HIPOKRIZIJA

Ti bi još volio? Još uvijek sanjaš ljubav i zanos! A moje sve ljubavne priče su završile! S tobom? Možeš tako godinama ić od ljubavi do ljubavi, s ljubavi na ljubav. A onda jednom odustaneš. Odeš. Ne možeš više, jer ne želiš! I onda počneš uživati u lijepim malim stvarima života kao što su nečija zaljubljenost u tebe! Nije loš osjećaj ali zna biti naporno? Ili uživaš u zajedničkim izletima i druženjima. Ručkovima. Seks može biti jako dobar ili pak loš, gotovo da ti je svejedno! Nema drame. Krojiš sastanke i rastanke kako tebi paše. Radiš prioritete u životu i slažeš ljude u vrstu…najbliži, bliski…i svi ostali! I nemaš grižnju savjesti, jer vidiš i znaš da i takav (bez duše) daješ više nego li većina s dušom! Gdje si se izgubio? Zašto? Kad ti ljubav svaki put donese toliko patnje i boli, čak i više no što možeš podnijeti, zastaneš! Kad ti trebaju godine da se oporaviš, ne i zaboraviš, već naprosto potisneš i počneš opet samo živjeti a ne i voljeti, shvatiš da je trenutak ljubavi i sreće satkan od milion suza i patnje, dana, mjeseci, godina! I kažeš sebi: no more! I tako živiš, day by day! I svrate mnogi u tvoj život i svi oni ištu nešto, ali ti shvatiš da ne išteš više ništa do li malo smijeha, neku toplu ruku, neki fini ručak, neki dobar izlet…buđenje uz nekog. Može li to bez ljubavi? Može! Nije isto. Nema one force, onih ushita i krila, onih jecaja u zagrljaju strasti. Nema više niti priča u kojima si posve inn! Ali nema ni svega onog drugog kada ljubav mine. Nema zalupljenih vrata, napisanih oproštajnih pisama, razvoda, pas mater i sl. Miran razlaz…bilo mi je lijepo, bilo mi je drago, ne bih više, nemojmo više etc etc. Je li to ljubav s predumišljajem? Daješ se onoliko koliko misliš da treba i da je dovoljno! Jer nitko ne zaslužuje, ne više, već…. Nada! Niente! Zero! Kakav je život s tim? Dobar! U ovim godinama zadovoljan si dobrim. Čak i ne znam što bih s odličnim jebačem? Kuharom? Tipom koji me želi voditi na putovanja po svijetu, npr Kubu? Postoji li uopće stvorenje s kojim bih htjela biti dulje od sedam dana? Davno već mi je jasno da bih željela imati nekog svog…neko biće s kojim se razumijem, s kojim mogu pričati priče, ne radi priče već istinski. Voljela bih se i maziti od vremena do vremena. To uključuje i seks i buđenje uz nekog. Ali…ali…kada i koliko mi paše! Kako uskladiti sve te svoje potrebe i želje s nečijim tuđim? Teško. Svi mi funkcioniramo na način da volimo ugađati sebi. Uglavnom tako i funkcioniramo da smo sebi prvi i jedini! Djecu apstrahiram jer uglavnom su u ovim godinama negdje drugdje! Tko ostaje osim nas? Mi sami! Svatko gleda sebe i svoje porebe…pa kad mu se ide u kino, zove nekog. Pa kad mu se pije kava zove nekog. Pa kad mu se ide u šetnju ili na ples…zove. Neki pišu pjesme pa tako zovu i prizivlju? Neki crtaju i glume dvorske lude, pa prizivlju? Neki naprosto šute i skrivaju se misleći kako je neisticanje nazanimljivije? Svi mi funkcioniramo kad mi osjetimo poriv za nešto! Ok, ponekad i nas zovu i traže i pitaju nekaj. Dobro je kad se to poklopi i s našim interesom i voljom, ali često je drugačije. Tko je važniji? Mi ili oni? Jasno je tko! I sad se opet vraćam na ljubav. Što je ljubav? Traženje naših interesa i sebe samih u drugima! Ako nam se to u velikom postotku posreći i nalazimo, sretni smo i dešava se ljubav! No, kako to obično biva u ljudskim odnosima, najprije primjećujemo kompatibilnosti a onda post festum izranjaju različitosti. Pa one rastu, pa one prerastu nas same! Razlaz. A ja sam odlučila razići se i prije susreta! Dakle, mogu biti s nekim tko ne ište ljubav, tko nije priljepak i ne traži simbiozu. Volim svoje interese, sklonosti…volim svoj život i teško da ga želim i mogu mijenjati! Mogu li prihvatiti nekog sličnog? Mogu. S vremena na vrijeme! Zadnji zajeb je bio u tome što, kad sam srela jednog takvog s kojim sam imala puno zajedničkog pomislila kako bi to moglo biti to the end? A nije. Više niti to ne mislim. Naprosto ne planiram dulje od dan ili tjedan, ali zato si taj dan ili tjedan posve isplaniram i uživam u svakom trenutku! Ta organizacija lijepih dana i sadržaja gotovo da mi je postala opsesija. Nije mi više gotovo niti važno s kim već što? Iako ovo što normalno uključuje s kim, jer ne može biti bilo tko!
"A onda, odjednom, izabereš šutnju. Više nisi zainteresiran da te razumiju, da budeš prihvaćen, zaštićen, shvaćen. Samo se želiš osjećati dobro u svojoj koži i ne dopustiti više nikome da te uznemirava, gazi tvoje osjećaje, stvara kaos .. Ponekad je tišina slamka spasa, u svijetu u kojem svi vrište i sude." (n.a)
Ovaj citat me nekako uvijek vrati k sebi…I tu sam kraj sebe. Odem danas do groblja (imala sam još jednu Anu) i završim nakon dobrog prigodnog korabljarskog ručka, na palačinkama! Na Sljemenu, kod Grofice! Volim kad me netko koga znam više od deset let, ugodno iznenadi! A i Grofičine palačinke su za svu preporuku. Volim i sebe iznenadit, iako mi neki spočitavaju da iznenadim neugodno? Ugodu sve više ostavljam sebi! Svakom prema zaslugama.
p.s.
bacam i jednu fotku od ovih dana kad sam mimohodno i u prolazu, ko prava ribica, iskočila iz svoje rutine i okupala se, zagrlila jednog magarca (tribunjskog) i vratila se u svoje more (prilično je gorko, ali uvjeravaju stalno da trebamo govoriti da je slatko?). Ovaj tekst je napisan negdje prije dva mjeseca netom što sam prestala pisati tu i kako se odmorih od svog premiuma. Nažalost, nedaju mi natrag mai? Zanimljivo, tekst je danas bolji nego tada. Meni barem, a vama kako drago?

Sara...z guštom sam te pročitala i potpisala.Mislim da ništa ne bi mijenjala da sam ga i sama pisala.Ostaj mi dobro:-))

Eeee..
Sarić bog...
Otkud tebe..

daaa....
mogao bih se zaljubiti u takve misli...

ali

Ako je predumišljaj ------- nije
ljubav ......................................
ali to znaš i sama Sara
:-)

bok društvo!

Bok i tebi..

upravo sam odgledala jedan film jako prispodobivog naslova ovom blogu: zajedno sami! (sadržaj audira na covid i ljubav u doba covida). i baš mi nekako paše i nekako bi se cijeli ovaj moj tekst mogao sažeti u ovim godinama u sintagmu: zajedno sami!

fala arapo, drago mi je da ti je gušt bil čitat!

bok wasy. eto mene još od stoljeća...sedmog (ha ha)! nekako se sjećam da je iskrica krenula 2002..g. a ja nekako 2006.g. pa ga to skoro dođe ko sedmo stoljeće u dolasku hrvata na ove prostore?

đuro, u tvojim godinama zaljubljivanje je još opaka.... napaka!

hm...patriša, mogla bih se složit s tobom, ali....ako ljubav može prestat voljom (u to sam se osvjedočila i uvjerila vlastitim primjerom), onda mislim da ljubav može nastat i s namjerom tj. unaprijed (predumišljaj)! e sad, zašto bismo razlikovali ljubav koja je nastala spontano i onu koja je npr nastala (najčešće je to npr kod dogovorenih brakova) namjerom? dapače, što sam starija više i češće mislim da je ljubav dugotrajan rad (ne i zaljubljenost, koja je više kemija) i treba puno razumijevanja, odricanja (od sebe) i ljubavi za neku osobu. pa i sebe! često se događa da nekog zavolimo (bez zaljubljivanja) i onda ta ljubav može biti duža i jača od one npr nastale zaljubljivanjem!

Vjerujem u ljubav
Al ne vjerujem da može trajati duže od par godina :))
No nema veze
Glavno da si se Ti Sara vratila, iako , naravno sve si pratila.........
Ovdje na BLOGU je postalo kao i vrijeme
Dosta nepredvidivo mjesto.......

no, tekst je samo interpretacija nekih misli i razmišljanja...a normalno da si svatko uzme kaj mu paše? netko predjelo, netko salatu, može i glavno jelo...vino nije obavezno. a desert...eh, i njega po želji! lijepo mi vas je pozdravit opet i zaželjet ugodno veče!

i tu bih se opet dodnekle složila s tobom patricia! uvjerila sam se da ljubav nije vječna ali jednako tako sam se uvjerila u jednu koja je trajala više od 20 godina (bez djece, braka, zajedničke imovine i sl.)...dakle, čista ljubav! što se mene tiče, 20 godina ljubavi je dovoljno za jedan cijeli život! na koncu, kad ljubav prođe, ne ostaje samo pustoš...često ostaje poštivanje, uvažavanje, razumijevanje i jedna druga vrsta ljubavi...drugarstvo i prijateljstvo! vječna je možda samo ona ljubav kad onaj drugi skonča dok ljubav traje pa onda tu običnu, smrtnu ljubav oglasimo...vječnom i besmrtnom! biti nekom drug je možda i više od biti ljubavnik? iako bih za ljubav dala (kao što i jesam) sve!

a sada moja ljubav s predumišljajem, pasijans!

Gabi Novak

Pamtim samo sretne dane

https://youtu.be/DL077g4SsoA

https://www.youtube.com/watch?v=nS7YL8JCSzo

Comment ca va? Comme si, comme si, comme si, comme ca
Tu ne comprends rien a l'amour
Rester la nuit, rester toujours
Comment ca va? Comme si, comme si, comme si, comme ca
Tu ne comprends rien a l'amour
Rester la nuit, rester toujours

dobro jutro i lijep pozdrav sara_tera)) citam i smijuljim se...neke recenice su kao da sam ih sama pisala )) berem taj jaki duh...i dijelom ga prepoznajem...))
i jos...
kazu da je ljubav prema hrani jedina istinska ljubav... )))) pa..u slast nam..dok ne naidje ona manje istinska...aromatizirana al' s rokom trajanja otisnutim sitnim slovima/brojkama ))

Bok, Mai

patricia...đuro...tnx za songove!

altione, lijepo te pozdravljam! drago mi je vidjeti novi nick na blogu i čitati! btw nemam pojma o francuskom (iako su ga obje kćeri učile u osnovnjaku) ali pretpostavljam da je smisao tvog komentara...da ljubav nema smisla komentirati...jer da može i ovo i ono i tak? ili sam pak fulala?

pozdravljam i tebi heidi! čini mi se da si i ti nova blegiraca pa želim dobrodošlicu...svaki tekst je dobro došao na bogu jer ih baš i nema puno! a glede stavova...drago mi je da ih javno kažeš!

aneračice, lijep pozdrav i tebi...lijepo se sjetit nekih druženja, dana...pa i svađa! kakogod, drago mi te vidjet na blogu!

sara_tera ;))