HIPOKRIZIJA

iskočih kao ona ribica iz vode, iz svoje rutine! burne noći, ali ne zbog sexa već zbog "tamburanja" iz donjeg kafića noću do 3 ure! pa onda boravak u neklimatiziranom prostoru na moru? gdje toga ima danas? a ima. čovjek (prijateljev prijatelj) ima kuću na tri kata u centru, stara jezgra, grada, s pogledaom na kafić ispod, pa me pozvao da mu četiri dana pravim društvo! a ja se poželjela okupat, pa požalila? gradska vreva tijekom dana i taj pogled iz sobe mogu podnijet. ali kad dođe noć, ajme meni! nemreš zatvorit vrata od balkoa jer je kao kuhalo, bez klime, a kad otvoriš nemreš spati od buke! i tako tri dana. a jutrom te budi zvono sa crkvenog tornja koje ti je ponad glave! normalno, buđenje i zvonjaka u sedam uri ujutro! pitam se ponekad što nas godi da ponavljamo greške u životu? pa tako ja već skoro 30 godina ne idem na more ljeti! gungula, rajetina, svuda kamo kreneš...kafić, dućan, plaža...ma nemreš proć! i još k tome nepodnošljiva vrućina . jedino mi je pasao zagrljaj mora a inače, mozak na 220W! i sad ti uživaj? istina, bio je jedan krasan restoran na moru, terasa...osjećaj kad jedeš jadranske lignje i fino te hladi vjetrić! e to je bio gušt. istina zagrlila sam i jednog magarca (tribunjskog) a vodička obala i šetnica je tlaka. u povratku, lučko u drugom smjeru ka moru kolona do bosiljeva? jbt ne bih išla na more u tim uvjetima da mi netko plati! a jutros, moja kavica, moja rutina...istina u zegeju je jebeno, klima radi veći dio dana...uobičajena kava sa frendom! rekla bih, stanje redovno ko i svako ljeto. nadam se da mi neće više pasti na pamet otići (makar i na par dana) u srpnju i kolovozu na more? to je čista glupost, ali ponekad valjda moramo učinit glupost da bismo znali razlikovati normalu!
a evo, malo sam se (su me) i uslikala!

bome mi je jutros vrijeme razjebalo rutinu! najprije migrena (točno sam osjetila kaj se sprema) pa onda ovaj rusvaj? dugo sam na ovom svijetu (gotovo 70 let) ali nisam još ovakvu oluju doživjela! prvi put sam se prepala za svoj život...jer, letjele su rolete i svašta nešto kroz zrak. nikad ne znaš oće li te kakav komad pogodit kroz razbijeno staklo. istina, rolete su skoro pa sve bile spuštene, ali nisam baš bila sigurna da ih vjetar neće raznijeti svuda po naselju? čitam da je trešnjevka najviše stradala. i kažu, večeras repriza? neće valjda? a čitam slovka i posve sam suglasna...rulja ne kuži kaj nam se sprema...i čude se ko picek glisti. tražili smo, imamo! tko nas jebe...kad nismo bili u stanju sačuvati ovaj svoj krasni zeleni planet, tko nas jebe! tak nam i treba. kak i u ovoj jadnoj državici.

I tako, nitko slovka ne uzima za ozbiljno? Jutros hodam kraj svoje kuće, iščupa a dva ogromna bora stara više od 40 godina. Borovi su u dječjem parku! Park prema (ogromne zelene površine) šoping centru Prečko, pun drveća iščupa ih i grana! Apokalipsa. A vi i dalje pretjerujete?

Bok Sara...nadam se da si dobro i da si preživjela ovaj kaos od vremena koji vas je pogodio u srijedu...Gladao sam videa to je stvarno strašno.Uostalom i Istru je pogodilo nevrijeme negdje u aprilu ove godine,makar nije bilo ni blizu tako strašno kao kod vas u Zagrebu,za mene je to bilo naj jače do sada.Najviše je pogodilo baš Rovinj i Poreč...makar nije bilo superčelija,kao kod vas,napravilo je dosta štete u marinama i lukama kao i na kopnu i u prometu...porušilo dosta stabala i borova,nekima možda napravilo neku štetu na kućama i objektima,ali ne može se usporediti s onim šta je Zagreb zadesio...Sve dolazi polako na naplatu,kad sve zbog nekih drugih interesa koji su važniji od čuvanja prirode i življenja u skladu s njom,pa sad kad več "čačkamo mečku"...mečka nam sve to lijepo vraća uz kamate.Ne bi želio zvučati ko neki zloguki prorok,ali ako je prošlo onih 5 do 12,a nadam se da ipak nije...bojim se da godišnja doba neće više biti onakva kakva poznamo...vrućine sve veće i duže i nevremena sve češća i žešća...mislim ne samo za Hrvatsku,nego općenito po svijetu...L.P.

bok mućo! da, bilo je strašno...a vidim da pišeš i o tome kak je bilo svojevremeno u istri! i da, sve je teže i bit će sve gore. nažalost, sami smo si krivi jer nismo znali čuvati ovaj naš llijepi planet. pretjerano ekspoatiramo sve i sva! pa i našu obalu. tebi želim što podnošljivije ljeto i lijep ti pozdrav!

s večeri, u očekivanju još jednog godota!

ovaj sinoć u vidu oluje je izostao! no, to mi nije pomoglo da lakše zaspim. ponekad je očekivanje gore nego li sami izostanak! pripremiš sve vijuge na kijamet a kad on izostane, nije ti nimalo lakše! ima dana kad shvatimo da je sve...pase! osim naše čežnje! koja nema veze s nadom, jer nada nas je ostavila. i nije baš nimalo ugodno. danas me srela misao stara godinu dana. ponekad nam treba da naše odluke putuju do nas godinu dana da bismo shvatili što je bilo i više nije. i neće nikad niti biti. a željela sam da bude! možda je ta želja bila posve iracionalna...imati nekog svog čovjeka...za sebe, s njim...za nas! utopija bila i ostala. pa ipak, čovjek je satkan od snova i sanja!

ostajem bez svog malog zelenog...nakon devet godina! još jedan gubitak u životu....ali nekako jedino gubitke i bilježim?

rekla bih, navikla sam...ali čovjek se nikad na gubitke ne navikne. iako sam sve više promatrač a sve manje sudionik, ipak zgađa čovjeka sve to.