljeti zaputim nekud na more. a nemam koga tko bi samnom npr negdje u šumu i planine? jedino tko mi ostao ovih dana u zagrebu je moj dragi frend s kojim ionako jedino kavu pijem! kaj bi on ošo samnom npr večeras na samoborski festival slušat z. kovačićek? no chance! ima ljudi koji godinama svaki dan isto! i imam svog bivšeg...ne bih s njim opet nešto? dovoljno je bilo neki dan na classicu! valjda zato i takvi snovi...pale sam na svijetu? nije baš neki osjećaj...uvuče se čovjeka neki strah...biti stalno sam! a ja to jesam već desetljećima. tu i tamo zađe netko u moj život, onak...u prolazu! poneki, kao ovaj prošli zadrži se i koju godinu (2,5), ali sve u svemu, tak je kak je. a ja nikako da konačno prigrlim tu svoju samoću. još uvijek se nadam da ću imat nekog...da me zagrli, da mi uskoči s nekom kunom kad mi zaškripi bojler npr...ili da ću imat s kim šetat, otić na ručak, neku čagicu ili koncert. uglavnom i kad ih je bilo, nije ih bilo! stalno sam birala (pogrešne) ljude koji me nisu mogli pratit. ili nisu imali iste interese ili kapacitet? no problem je u meni....meni je uvijek bila dovoljna (neko vrijeme) sama misao da imam nekog i da je uz mene. čak i ako nije bio i bilo svega toga kaj sam trebala...nekak sam se šćućurila i durala. normalno, iskala sam ja svoj komad kolača. ali kako je on obično izostajao (ili sex npr), običavala sam otić. ili su oni otišli prije mene, na čemu sam im zahvalna. ne sjećam se kad sam (ako ikad) bila zadovoljna s nekim onak 80%. matematika je neumoljiva...tako precizno izrazi omjer datog i dobivenog! eto, nedjelja je još uvijek valjkova...prokleta! kad nemaš obitelj nemaš niti nedjelju. a dojadilo mi skupljat svoje s jednog kraja svijeta (ili grada) na drugi? snovi su jedno, a sanje nešto posve drugo. iako povremeno budna sanjam, svjesna sam da mi ostaju samo ovi snovi (ne baš lijepi). no, nije loše znati gdje si kako bi znao i kamo ideš. ja, kak veli đuro, definitivno u pičku materinu! još malo i puni krug je gotov (prošla sam ja više od tri četvrtine)!

i tako kad sve znaš, iznenadi te neka posjeta? dnevna. dovoljno da ti osvježi dan i nedjelju. pa je tako i samoborski festival izostao. ionako je vjerojatno padala kiša tamo? kakogod, volim ovaj ponedjeljak!