HIPOKRIZIJA

Baš sam ovih dana pokušala objasnit da doći i nadoći nije isto? Pa koristim ovu priliku (ima ih puno koji nikako da nadođu) objasnit glagol nadoći koji sam upotrijebila u slučaju naslova (sva sreća imam šuštavi tj papirnati pravopis i klaićev rječnik za razliku od wikipedi koja je najčešće tako nemušta):

“gl. svrš., prez. nadođem, imp. nadođi - dići se u odnosu na prethodni nivo (npr. voda i sl.); nabujati; nakvasati (o tijestu); naći rješenje za neki problem, dosjetiti se.”

Dakle, radi se o tome da se netko dosjeti i shvati i dođe na viši nivo a ne da dođe nekamo!
nekako me i fejs ovih dana podsjetio na jedan tekst (kako moj zapis tako i knjigu koju sam tada čitala) koji mi je opet danas prilično aktualan unatoč protoka vremena!

c/p

"Gotovo istovremeno kad me on ostavio, ostavila me i frendica (ovo prvo bje stoga što je ljubav prestala, ako je ikad i bila, a ovo drugo bje zbog ljubavi u nastanku) dohvatila sam knjigu S. Micela: može li ljubav da traje? Uz talijanske makarone i dobar bolognese (nisam ja kuhala) dobro sam potegla neki domaći istarski teran. Uz neki naribani talijanski sir sve je bilo gotovo savršeno? Osim što je ljetni solsticij kada najduži dan zove u najdužu noć! Moja prethodna noć...i ona prethodna prethodne bje ispunjena žarkim sexom.! Vaša će biti večeras...uz kockice, zastavice i potoke pive? Vi trenutno uzivate u svojoj jebacini a ja svoju analiziram? Pa zašto i kako ljudi ostvaruju odnos...vezu? Zašto je još uvijek najveća slabost današnje misli, pretjerano pridavanje značaja onome što znamo u odnosu na ono što još ne znamo.? Kažu da navika ubjja sex.zelju. Ali kako se voljena osoba pretvara u naviku? Ha ha zanimljiv odgovor"navike su veoma korisne kad je riječ o meh.poslovima poput pranja sudja i zuba ali su pogubne kad je riječ o vezama. Vjerojatno svi mi pretvarmo u odredj.mjeri one koje volimo u navike...ali smatramo nepostenim...kada netko nas smatra navikom. Pretvaranje u naviku koje često i uvijek umanjuje romanticnu ljubav... im predstavlja zaštitnu degradaciju, obranu od ranjivosti koja je svojstvena romant.ljubavi. i zašto kad više nema veze, ima sexa? E sad...ima toga toliko...da ću nastavit citat...i pisat.Morti mog slijedećeg partnera uspijem naučit da je sloboda samo još jedan izraz za situaciju u kojoj nemamo sta izgubit(citat). Ali prije no što ode tj prije no što dodje. Meni je uvijek bilo žal izgubit ljubav nakon što sam ju teško stekla? Ne možemo nikog prisiliti da nas voli...to je dar bozji. oni koju su u bjekstvu i vjeruju da je sreća stvar zemljopisa, ili klase,boje kože... teže da negdje odu.sve vrijeme dok bjeze ne napušta ih osjećaj melankolije koji se krije kao kamičak u omiljenim udobnim cipelama...Ili kao veliki trn uskracenosti emocionalnog priznanja koji nam je ušao pod kožu. Duševna patnja je uvijek tu da nas upozori da bjezimo od samih sebe (S.K)...tko zna može li? Svaka sigurno ne...ali koja da, pisat ću vam...sutra! Gutljaj vina...tekma? Pojma nemam...sve su me želje ostavile i tako je ugodn!Necu čak nit zvijezde gledati iako rekoh da hoću? Komu? Čemu? I da volim povremeno oskrnavit fejs sa malo privatnosti i intime. Ta kako biste onda (kad nema kockica) pekli kokice i gledali...tudje živote?"

nema više kokica (trenutno niti kockica koje iskaču iz tv ekrana) i bambusa! odrekoh se koječega. možda sam stoga i nadošla u svoj život?

nema slike...nema tona...ovaj puta ću vas ostaviti samo s riječima! i sebe uz pasijans!

:))))...

...zanimljivo...puno dublje od privida...jedino mi se ne uklapa dio o bozjem daru...ocito nisam nadosao...

tu si :) nice :)

...jos razmisljam o tome...

Citat//Ne možemo nikog prisiliti da nas voli...to je dar bozji.//

1. Da li je 'dar bozji' nekoga prisiliti da nas voli?
2. Da li je 'dar bozji' biti voljen?
3. Da li je 'dar bozji' voljeti nekog?
... ili mozda?!
4. Da li je 'dar bozji' voljeti nekog tko nas nazalost ne voli?

...hm.hm.hm...razmisljam znaci postojim?!

@Alt :))
mislim da je 2 odgovor iako može i 3
dakle dar "božji" je voljeti, biti voljen

kak si tak zbunjen?

sve ostalo je muka
iako oni ti neki, kažu da nas bog tak iskušava, i kroz bol
al ja velim fala lepa, ne bi
al se dogodi , da

...ladonna2...nemam pojma...citao sam 2 puta i oba puta mi je taj 'dar bozji' zapeo za oko pa si mislim da bi se o svemu moglo diskutirati, ali ovo mi je nekako ostalo nejasno...nisam shvatio sto pisac zeli reci...jednostavno da, upravu si, ostao sam zbunjen...neki ljubav slave neki ju kunu pa dolazi do kontradiktornosti s ovim dijelom bozjeg dara...mozda nekome kazna jer je uvjeren da moze bez nje?!

ma ok, :)

ljubav opjevana, prepričana, filmovana, neispričana, svaka posebna, (još) neviđena, (još) nedoživljena..

sveusvemu krasna, opijajuća, vapijajuća, žuđena,

a ipak nejasna, neopisiva
dok nas ne strefi

...a moze li ljubav postati patnja?...

i zapravo ima puno lica

(ne miješam sad ostale odnose, voljenja itd)

amore
l'amour

o tome ja
od koje rasteš
od koje se pati
od koje se strahuje
koja boli, ali se ipak voli

...preostaje uciti se da ako nekoga volimo ne treba istom mjerom traziti to zauzvrat...jer prave ljubavi ne bi trebale biti cin sebicnosti...

išla sam videt kolko imaš let, kad se praviš naivan ko francuska sobarica

a ne, najbolje da ne boli i da se zbog nje ne pati

to su sada praktični detalji :)
kaj bi se i kak bi se trebalo

ali da, utopijski bi to tak trebalo biti

al ko ima fkt ambicija hodati po vodi?

...mozda ne bi boljela kada bi nadosli...
...francuske sobarice su fakinke i mislim da su one to odavno skuzile pa se manje zamaraju s razmisljanjem...

po nekim mojim poimanjima, čak i kad si onaj koji odlazi, prekida, ak je fkt bilo ljubavi, boli
kaj je prestala, kaj smo se razišli i tak

fakt ljubav ko neki entitet za sebe

i unatoč/usprkos neka nama ljubavi :)

osho,h :)

zz zz z

...drugim rijecima zelis reci...u kojoj si god ulozi kod razilazenja boli...kad sve skupa zbrojis i oduzmes...ako je to tako proizlazi da je ljubav cin sebicnog davanja sebe drugome do te mjere da zauzvrat ocekujemo isto, a ako toga nema potencijalno riskiramo patnju...

...kasno je, a ja vec zaista imam pogled francuske sobarice i poceo sam pisati samo budalastine te je vrijeme da te pozdravim i zazelim laku noc...

...mozda tamo gore negdje daleko medju zvijezdama postoji mjesto na kojem je sve puno jednostavnije...

ne možeš nadoći.. u svoj život.
možeš nadoći u svojem životu.
(kad se već hvataš riječi za koje ti treba riječnik, a nisi ih koristila u svakodnevnom životu)

dobro jutro noćno društvo!

da krenem od kraja tj od pogni jer mi se njezin maliciozni komentar čini najmanje vrijednim, ali ću ipak odgovorit! možda si u pravu pogni glede svojem ili svoj...iako ja mislim da bi najbolje bilo da stoji: nadoći...u svom životu! e sad, točkice koje stoje između nadoći i svoj imaju svoj smisao...dakle nešto stoji između nadoći i svoj život! zbog tog između (dakle, nešto što nije izrečeno ali postoji) možda je najbolje da ostane tako kako jest, jer takvo nije gramatički neispravno! no, ako me neka profesorica književnosti izričito ispravi, dat ću si truda i ispravit gramatičku tj pravopisnu pogrešku? a sad da ja budem maliciozna pogni, već sam ti rekla da mi ne dolaziš na blog i da ti je vrijeme da počneš nakon 15 let iskrice pisati sama svoje blogove a ne samo komentirati tuđe? možda onda mi drugi bumo imali "stilske vježbe" na tvom blogu?

altione...možda je moj grijeh (priznajem) u tekstu bio da nisam stavila navodnike i na početku a ne samo na kraju tj. u dijelu teksta koji citiram a počinje s "...Ne možemo nikog prisiliti da nas voli...to je dar bozji. oni koju su u bjekstvu i vjeruju da je sreća stvar zemljopisa, ili klase,boje kože... teže da negdje odu.sve vrijeme dok bjeze ne napušta ih osjećaj melankolije koji se krije kao kamičak u omiljenim udobnim cipelama...Ili kao veliki trn uskracenosti emocionalnog priznanja koji nam je ušao pod kožu. Duševna patnja je uvijek tu da nas upozori da bjezimo od samih sebe (S.K)."

moram priznati da je i meni ta formulacija o "daru božjem" pomalo strana, tim više što sam ateista i nikako ne bih ljubav strpala u vjersku sferu.

možda prije u nešto što ne možemo dokučiti, što nam je pomalo misterij, nešto što nas prožima do zadnjeg nukleusa a opet nemamo pojma kaj to je...kako dođe, kako ode i dok traje....što to jest?

u tom smislu, dona...svaka ti je na mjestu! dobro je da nas obara, da nas propituje...ta naša ljubav! presloži nam sve preko nekoliko puta...baci na "patos" ili vine u visine...ah, ljubav!

neću jutrom nastaviti priču, iako uz kavu ste mi priuštili zadovoljstvo čitanja! llijepo je bilo sresti vas, makar post festum, tu na ovom bloškom prostoru. llijepo je čitat tuđa razmišljanja. lijepo je zadeći i tvoj smajlić, wasy...sve u svemu, dobro vam jutro i ugodan dan!

još mi nešto upiknulo u oko? cit. altiona "...jer prave ljubavi ne bi trebale biti cin sebicnosti...". hm...svi smo mi sebična bića jer da nismo, ne bi se borili (i izborili) za sebe. po meni je doza sebičnosti nešto čist normalno. tak da...nema prave ljubavi! možda jedina bezuvjetna je ona majke prema djetetu...ali i ta se često, iz razno raznih pa i sebičnih razloga, pretvara u nešto drugo? kakogod, dok god ju živimo i lamentiramo o njoj, dobro je...znači da ona postoji u nekom prikrajku našeg života, bilo u stvarnosti bilo u očekivanju? priznajem da pomalo lagim kad kažem "...sve su me želje ostavile i tako je ugodno..." , barem danas. dobro je odmorit se od ljubavi ponekad, povremeno...ali dobro je i priželjkivati je...dati...primiti. nisam asketa niti prakticiram njihov način života...još uvijek mi sva čula rade, istina s pola kapaciteta, primjereno dobi.

dobro jutro sara_tera... evo bih se uključila u raspravu....još sinoć sam pročitala zapis...i razmišljam do sada o njemu...u svakoj rečenici nailazim na novu dubinu...i osjećam...osjećam svu tu težinu tvoje proživljenosti..uživljenosti....nadolaženja...i nadilaženja ))
....ljubav jest neka i moja tema...barem ovdje ))...prikazana... .lepršava, moguće površna i uvijek nekako... zabavna....iako ponekad tamo skroz iza, u mraku, u tišini... svojim oštricama probode do kosti ... probode sve do sutra...i osgtane tako..))

no htjedoh još i ovo reći vezano uz tvoju predivnu sintagmu - nadolaženje u svoj život...da...trebali bismo svi moći nadoći u svoj život....čovjek je (zasada) jedino biće (pa i u ovim kategorijama) koje razmišlja o svojoj ...ulozi u svijetu..tvoje nadolaženje u svoj život...trenutak ako ne i stanje uvida...prosvijetljenja ako baš hoćemo....baš kao heideggerov tubitak... ))

moja je mati znala reći...ne umire se od prve..nego od posljednje ljubavi..)) stoga..još će nas ljubavi poharati...oo.. jedva čekam ;))

nisam baš od nekih veličanstveni linkova...no ostavila bih ipak jedan ovdje... etta james... nadošla...))

https://youtu.be/uZt1xKtPbUQ

post festum pozdrav heidi...a i drago mi je da je blog malo živnuo jučer...nekako su svi (ili dobar dio) izmigoljili i nešto okačili na blog. lijepo je popit kavu uz ovakav kićeni blog!

pozdrav lijepi i tebi )) je...teme su bile inspirativne...a i blogeri...ono...mozda da se manje prisjecamo a vise aktiviramo...progresija...promjena.. je neizbjezna..no sve dok smo.je u stanju prigrliti - ne samo pratiti - duh je mlad ))